Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2639/19 (S.G.)

Odluka donesena 28. 10. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Pristup sudu
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2639/19

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 10. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP 2639/19, rješavajući apelaciju S. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio S. G. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 I 024569 19 Gž od 8.

aprila 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 024569 17 I 2 od 27. decembra 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant S. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnio je 21. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 I 024569 19 Gž od 8. aprila 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 I 024569 17 I 2 od 27. decembra 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda zatraženo je 22. augusta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. septembra 2019. godine, Općinski sud u Živinicama 16. septembra, a Kantonalni sud 17. septembra 2019. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 15. novembra 2010. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (O. G.), na osnovu Presude Općinskog suda u Živinicama broj P-216/04 od 14. juna 2006. godine, koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001225 od 30. marta 2009. godine, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.271,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te radi naplate troškova izvršnog postupka. Predloženo je da se, ukoliko izvršenik u roku od osam dana ne ispuni svoju obavezu, izvršenje provede popisom, pljenidbom i prodajom njegovih pokretnih stvari ili procjenom i prodajom njegove nekretnine.

6. Općinski sud u Živinicama je zaključkom od 11. januara 2011. godine naložio apelantu uređenje prijedloga za izvršenje dostavljanjem podnesaka koji nisu bili dostavljeni u navedenom prijedlogu, po kojem zaključku je 18. januara 2011. godine apelant postupio.

7. Navedeni predmet je 10. decembra 2012. godine dostavljen Općinskom sudu na nadležno postupanje.

8. Apelant je 10. aprila 2014. godine dostavio uređeni prijedlog dopunom troškovnika po prijedlogu za izvršenje, nakon čega je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj 127 0 I 024569 12 I od 26. juna 2014. godine, te je istog dana zatražio zabilježbu predmetnog rješenja kod Zemljišnoknjižnog ureda na predmetnoj nekretnini. Navedena zabilježba je 16. oktobra 2014. godine dozvoljena rješenjem Općinskog suda.

9. Apelant je 24. oktobra 2014. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik preminuo 17. aprila 2012. godine, te je istovremeno uredio prijedlog za izvršenje i kao izvršenika i privremenog zastupnika označio R. G., izvršenikovog sina, uz napomenu da nema podatak o pokretanju smrtovnice od članova porodice.

10. Općinski sud je 6. novembra 2014. godine od Porezne uprave FBiH – Kantonalni porezni ured, Porezna ispostava Banovići, zaprimio podatke o tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine. Općinski sud je 11. novembra 2014. godine donio rješenje kojim je postavio privremenog zastupnika nasljednicima umrlog izvršenika u osobi R. G., izvršenikovom sinu.

11. Općinski sud je 4. decembra 2014. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanta da na ime troškova izvršenja predujmi određeni novčani iznos, po kojem zaključku je 11. decembra 2014. godine apelant postupio i pri tome je naveo da odustaje od izvršenja na pokretnim, a da će se naknadno izjasniti o daljnjem nastavku izvršnog postupka na nepokretnim stvarima.

12. Apelant je 19. decembra 2014. godine izvršio dopunu prijedloga za izvršenje tražeći da se pored već označenih predmeta odredi izvršenje i zabilježbom tereta u apelantovu korist na nekretnini bliže označenoj u navedenoj dopuni, koja je vlasništvo F. G., te njenom procjenom i prodajom i prijenosom iznosa radi naplate apelanta. Općinski sud je 16. februara 2015. godine održao ročište.

13. Apelant je 3. marta 2015. godine zatražio da se odloži donošenje rješenja o izvršenju na period od šest mjeseci radi mirnog načina rješenja, te je Općinski sud 4. marta 2015. godine donio rješenje kojim je odložio postupak na traženi period. Općinski sud je istog dana donio rješenje kojim je usvojio apelantov prijedlog te odredio da se prijedlog za izvršenje u odnosu na pokretne stvari smatra povučenim, a da u ostalom dijelu predmetno rješenje o izvršenju ostaje na snazi.

14. Izvršenik R. G. je 20. marta 2015. godine od Općinskog suda zatražio, između ostalog, ukidanje pravosnažnosti i izvršnosti predmetnog rješenja o izvršenju tvrdeći da ga nikada nije primio. Podneskom od 28. augusta 2015. godine apelant je tražio odlaganje ročišta koje je bilo zakazano za 1. septembar 2015. godine, međutim, na ročište je pristupio advokatski pripravnik kancelarije Bandović, te je Općinski sud donio rješenje kojim je naložio izvršeniku da se u roku od 15 dana izjasni o dokumentaciji koja mu je uručena. Kako izvršenik nije postupio po rješenju, Općinski sud je donio rješenje od 15. oktobra 2015. godine kojim se navedeni podnesak izvršenika R. G. smatra povučenim, te je odredio da se izvršni postupak nastavlja.

15. Općinski sud je 20. novembra 2015. godine pozvao apelanta da predloži drugo sredstvo izvršenja jer se izvršenje nije moglo provesti predloženim sredstvom. Apelant je 4. decembra 2015. godine uredio prijedlog tako što će sud donijeti rješenje kojim će, između ostalog, obavezati izvršenike (R. G., R. M., S. S. i A. S.) da solidarno u roku od osam dana plate dugovani iznos s troškovima izvršnog postupka, a ukoliko izvršenici u određenom roku ne postupe, da se izvršenje provede na penziji izvršenika R. G. Općinski sud je 8. decembra 2015. godine donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje, te ga je dostavio FZPIO Mostar KAS Tuzla na provođenje, na koje rješenje je 21. decembra 2015. godine izvršenik R. G. uložio prigovor.

16. Općinski sud je Rješenjem broj 127 0 I 024569 12 I od 13. jula 2016. godine odbio izvršenikov prigovor izjavljen na rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju, te je istog dana dostavio na provođenje FZPIO Mostar KAS Tuzla, a koje je vraćeno od FZPIO, o čemu je obaviješten apelant.

17. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je apelant 13. maja 2016. godine uredio prijedlog za izvršenje, te je pored R. G. označio kao izvršenike i R. M., S. S. i A. S., te da je priložio zk. izvadak Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda od 16. novembra 2015. godine, i to zabilježbom i prodajom parcele označene kao k. č. br. 1239 zv. „Lučila njiva“ 5. klase u površini od 6.916 m² na kojoj su sa pravom suvlasništva upisani navedeni izvršenici, svi sa po ¼, upisana u zk. ul. 327 KO Treštenica. Općinski sud je donio rješenje od 12. jula 2016. godine kojim je dozvolio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te je istog dana donio zaključak kojim je odredio upis predmetne zabilježbe kod nadležnog Zemljišnoknjižnog ureda. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda od 18. jula 2016. godine dozvoljen je upis zabilježbe na nekretnini bliže označenoj u navedenom rješenju, s upisanim pravom suvlasništva izvršenika S. G., R. M., A. S., S. S, sa dijelovima od po 1/4 u apelantovu korist.

18. Na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja izvršenik je 27. jula 2016. godine uložio i žalbu i prigovor, na koje je apelant 13. septembra 2016. godine dostavio odgovore.

19. A. S., jedan od četiri izvršenika, 29. jula 2016. godine urgirala je pred Općinskim sudom na način da plati iznos koji je sljeduje, dok je S. S., također jedan od četiri izvršenika, 29. augusta 2016. godine Općinskom sudu dostavila dokaz o izvršenom izmirenju obaveze na apelantovom tekućem računu, o čemu je nadležni sud obavijestio apelanta.

20. Općinski sud je 2. septembra 2016. godine Komisiji za procjenu prometne vrijednosti zemljišta Općine Banovići dostavio zahtjev da izvrši procjenu predmetne nekretnine. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je apelant 16. septembra 2016. godine dostavio podnesak u kojem negira da je namiren, te da je podneskom od istog datuma naveo da je apelant izvršio povrat uplaćenog iznosa na adresu R. G. Treštenica.

21. Komisija za utvrđivanje prometne vrijednosti zemljišta je dopisom od 27. septembra 2016. godine zatražila od Općinskog suda da precizira svoj zahtjev kako bi mogla po njemu postupiti.

22. Izvršenik S. S. je 28. oktobra 2016. godine od Općinskog suda ponovo zatražio obustavu postupka. Općinski sud je 31. oktobra 2016. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na nadležno postupanje, te je istog dana obaviješten od Komisije za utvrđivanje prometne vrijednosti zemljišta da ona vrši samo prometovanje nekretnina. Izvršenik R. G. je 28. decembra 2016. godine od Općinskog suda zatražio, između ostalog, obustavu postupka.

23. Kantonalni sud je 22. decembra 2017. godine donio rješenje kojim je žalba izvršenika R. G. uvažena, prvostepeno rješenje od 13. jula 2016. godine ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak. Općinski sud je 15. februara 2018. godine zaprimio podnesak izvršenika R. G., o čemu je 16. marta 2018. godine apelant dostavio izjašnjenje. Izvršenik R. G. je 13. marta 2018. godine od Općinskog suda ponovo zatražio obustavu postupka.

24. Općinski sud je 25. aprila 2018. godine održao ročište na kojem je donio rješenje da se apelantu dostavi rješenje o nasljeđivanju i druga dokumentacija kako bi apelant uredio prijedlog na način da odredi izvršenike, predmet i sredstvo izvršenja u skladu s izvršnom ispravom i uputama iz rješenja Kantonalnog suda od 22. decembra 2017. godine.

25. Općinski sud je 27. decembra 2018. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor izvršenika R. G., te je rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju od 8. decembra 2015. i 12. jula 2016. godine stavio van snage, ukinuo sve provedene izvršne radnje i izvršni postupak u odnosu na R. G. obustavio. Stavom dva izreke rješenja odlučeno je da će sud o troškovima postupka odlučiti posebnim rješenjem. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, te je istakao da je apelant na osnovu izvršnih isprava pokrenuo postupak, u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju na koje izvršenik kao nasljednik nije uložio prigovor, čime je ono postalo pravosnažno i izvršno. Imajući u vidu da je po apelantovom prijedlogu promijenjen predmet i sredstvo izvršenja, te da je uvidom u ostavinski spis broj 127 G 0 037246 15 0 utvrdio da R. G. nije proglašen za zakonskog nasljednika iza umrlog izvršenika (O. G.), prvostepeni sud zaključuje da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Nadalje je naveo da će o troškovima postupka koji su nastali u vezi s ovim izvršenikom kao privremenog zastupnika odlučiti posebnim rješenjem.

26. Rješenjem od 3. jula 2019. godine Općinski sud je djelimično obustavio predmetno rješenje o izvršenju i rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju od 12. jula 2016. godine, i to u dijelu glavnog duga u iznosu od 1.271,25 KM, dok je odlučeno da se u preostalom dijelu radi naplate zakonske zatezne kamate, kao i troškova postupka nastavlja. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je R. G. dostavio rješenje kojim je u apelantovu korist primljen u sudski depozit iznos od 1.271,25 KM. Navedeno je da se, u smislu odredbe člana 325. a u vezi sa članom 327. i u vezi sa članom 331. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, usljed povjerilačke docnje izvršenik oslobađa obaveze danom deponiranja dugovanog novca u depozit suda.

27. Općinski sud je 24. januara 2019. godine apelantu dostavio dokumentaciju bliže navedenu u predmetnom podnesku radi uređenja prijedloga za izvršenje. Predmetni spis je 13. februara 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

28. Kantonalni sud je 8. aprila 2019. godine donio rješenje kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje kojim je usvojen prigovor izvršenika R. G., rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju od 8. decembra 2015. godine i 12. jula 2016. godine je stavljeno van snage, ukinute su sve provedene radnje i izvršni postupak u odnosu na R. G. obustavljen, te je odlučeno da će prvostepeni sud o troškovima postupka odlučiti posebnim rješenjem. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se apelantovom žalbom ne može osporiti pravilnost odluke prvostepenog suda o usvajanju prigovora izvršenika R. G. i obustavi izvršnog postupka u odnosu na njega zato što navedeni izvršenik nije proglašen za nasljednika umrlog izvršenika, slijedom čega u smislu odredbe člana 143. ranijeg Zakona o nasljeđivanju, odnosno odredbe člana 172. novog Zakona o nasljeđivanju ne postoji ni njegova odgovornost za dugove umrlog izvršenika, pa time i za dug zbog kojeg je pokrenut predmetni izvršni postupak. Kantonalni sud navodi da R. G. nije mogao biti označen kao izvršenik u apelantovim podnescima od 4. decembra 2015. i 13. maja 2016. godine, te da se u odnosu na tog izvršenika nisu mogla donijeti predmetna rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja. Ističe da na drugačiji stav tog suda ne može utjecati ni apelantova žalba u pogledu izjava R. G. datih u toku postupka zato što su te okolnosti irelevantne za pitanje osnovanosti prigovora R. G. izjavljenih na donesena rješenja prvostepenog suda, a također ni žalbeno polemiziranje o tome da izvršni postupak traje duže od osam godina. Naime, tim prije ako se ima u vidu da je jedan od izvršenika 24. augusta 2016. godine uplatila apelantu iznos od 1.271,25 KM, a koji je apelant vratio R. G., te da je on 28. oktobra 2016. godine podnio prijedlog za stavljanje tog novca u sudski depozit, a po kojem prijedlogu je Općinski sud donio rješenje od 24. aprila 2017. godine kojim je primio u sudski depozit navedeni novčani iznos u apelantovu korist. Osim toga, Kantonalni sud ističe da se ne može prihvatiti osnovanim ni apelantova žalba da nije imao adekvatan pristup sudu zbog uskraćenog prava na saznanje blagovremenosti činjenica, a iz razloga što sud nije postupio po rješenju donesenom na ročištu od 25. aprila 2018. godine kojim je odredio da će rješenja o nasljeđivanju iz predmetnih ostavinskih spisa dostaviti apelantu kako bi apelant pravilno označio izvršenike, kao i predmet i sredstvo izvršenja. Kantonalni sud je ukazao da je apelant u podnesku od 13. maja 2016. godine, a kojim je uredio prijedlog za izvršenje tako što je tražio da se naplata njegovog potraživanja provede procjenom i prodajom nekretnine, kao izvršenike označio ne samo R. G., već i R. M., S. S. i A. S., te da je apelant, zajedno s punomoćnikom, bio prisutan na predmetnom ročištu na kojem je izvršen uvid u prikupljene ostavinske spise tog suda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, te zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je donošenjem osporenih odluka izvršni postupak okončan, te da je on kao tražilac izvršenja pred redovnim sudovima bio ,,žrtva“ povrede člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima koje je rezultiralo negativnim ishodom u izvršnom postupku štetnim po apelantove interese. Također je naveo da mu je pred redovnim sudovima donošenjem osporenih odluka onemogućeno da iznese svoj slučaj i da ospori dokaze. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

30. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, naveo da je apelant više puta mijenjao sredstvo i predmet izvršenja, prvo na jednoj katastarskoj čestici pa je promijenio predmet izvršenja na drugoj. Dalje je naveo da su izvršenici deponirali dugovani iznos, te da se apelant izjasnio da želi izvršenje isključivo na nekretnini, a da ne prihvata namirenje novčanog iznosa zbog kojeg je i pokrenut postupak izvršenja. Ističe da je apelantovo potraživanje namireno u dijelu glavnog duga, a da je izvršenik u dijelu zakonskih zateznih kamata uložio žalbu koju će proslijediti Kantonalnom sudu na odlučivanje, te da je žalba uložena isključivo na zakonske zatezne kamate s obzirom na to da izvršenik smatra da prestankom glavnog duga prestaju i sporedna potraživanja. Općinski sud ukazuje da apelant nije podigao deponirani iznos, ali da se samim deponiranjem smatra namiren, te da je drugostepeni sud potvrdio rješenje ovog suda kojim je utvrdio da R. G. nije pasivno legitimiran u ovom izvršnom postupku, kao i da je od jednog od izvršenika izvršena uplata duga, to su po Općinskom sudu suvišni i neekonomični troškovi vještačenja predloženi apelantovim podneskom od 13. marta 2016. godine na koje nepostupanje se apelant poziva u apelaciji. Dalje je naveo da je donio rješenje o postavljanju privremenog zastupnika nasljednicima umrlog izvršenika u osobi R. G., iako apelant nije dostavio dokaz – rješenje o nasljeđivanju, s tim da se izvršenik nalazio u posjedu nekretnine. Ukazuje da je po navedenom predmetu, a nakon što je on zaprimljen od Općinskog suda u Živinicama postupao u kontinuitetu, da je za dužinu trajanja postupka odgovoran apelant, odnosno punomoćnik jer je isključivo insistirao da se predmetno potraživanje namiri na imovini R. G. koji nije njen nasljednik. Također je naveo da je apelant, odnosno njegov punomoćnik doprinio dužini trajanja postupka jer je više puta mijenjao sredstvo izvršenja. Ističe da je glavni dug uplaćen, a da apelant posredstvom punomoćnika namjerno odugovlači i postupak radi stjecanja uvjeta za podnošenje apelacije. Ukazuje da je samom uplatom navedenog iznosa potraživanja izvršenik izmirio svoj dug tako da nema ni svrhe daljnjeg vođenja postupka. Općinski sud je naveo da ukoliko apelant smatra da mu po bilo kojem osnovu treba pripasti sporna nekretnina označena kao k. č. br. 1239 zv. „Lučila njiva“ 5. klase u površini od 6.916 m² upisana u zk. ul. 327 KO Treštenica s pravom vlasništva na F. G., kći M. sa 1/1, on to može ostvarivati u posebnom parničnom postupku, a nikako u izvršnom koji se vodi radi potraživanja duga – troškova parničnog postupka koji je jedan od izvršenika u toku izvršnog postupka uplatio. Ističe da ovo proizlazi iz činjenice da je izvršenik uplatila dug u iznosu od 1.271,25 KM, te da je apelant 13. marta 2019. godine vratio novac izvršeniku R. G. koji je nakon povrata uplaćenog duga pokrenuo poseban sudski postupak radi deponiranja primljenog novčanog iznosa, te da je Općinski sud donio rješenje od 24. aprila 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 15. marta 2018. godine, a kojim je utvrđeno da se prima u sudski depozit u apelantovu korist novčani iznos od 1.271,25 KM. Istim rješenjem apelant je pozvan da deponirani iznos podigne u roku od 15 dana od izvršene uplate na depozitni račun ili da se u njemu izjasni da ga ne prima, a ukoliko u ostavljenom roku ne primi depozit ili se ne izjasni da će sud pozvati predlagača da preuzme novac. Općinski sud je naveo da je 20. jula 2018. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana od dana prijema ovog dopisa pristupi u prostorije suda radi podizanja predmeta – novca, položenog u sudski depozit. Navedeno je da se apelantov punomoćnik 10. augusta 2018. godine izjasnio da nema pravni interes za učestvovanje u postupku, niti pravni interes za prijem novca, koji je primljen u sudski depozit. Općinski sud ističe da mu se ne može staviti na teret trajanje postupka pred Općinskim sudom u Živinicama u periodu do decembra 2012. godine, kao i konačno uređenje prijedloga od apelanta putem podneska iz 2014. godine.

31. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Živinicama je naveo tok parničnog postupka, ističući da svojim radnjama nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje. Predlaže da se apelacija odbije.

32. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva i predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

33. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 – odluka USJ i 57/1989, „Službeni list RBiH“ br. 2/1992, 13/1993 i 13/1994 i „Službene novine FBiH“ br. 29/2003 i 42/2011) relevantne odredbe glase:

Kad povjerilac dolazi u docnju Član 325 (1) Povjerilac dolazi u docnju ako bez osnovanog razloga odbije da primi ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

(2) Povjerilac dolazi u docnju i kad je spreman da primi ispunjenje dužnikove istovremene obaveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obaveze.

(3) Povjerilac ne dolazi u docnju ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije bio u mogućnosti da svoju obavezu ispuni.

Polaganje kod suda Član 327.

(1) Kad je povjerilac u docnji ili je nepoznat, ili kad je neizvjesno ko je povjerilac ili gdje se nalazi, ili kad je povjerilac poslovno nesposoban a nema zastupnika, može dužnik položiti dugovanu stvar kod suda za povjerioca.

(2) Isto pravo imaju i treća lica koja su pravno zainteresovana da obaveza bude ispunjena.

(3) O izvršenom polaganju dužnik je dužan izvijestiti povjerioca ako zna za njega i za njegovo boravište.

Član 331.

(1)Polaganjem dugovane stvari dužnik se oslobađa obaveze u času kad je izvršio polaganje.

34. U Zakonu o nasljeđivanju u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“ br. 80/14 i 32/19 – odluka US) relevantna odredba glasi:

Obim odgovornosti nasljednika Član 172.

(1) Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

(2) Nasljednik koji se odrekao od naslijeđa ne odgovara za ostaviteljeve dugove. (3) Kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira na to da li je izvršena dioba nasljedstva.

(4) Među nasljednicima dugovi se dijele srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju nije drukčije određeno.

35. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

38. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda 127 0 I 024569 19 Gž od 8. aprila 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 29. aprila 2019. godine, a apelacija je podnesena 21. juna 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelant pobija osporena rješenja, te smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

41. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja na ime troškova postupka u iznosu od 1.271,25 KM, te da su donesena osporena rješenja kojima je taj postupak u odnosu na R. G. obustavljen, a u kojem je, prema apelantovom mišljenju, došlo do povrede prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u određenim slučajevima i na fazu izvršnog postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava; u daljnjem tekstu: Evropski sud, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant kao tražilac izvršenja u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

a)U odnosu na osporena rješenja

42. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje zasnivaju se na tvrdnjama da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

43. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljnosti u utvrđivanju činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa.

44. Dovodeći u vezu navedene stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom izvršnom postupku redovni sudovi odlučivali na dvije sudske instance, te da je u konačnici Kantonalni sud odbio apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenje o obustavljanju izvršenja u odnosu na izvršenika R. G. Pored toga, Ustavni sud dalje zapaža da je apelant u izjavljenoj žalbi istakao žalbene prigovore protiv navedenog rješenja Općinskog suda, o kojima je Kantonalni sud odlučivao i dao razloge za svoju odluku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, potvrđujući pobijano rješenje prvostepenog suda, dao razloge zašto apelantovi žalbeni prigovori ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Ustavni sud, također, zapaža da apelant i u apelacionim navodima ponavlja svoje tvrdnje koje je već isticao u žalbenom postupku i o kojima je Kantonalni sud u osporenoj odluci dao detaljna obrazloženja koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud u datim okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi bilo kakve razloge koji bi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje redovnih sudova u osporenim rješenjima.

45. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da shodno tome osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pravo na suđenje u razumnom roku Relevantni principi

46. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

47. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

48. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud će isključivo razmatrati dužinu trajanja postupka od 15. novembra 2010. godine kao dana kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje pa do odluke Kantonalnog suda od 8. aprila 2019. godine, dakle period od oko osam godina i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

49. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud u pogledu ocjene složenosti predmeta zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati novčanog potraživanja na ime troškova postupka u iznosu od 1.271,25 KM, Ustavni sud smatra da se ne radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta.

50. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, ali da je po zaključku suda blagovremeno postupio, te je otklonio procesni nedostatak u inicijalnom aktu, što je u manjoj mjeri utjecalo na razmatranu dužinu trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka više puta mijenjao predmet i sredstvo izvršenja, kao i da je tražio odgodu izvršenja zbog mogućeg mirnog načina rješenja ovog izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelantovim prijedlozima. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je tokom trajanja postupka jedan od izvršenika (24. augusta 2016. godine) uplatio dug u iznosu od 1.271,25 KM, koji je apelant nakon uplate na njegov račun vratio izvršeniku R. G., što je svakako utjecalo na dužinu trajanja, ali i sam tok predmetnog izvršnog postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant imao advokata, tj. profesionalnog punomoćnika da ga zastupa i savjetuje, ali je uprkos tome u predmetnom postupku preduzimao neadekvatne procesne radnje koje nisu mogle rezultirati efikasnim provođenjem izvršnog postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u Živinicama i Općinski sud na samom početku postupka nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje imajući u vidu činjenicu da Općinski sud u Živinicama u periodu od oko jedanaest mjeseci nije donio rješenje o izvršenju, odnosno da je Općinskom sudu od prelaska predmetnog izvršnog postupka u njegovu nadležnost trebalo oko godinu i šest mjeseci da donese rješenje o izvršenju. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja rješenja o izvršenju Općinski sud preduzeo niz radnji u skladu s procesnim mogućnostima s ciljem provođenja predmetnog rješenja o izvršenju. Također, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbama apelanta i izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoje odluke donosio u razumnim rokovima. Pri tome Ustavni sud napominje da se izvršni postupak vodi na inicijativu tražioca izvršenja, te da prema odgovoru Općinskog suda proizlazi da je na depozitni račun tog suda uplaćen iznos koji predstavlja dug izvršenika po osnovu izvršne isprave, kao i da se apelant putem dopisa izjasnio da ne želi podići uplaćeni novac, kao i da se u skladu s odredbama Zakona o obligacionim odnosima izvršenik usljed povjerilačke docnje oslobađa obaveze danom deponiranja dugovanog novca u depozit suda. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred redovnim sudovima u relevantnom periodu trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantovoj strani, te su postojale i objektivne okolnosti (promjena nadležnosti sudova, smrt izvršenika, zatim utvrđivanja njegovih pravnih sljednika). S druge strane, redovni sudovi su, izuzev početne pasivnosti, bez nepotrebnog odugovlačenja provodili raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja postupka, te je evidentno da u njihovom ponašanju nema naznaka koje bi ukazivale na pretjerano i nerazumno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju redovnih sudova nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

51. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Ostali navodi

52. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede navedenih prava.

Pitanje naknade nematerijalne štete

53. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.

54. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII.Zaključak

55. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka donesenim u izvršnom postupku radi naplate novčanih potraživanja na ime troškova postupka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa pri čemu su redovni sudovi ispitali sve relevantne prigovore koje apelant ponavlja u apelaciji, koji nisu mogli utjecati na drugačije odlučenje redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku, imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, zatim apelantov doprinos, kao i činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka.

56. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kada apelant tvrdnje o kršenju ovog prava zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

57. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević