Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1713/20 (AD "KOMO" MODRIČA)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1713/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1713/20, rješavajući apelaciju AD "KOMO" MODRIČA , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio AD "KOMO" MODRIČA protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 048859 19 Rsž od 20. februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. AD "KOMO" MODRIČA (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Blagojević advokat iz Šamca, podnio je 9. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 Rs 048859 19 Rsž od 20. februara 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, djelimično je odbačen tužbeni zahtjev tužiteljke (M.D.) u dijelu kojim je tužiteljka tražila da se apelant obaveže da joj isplati određeni novčani iznos na ime naknade štete zbog neisplaćenih plata za period od februara 2017. godine do marta 2018. godine sa zakonskim zateznim kamatama, te je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljke u dijelu kojim je tužiteljka tražila da se apelant obaveže da joj isplati određeni novčani iznos na ime naknade štete zbog neisplaćenih plata za period od aprila 2018. godine do februara 2019. godine sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezan je apelant da tužiteljki nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.
3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je u odnosu na odbačeni dio tužbenog zahtjeva pravilno prvostepeni sud zaključio da je tužba neblagovremena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na period od 1. februara 2017. godine do 12. marta 2018. godine, shodno odredbama člana 201. stav (4) Zakona o radu, a imajući u vidu da je tužiteljka tužbu prvostepenom sudu podnijela 12. septembra 2018. godine. Okružni sud je dalje naveo da je u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva apelant u žalbi ponavljao navode koji se tiču zdravstvene sposobnosti tužiteljke, a koje navode je prvostepeni sud ocijenio neosnovanim. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke V.P., a koji nalaz i mišljenje je vještak na glavnoj raspravi detaljno obrazložila. Okružni sud je dalje naveo da je prvostepeni sud poklonio vjeru predmetnom nalazu i mišljenju vještaka i utvrdio da je tužiteljka sposobna za radno mjesto štepera (šivanje gornjih dijelova obuće) uz prilagođavanje radnog mjesta. Okružni sud je dalje naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da navodi apelanta u pogledu radne sposobnosti tužiteljke nisu od uticaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu da je apelant u toku predmetnog postupka tužiteljku vratio na rad, a naročito imajući u vidu da se tužbeni zahtjev tužiteljke odnosi samo na isplatu plata. Okružni sud je takođe naveo da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio važeće materijalno pravo, kada je u pitanju odluka u dosuđujućem dijelu tužbenog zahtjeva, pa se suprotni žalbeni prigovori apelanta kada je u pitanju osporeni dio pobijane presude ukazuju neosnovanim.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje, te navodi da tužbeni zahtjev ne bi bio usvojen da je pravilno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke jer bi se na taj način sasvim sigurno utvrdilo da tužiteljka nije sposobna za rad.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević