Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3818/19 (Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća)

Odluka donesena 02. 07. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3818/19

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 3818/19, rješavajući apelaciju Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 121381 19 Gži 3 od 10. marta 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 121381 19 I 4, a koji je okončan nakon podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 121381 19 Gži 3 od 10. marta 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 1. oktobra 2019. i 18. maja 2020, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 18. maja 2020. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3Općinski sud je 23. oktobra 2019. i 5. juna 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju, dok je Kantonalni sud odgovor na apelaciju dostavio 28. maja 2020. godine.

III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene 5Apelant je Općinskom sudu 28. decembra 2009. godine, na osnovu izvršne isprave, Rješenja Općinskog suda broj P-2425/02 od 24. novembra 2005. godine, podnio prijedlog za izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima vsp. 1.343,70 KM radi naplate dosuđenih troškova parničnog postupka. Općinski sud je 3. februara 2010. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 121381 09 I kojim je usvojio predloženo izvršenje. Apelant je zbog nemogućnosti namirenja svog potraživanja sa izvršenikovih novčanih sredstava 1. oktobra 2012. godine Općinskom sudu predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, pa je tražio da predmet izvršenja bude izvršenikova nekretnina. Općinski sud je usvojio taj prijedlog i 30. novembra 2012. godine donio Rješenje o promjeni predmeta i sredstava izvršenja broj 65 0 I 121381 09 I, gdje je kao predmet izvršenja određena izvršenikova nekretnina, pobliže opisana u navedenom rješenju. Općinski sud je 28. maja 2013. godine održao ročište na kojem je odredio da će vještačenje predmetne nekretnine i utvrđivanje njene vrijednosti obaviti vještak poljoprivredne struke. Također je obavezao apelanta da na depozitni račun suda uplati predujam troškova za vještačenje, što je apelant u ostavljenom roku i učinio.

6Apelant je 4. septembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 I 121381 09 I.

7Rješavajući predmetnu apelaciju, Ustavni sud je na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4045/14 kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 I 121381 09 I, naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetnom izvršnom postupku, te naložio Općinskom sudu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluke.

Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 4045/14 od 17. marta 2015. godine 8Iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud 10. juna 2015. godine apelantu dostavio nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke. Općinski sud je u nastavku postupka održao dva ročišta (28. augusta i 29. septembra 2015. godine) za prodaju nekretnine koja su bezuspješno okončana. Općinski sud je 17. novembra 2015. godine održao treće ročište za prodaju nekretnine, te je ona prodata apelantu, koji je kao kupac učestvovao u postupku prodaje nekretnine. Općinski sud je istog dana donio rješenje o dosudi nekretnine apelantu kao kupcu, na koje je izvršenik izjavio žalbu. Apelant je 27. januara 2016. godine, na zahtjev Općinskog suda, dostavio podnesak sa podacima o ukupnoj visini potraživanja. Općinski sud je 1. aprila 2016. godine donio rješenje o namirenju. Odlučujući o žalbama izvršenika i apelanta, Kantonalni sud je 23. decembra 2016. godine donio odluku o žalbi, ukinuo prvostepeno rješenje kojim se nekretnina dodjeljuje apelantu kao kupcu i rješenje o namirenju apelanta te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. 9U ponovljenom postupku Općinski sud je 28. marta 2017. godine održao ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine. Određeno je provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke. Nalaz i mišljenje vještaka je 10. jula 2017. godine dostavljeno apelantu. Općinski sud je 2. novembra i 20. decembra 2017. godine ponovno održao ročišta za prodaju nekretnine, bez uspjeha. Općinski sud je 13. februara 2018. godine održao treće ročište za prodaju nekretnine, gdje se kao kupac prijavio apelant, te je Općinski sud 24. aprila 2018. godine donio rješenje o dosudi nekretnine. Odlučujući o žalbi izvršenika, Kantonalni sud je rješenjem od 22. marta 2019. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10 U ponovnom postupku Općinski sud je 28. augusta 2019. godine održao treće ročište za prodaju nekretnine na kojem se kao jedini ponuđač prijavio apelant kao kupac, te je nekretnina prodata njemu, o čemu je Općinski sud donio zaključak o prodaji. Općinski sud je 28. augusta 2019. godine donio rješenje o dosudi.

11Na traženje Općinskog suda, apelantov punomoćnik je 25. septembra 2019. godine ponovno dostavio podatke o ukupnoj visini potraživanja.

12Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje od 10. marta 2020. godine kojim je žalbu izvršenika odbio i potvrdio prvostepeno rješenje od 28. augusta 2019. godine kojim je apelantu kao kupcu dosuđena predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostepenog rješenja, te je određeno da se apelantu, kao kupcu, predmetne nekretnine predaju u posjed, dok je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda naloženo da se predmetna nekretnina upiše kao vlasništvo apelanta umjesto izvršenika F. K., te da se brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno. Navedeno rješenje je dostavljeno strankama, a pravomoćno rješenje o dosudi je dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu radi provođenja, odnosno upisa promjene vlasnika. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 13Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje od 2009. godine kada je podnio prijedlog za izvršenje, da se izvršni postupak već nekoliko puta vraćao na ponovni postupak, čime je, po apelantu, u potpunosti onemogućen da ostvari svoja prava i naplati svoje potraživanje, odnosno da se namiri iz kupoprodajne cijene nekretnine, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju 14U odgovoru na apelaciju od 23. oktobra 2019. godine Općinski sud je naveo da je tačno da izvršni postupak nije okončan te da su tokom cijelog postupka preduzimane izvršne radnje u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. U vezi s tim Općinski sud navodi da je do 2015. godine pet puta izvršena presignacija predmeta jer su prethodne sudije raspoređene na druge referate, te da je blagovremeno postupao po svim podnescima stranaka, kao i da je proveden postupak dosude nekretnine i doneseno rješenje o namirenju, ali da su navedena rješenja ukinuta odlukom Kantonalnog suda po žalbi izvršenika. Općinski sud ističe da je, postupajući po uputi Kantonalnog suda, ponovo proveo postupak prodaje i da je doneseno rješenje o dosudi 28. augusta 2019. godine na koje je izvršenik izjavio žalbu, te da će spis, nakon dostavljanja žalbe na odgovor apelantu, biti dostavljen drugostepenom sudu na odlučivanje. Općinski sud ukazuje da je podnosilac apelacije dostavio svu relevantnu dokumentaciju koja potvrđuje blagovremenost postupanja suda, te da nema drugih odluka koje su u međuvremenu donesene. S obzirom na izložen tok izvršnog postupka, Općinski sud smatra da ne postoje povrede Ustavom zaštićenih prava i člana 6. Evropske konvencije koje je apelant naveo u apelaciji. Općinski sud napominje da je u ovom izvršnom postupku dva puta proveo kompletan postupak prodaje nekretnine od prvog do trećeg ročišta za prodaju, ali da se na ročištima nisu pojavila treća lica koja su bila zainteresirana za kupovinu. U vezi s tim Općinski sud je naveo da je apelant u oba postupka prodaje nekretninu kupio na trećem ročištu za prodaju iako ju je mogao kupiti na prvom ili drugom ročištu, čime bi, prema Općinskom sudu, znatno ubrzao postupak njene prodaje, te da je on očito nastojao da nekretninu zajedno s porodičnim stambenim objektom koji je vanknjižno vlasništvo izvršenika, a čija vrijednost, shodno nalazu vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke, iznosi ukupno 122.635,00 KM, kupi za što manji iznos, te je na ponovljenom trećem ročištu održanom 28. augusta 2019. godine istu kupio za 5.000,00 KM. Shodno navedenom, Općinski sud zaključuje da je postupajući sud u toku postupka dužan onemogućiti svaku zloupotrebu prava od strane stranaka, ali ima i obavezu da se u postupku prodaje postigne što bolja cijena, te da je mogao odbiti apelantovu ponudu da na trećem ročištu za prodaju nekretninu, koja vrijedi 122.635,00 KM, kupi za 5.000,00 KM, ali da to nije učinio cijeneći dužinu trajanja postupka te skoro namirenje apelantovog potraživanja. 15U odgovoru na apelaciju od 5. juna 2020. godine Općinski sud je naveo da ponovo dostavlja isti odgovor uz napomenu da je u međuvremenu 10. marta 2020. godine Kantonalni sud donio rješenje kojim je potvrdio rješenje o dosudi Općinskog suda, te da je ono dostavljeno strankama, a da je pravomoćno rješenje o dosudi dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu radi provođenja, odnosno upisa promjene vlasnika.

16Kantonalni sud je naveo da smatra da pred tim sudom nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Predlaže da se apelacija odbije. Ističe da je postupak okončan donošenjem Rješenja broj 65 0 I 121381 19 Gži 3 od 10. marta 2020. godine, koje je dostavio kao prilog.

V.Relevantni propisi 17U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost 18U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 22Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela 23Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

24U vezi s predmetnim postupkom Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir 25Iz činjeničnog stanja predmeta proistječe da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje, u pogledu dužine trajanja postupaka, već donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o dužini trajanja predmetnog postupka već donio odluku, ovom odlukom Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja postupka analizira period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 17. marta 2015. godine pa do donošenja Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 I 121381 19 Gži 3 od 10. marta 2020. godine kojim je postupak okončan. Dakle, relevantan period je oko pet godina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3806/19 od 17. decembra 2019. godine, tačka 27).

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 26Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja dosuđenog izvršnom ispravom – Rješenjem broj P-2425/02 od 24. novembra 2005. godine, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud uočava da je prvobitno izvršenje predloženo na novčanim sredstvima izvršenika, a zatim na njegovim nekretninama, te da su vršena vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine i procjene vrijednosti apelantovog potraživanja, pa se predmetni postupak može smatrati složenijim.

27U vezi s postupanjem redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 4045/14 od 17. marta 2015. godine Općinski sud donio više odluka (rješenja od 17. novembra 2015, 1. aprila 2016, 24. aprila 2018. i 28. augusta 2019. godine), kao i više zaključaka, te da je postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud, također, primjećuje da se spis Općinskog suda tri puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbama izvršenika i apelanta. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u relativno razumnim rokovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali su postojale i brojne objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka imajući u vidu da je Općinski sud u više navrata održavao ročišta za prodaju predmetne nekretnine, ali da se na ročištima nisu pojavila treća lica koja bi bila zainteresirana za kupovinu, a koja okolnost je objektivno doprinijela dužini postupka, kao i okolnost da je apelant kao jedini ponuđač u dva navrata kupio nekretninu tek na trećem ročištu. Imajući u vidu odgovor Općinskog suda da je mogao odbiti apelantovu ponudu da na trećem (posljednjem) ročištu za prodaju nekretninu, koja vrijedi 122.635,00 KM, kupi za 5.000,00 KM, ali da to nije učinio cijeneći dužinu trajanja postupka, te skoro namirenje apelantovog potraživanja, evidentno je da je Općinski sud nastojao da okonča predmetni postupak bez nepotrebnog odugovlačenja, u razumnom roku. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da su Općinski i Kantonalni sud brzo i djelotvorno provodili procesne radnje s ciljem okončanja postupka, što je u konačnici rezultiralo da je predmetna nekretnina dosuđena apelantu, te je određeno da se apelantu, kao kupcu, predmetne nekretnine predaju u posjed, dok je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda naloženo da se predmetna nekretnina upiše kao vlasništvo apelanta. Navedeno rješenje je dostavljeno strankama, a pravomoćno rješenje o dosudi je dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu radi provođenja, odnosno upisa promjene vlasnika. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

28Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete 29Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.

30S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII.Zaključak 31Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao i činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji bez nepotrebnog odugovlačenja, s ciljem okončanja postupka u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

32Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3818/19 (Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća) | Sudska praksa | Aktio