Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7704/18 („Interkomerc“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-7704/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 7704/18, rješavajući apelaciju koju je podnio „Interkomerc“ d.o.o. Mostar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „Interkomerc“ d.o.o.
Mostar.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Čapljini da u skladu s ovom odlukom odmah preuzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da „Interkomercu“ d.o.o. Mostar isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Čapljini i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Interkomerc“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mladenka Puljić, odvjetnica iz Mostara, podnio je 27. prosinca 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 26. ožujka 2019. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. svibnja 2019. godine.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. travnja 2019. godine.
5. Ustavni sud je 21. svibnja 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Apelant je 2. kolovoza 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog duljine trajanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip.
8. Rješavajući predmetnu apelaciju, Ustavni je sud na sjednici održanoj 22. ožujka 2017. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3300/16 kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan ovršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 53 0 Ip 042589 11 Ip, naložio Općinskom sudu da po žurnom postupku okonča predmetni ovršni postupak, te naložio Općinskom sudu da u roku od tri mjeseca od dana dostave odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluke.
9. Navedenu odluku Općinski sud je zaprimio 3. svibnja 2017. godine.
Činjenice u predmetu nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 3300/16 od 22. ožujka 2017. godine
10. Općinski sud je rješenjem od 23. kolovoza 2017. godine ovršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene ovršne radnje, te odredio da se nakon pravomoćnosti rješenja u Zemljišnoknjižnom uredu tog suda izvrši brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi od 25. listopada 2013. godine.
11. Apelant je podneskom od 15. rujna 2017. godine izjavio priziv na rješenje Općinskog suda od 23. kolovoza 2017. godine.
12. Kantonalni sud je rješenjem od 3. travnja 2018. godine uvažio apelantov priziv, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na daljnji postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da činjenica da je na pojedinim nekretninama nakon zabilježbe rješenja o ovrsi promijenjen vlasnik ni najmanje ne utječe na tijek predmetnog postupka jer se poštujući načela javnosti i povjerenja upisa u zemljišne knjige novi vlasnik izložio da ovrha bude provedena i na nekretnini na kojoj je on naknadno upisan kao vlasnik. Kantonalni sud je istaknuo da je ovršenik ostao isti, samo su pojedine nekretnine promijenile vlasnika, što ne sprječava da se ovrha provede i na tim nekretninama, odnosno prema tom vlasniku isto kao i prema ovršeniku, te da je to propisano i odredbom članka 72. stavak 3. Zakona o ovršnom postupku. Kantonalni sud je naveo da će odmah po prijemu spisa prvostupanjski sud nastaviti postupak s ciljem unovčavanja nekretnina na kojima je određena ovrha i zabilježba ovrhe, koja je prethodila upisu prava vlasništva na treće osobe, do potpunog namirenja apelantovog potraživanja.
13. Iz stanja spisa i tražene informacije o statusu predmeta proistječe da je predmetni postupak u tijeku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant smatra da je „postupak prešao granice razumnog roka za donošenje konačne odluke, čak i nakon odluke Ustavnog suda i Kantonalnog suda“. Zbog trajanja postupka apelant traži naknadu nematerijalne štete navodeći da predmetni postupak traje dulje od sedam godina.
b) Odgovori na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je ovom sudu spis radi odlučivanja po prizivu dostavljen 24. studenog 2017. godine, da je sud o prizivu odlučio već 3. travnja 2018. godine, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena. Kantonalni sud je također istaknuo da apelant svojom apelacijom ukazuje na suđenje u neopravdano dugom roku samo u odnosu na prvostupanjski sud.
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je rješenjem Kantonalnog suda od 3. travnja 2018. godine uvažen apelantov priziv, ali da predmet nije uziman u rad zbog složenosti, čestog odsustvovanja s posla i bolovanja suca koji je zadužen predmetom.
17. Ustavni sud je 21. svibnja 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju da se predmetni postupak vodi pred Općinskim sudom.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravak, 33/06, 39/06 ispravak, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o ovršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Članak 5.
(1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
19. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
20. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
21. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu ovršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.
27. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Također, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
29. Iz činjeničnog stanja predmeta proistječe da je za jedno razdoblje na koje se apelacijom ukazuje, u pogledu duljine trajanja postupaka, već donesena konačna i obvezujuća odluka Ustavnog suda. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o duljini trajanja predmetnog postupka već donio odluku, ovom odlukom Ustavni sud u odnosu na duljinu trajanja postupka analizira razdoblje nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. razdoblje od 22. ožujka 2017. godine. Dakle, relevantno razdoblje je oko tri godine i dva mjeseca (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3806/19 od 17. prosinca 2019. godine, točka 27.).
Analiza duljine trajanja ovršnog postupka
30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o ovršnom postupku koji je po zakonu žurne naravi. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine postupka, nije utjecala na trajanje predmetnog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
31. Analizirajući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3300/16 od 22. ožujka 2017. godine u relativno kratkom roku donio rješenje o obustavi ovršnog postupka i ukidanju svih provedenih radnji. Rješavajući po apelantovom prizivu, Kantonalni sud je 3. travnja 2018. godine donio rješenje kojim je uvažio apelantov priziv i pobijano rješenje Općinskog suda od 23. kolovoza 2017. godine ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je nakon dostave spisa drugostupanjskom sudu taj sud o apelantovom prizivu riješio nakon četiri mjeseca, te je postupak pred tim sudom okončan u relativno kratkom roku. Međutim, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u daljnjem tijeku postupka ponašao pasivno, da nakon dostave predmeta na ponovno postupanje od drugostupanjskog suda ni nakon dvije godine nije poduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem okončanja postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za svoju pasivnost. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u ranije donesenoj odluci utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom postupku koji se i u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda vodio pred Općinskim sudom. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u navedenoj odluci konstatirao da je Općinski sud svojim nepostupanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u duljim razdobljima propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito i ekonomično provede ovršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim. Dakle, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud i u nastavku postupka ponaša pasivno, iako je postupak žurne prirode i iako je ranijom odlukom Ustavnog suda već utvrđeno kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Za pasivnost u predmetnom ovršnom postupku Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno opravdanje, što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3806/19 od 17. prosinca 2019. godine, točka 31.).
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog ovršnog postupka.
33. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja ovršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer postupak, koji je žurne naravi, traje dulje od tri godine nakon donošenja odluke Ustavnog suda, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje ovršnog postupka.
39. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević