Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4960/19 (J. K.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4960/19
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 4960/19, rješavajući apelaciju Jusufa Kajoševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Jusuf Kajošević.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 P 012021 17 I 3.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 P 012021 17 I 3 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Jusufu Kajoševiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jusuf Kajošević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Advokature „Ćupina&Co d.o.o. Mostar, podnio je 27. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 P 012021 17 I 3.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. januara 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. marta 2020. godine.
4. Ustavni sud je 26. juna 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant 23. jula 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (D. M.) na osnovu Presude Općinskog suda broj P: 012021/01 od 14. decembra 2006. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž: 169/07 od 20. augusta 2007. godine, kojom je izvršenik obavezan isplatiti apelantu određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, te troškovima parničnog postupka.
7. Općinski sud je 14. decembra 2009. godine donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 012021 09 I 2 kojim je, između ostalog, odredio izvršenje zabilježbom rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi na poslovnom prostoru koji se nalazi u suvlasništvu izvršenika, utvrđenjem njegove vrijednosti i prodajom istog i dostavom tako dobivenih sredstava do naplate predmetnog novčanog potraživanja.
8. Izvršenik je 26. oktobra 2010. godine izjavio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju. Odlučujući o prigovoru izvršenika Općinski sud je 28. juna 2011. godine donio rješenje, koje je ispravljeno rješenjem od 19. septembra 2011. godine.
9. Izvršenik je 22. septembra 2011. godine na navedeno rješenje o ispravci izjavio žalbu, koja je rješenjem od 9. maja 2012. godine odbijena.
10. Apelant je 5. augusta 2013. godine Općinskom sudu predložio da sud putem vještaka građevinske struke (A. T.) izvrši procjenu vrijednosti poslovnog prostora u vlasništvu izvršenika.
11. Zaključkom Općinskog suda broj 58 0 P 012021 17 I 3 od 4. aprila 2018. godine određeno je provođenje građevinskog vještačenja predmetnih nekretnina izvršenika po sudskom vještaku građevinske struke (A. T.), koji je dopisom od 19. juna 2018. godine obavijestio Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti vještačenje, a da se prethodno ne izvrši identifikacija nekretnine po vještaku geodetske struke.
12. Iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 13. septembra 2018. godine odredio provođenje geodetskog vještačenja predmetne nekretnine po sudskom vještaku geodetske struke koji je 6. decembra 2018. godine dostavio sudu svoj nalaz i mišljenje.
13. Građevinskom vještaku 30. maja 2019. godine nije dozvoljeno da izvrši potrebno mjerenje poslovnog prostora, niti da sačini potrebnu fotodokumentaciju.
14. Sudski vještak građevinske struke je 17. i 24. oktobra 2019. godine, uz prisustvo Kantonalne sudske policije i sudskog izvršioca Općinskog suda, ponovno onemogućen u provođenju izvršenja, nakon čega je Općinski sud zaključkom od 3. marta 2020. godine pozvao apelanta da u skladu sa članom 78. Zakona o izvršnom postupku podnese prijedlog o osiguranju nekretnine, s prijedlogom neke od mjera iz člana 78. stav 1. tač. 1, 2. ili 3. Zakona o izvršnom postupku.
15. Prema stanju u spisu postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se također pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak broj 58 0 P 012021 07 I 3 traje nerazumno dugo, da je apelantov punomoćnik s ciljem provođenja izvršnog postupka na isti urgirao 18 (osamnaest) puta u posljednje tri godine, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je opisao procesne radnje navedene u činjeničnom dijelu odluke počev od 4. aprila 2018. godine pa do dostavljanja odgovora na apelaciju, pri tome navodeći da je ažurno postupao. Navodi da građevinsko vještačenje do danas nije izvršeno s obzirom na opstrukcije od strane izvršenika. U vezi s tim navedeno je da građevinskom vještaku 30. maja 2019. godine nije dozvoljeno da izvrši potrebno mjerenje poslovnog prostora, niti da sačini potrebnu fotodokumentaciju. Navodi da će po prijemu apelantovog prijedloga nastaviti provođenje izvršenja u ovoj pravnoj stvari.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 23. jula 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko 11 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu jer je bilo potrebno vještačenje po vještacima građevinske i geodetske struke, te prisustvo Kantonalne sudske policije radi nesmetanog provođenja predmetnog rješenja o izvršenju.
30. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, te da je podnosio više urgencija radi bržeg postupanja, iz čega se može izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo duže od četiri mjeseca da donese rješenje o izvršenju, kao i da mu je trebalo oko osam mjeseci da odluči o prigovoru izvršenika, što se ne može smatrati adekvatnom ažurnošću. U nastavku postupka, Ustavni sud zapaža ponovnu pasivnost Općinskog suda u periodu od oko četiri i po godine koliko mu je bilo potrebno da odluči o apelantovom prijedlogu da sud putem vještaka građevinske struke izvrši procjenu vrijednosti poslovnog prostora u vlasništvu izvršenika. U odgovoru na apelaciju Općinski sud dužinu trajanja postupka opravdava opstrukcijama izvršenika, koji onemogućava provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke. Ustavni sud prihvaća da je ovo objektivna okolnost, koja utječe na dužinu trajanja predmetnog postupka i ne može se staviti na teret Općinskom sudu. Međutim, Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi opravdali navedene periode njegove pasivnosti u predmetnom postupku. Prema tome, imajući u vidu periode neaktivnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se u odlučujućoj mjeri može pripisati postupanju Općinskog suda. Stoga, cijeneći dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao značajnije periode neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
31. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
36. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon jedanaest godina od dana donošenja rješenja o izvršenju nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević