Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5442/18 (A. C.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
  • Protek roka
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5442/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-5442/18, rješavajući apelaciju Amela Crnovršanina na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amela Crnovršanina podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 338640 15 Rsž od 8. juna 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amela Crnovršanina podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 672226 17 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Amel Crnovršanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 338640 15 Rsž od 8. juna 2017. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 672226 17 I.

Parnični postupak

2. Apelant je 28. marta 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.

3. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 338640 13 Rs od 3. februara 2015. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev.

4. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 338640 15 Rsž od 8. juna 2017. godine kojom su žalbe apelanta i tuženog djelimično uvažene i prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade razlike plata sa iznosima minulog rada, razlike plata po osnovu noćnog rada, razlike plata po osnovu rada u dane državnih i vjerskih praznika, naknade regresa, kao i uplatu na ime razlike za PIO, te troškova postupka. Izvršni postupak

5. Apelant je 17. oktobra 2017. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik). Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 3. februara 2015. godine i presude Kantonalnog suda od 8. juna 2017. godine.

6. Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 672226 17 I od 21. novembra 2017. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Izvršenik je na to rješenje izjavio prigovor, pa je Općinski sud rješenjem od 18. januara 2018. godine odlučio o tom prigovoru, te je rješenje o izvršenju postalo izvršno sa 18. januarom 2018. godine.

7. Nakon toga Općinski sud je zaključkom od 18. januara 2018. godine, pravosnažno i izvršno rješenje o izvršenju dostavio banci na provođenje.

8. Podneskom od 30. januara 2018. godine, banka je obavijestila Općinski sud da postoje smetnje za realizaciju rješenja o izvršenju zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika, a u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da će se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

Apelacioni navodi

9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka i zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se također pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, prava iz čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN, te prava iz člana 2. tačka 3. a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je izložio hronologiju izvršnog postupka, pri čemu je naveo da je dostavljajući rješenje o izvršenju banci na provođenje, preduzeo sve zakonom propisane radnje, kako bi apelantu bila omogućena naplata potraživanja. Naime, Općinski sud je istakao da je bez odgađanja preduzeo određene procesne radnje s ciljem okončanja postupka, donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje, čime je u smislu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku proveo izvršne radnje kojim se izvršenje dovršava. Na kraju, Općinski sud je naveo da iz svega gore navedenog proizlazi da je postupao u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, Ustavom Bosne i Hercegovine i odredbama Evropske konvencije, a što se sve može utvrditi uvidom u predmetni spis i provjeriti sve preduzete radnje, te da je dužina trajanja izvršnog postupka i neizvršavanje rješenja o izvršenju uzrokovano objektivnim okolnostima na koje taj sud nije mogao uticati, pa je predložio da se apelacija kao neosnovana odbije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Protek roka (u odnosu na parnični postupak)

12. U pogledu dijela apelacije koji se odnosi na dužinu parničnog postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 8. juna 2017. godine, te imajući u vidu da je apelant 17. oktobra 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu navedene presude Kantonalnog suda, podrazumijeva se da je navedenu presudu primio prije tog datuma, te imajući u vidu da je predmetna apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. septembra 2018. godine, proizlazi da je, u ovom dijelu, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno.

Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su mu povrijeđena navedena ustavna prava zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

15. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

16. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili složenim. S obzirom na činjenicu da je apelant predmetni izvršni postupak pokrenuo na osnovu pravosnažne i izvršne presude radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni postupak dovršen u vremenskom periodu od tri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na provođenje banci. Dakle, Ustavni sud smatra da se period od tri mjeseca u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5442/18 (A. C.) | Sudska praksa | Aktio