Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4635/18 (J. P.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Neovlašteno lice
- Izvršenje
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Mjera obezbjeđenja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4635/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 4635/18, rješavajući apelaciju Josipa Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Josip Pavlović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru po žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 062790 16 I od 29. maja 2017. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru po žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 062790 16 I od 29. maja 2017. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Josipu Pavloviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Josip Pavlović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine i zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 000988 18 Gži 2 od 8. januara 2019.godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Josip Pavlović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 001703 16 I 4 od 18. januara 2018. godine zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
IUvod 1Josip Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupaju Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar, advokati iz Mostara, podnio je 13. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su u vrijeme podnošenja apelacije bili u toku pred Kantonalnim sudom pod br. 53 0 P 000988 16 I, 53 0 I 062790 16 I i 53 0 I P 001703 16 I 4. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „zabranio upis promjena na nekretninama označenim kao k.č. 338/20 i k.č. 338/21 (nove 1332/18 i 1332/19)- sve KO Tasovčići – uz izuzetke: - provedbe pravomoćnih sudskih odluka o apsolutnoj ništavosti pravnih poslova kojima su prethodno vršene promjene sa Autokuće Čapljina na druge subjekte, te – ispravke redoslijeda upisa – vraćanjem zabilješke spora i izvršenja 53 0 P 000998 u C teretni list pod redni br. 2. Prednju zabranu provodi Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda Čapljina“. Osim toga, apelant je kao „alternativni prijedlog mjere“ predložio da Ustavni sud naloži da se upiše postojanje predmetne apelacije u pogledu prijedloga mjere osiguranja zabrane raspolaganja na predmetnim nekretninama, te da upis izvrši Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Čapljini. 2Apelant je 3. februara 2020. godine dostavio dopunu apelacije.
IIPostupak pred Ustavnim sudom 3Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 4635/18 od 11. septembra 2018. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
4Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 22. avgusta 2018. do 20. aprila 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
5Općinski sud i Kantonalni sud su u periodu od 3. septembra 2018. do 13. maja 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju.
6Ustavni sud je 22. maja 2020. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu postupka u predmetu broj 062790.
IIIČinjenično stanje 7Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Izvršni postupak broj 53 0 I 062790 16 I 8Apelant je 11. jula 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Tasovčići. Općinski sud je na apelantov zahtjev 2. septembra 2016. godine donio zaključak kojim je pozvao izvršenika da dostavi podatke o imovini. Općinski sud je 20. oktobra 2016. godine pozvao apelanta da dostavi izvršenikovu adresu. Općinski sud je 28. novembra 2016. godine na apelantov zahtjev donio zaključak kojim je pozvao Zemljišnoknjižni ured tog suda da dostavi podatke o tome da li postoje neki drugi raniji zahtjevi u pogledu izvršenikovih nekretnina kao predmeta izvršenja. Apelant je 1. decembra 2016. godine Općinskom sudu dostavio podnesak. Zemljišnoknjižni ured tog suda je 12. decembra 2016. godine dostavio podnesak Općinskom sudu. Općinski sud je 28. decembra 2016. godine dostavio dopis apelantu o izvršenikovoj utvrđenoj imovini radi uređenja prijedloga za izvršenje.
9Apelant je 9. januara 2017. godine Općinskom sudu podnio uređeni prijedlog za izvršenje u kojem apelant potražuje određeni novčani iznos, na osnovu izvršnih isprava – Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 012364 09 Ps 2 od 1. juna 2010. godine, Kantonalnog suda od 18. jula 2011. godine, te Vrhovnog suda FBiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 18. septembra 2012. godine, te na osnovu Rješenja Općinskog suda broj P 001703 98 P od 12. decembra 2008. godine, kao i na osnovu Presude Općinskog suda broj P 002842 06 od 28. avgusta 2013. godine, te na osnovu Presude Općinskog suda broj 002842 06 od 28. avgusta 2013. godine, preinačene Presudom Kantonalnog suda od 17. juna 2011. godine, i to da se navedeni iznosi namire od izvršenikovog najmoprimca kao dužnikovog dužnika „Nuić“ d.o.o. Ljubuški po osnovu obaveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine. U uređenom prijedlogu apelant je Općinskom sudu priložio kopiju ugovora o zakupu poslovnog prostora između izvršenika i „Nuić“ d.o.o. Ljubuški od 1. decembra 2007. godine s rokom sklapanja na pet godina, pa je Općinski sud svojim rješenjem od 8. februara 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje. Isto rješenje je dostavljeno izvršeniku putem oglasne ploče Općinskog suda 9. februara 2017. godine u skladu s odredbama člana 349. Zakona o parničnom postupku. Predmetno rješenje o izvršenju je dostavljeno na provođenje i izvršenikovom dužniku „Nuić“ d.o.o. Ljubuški 21. marta 2017. godine.
10Općinski sud je 29. maja 2017. godine donio Rješenje broj 53 0 P 062790 16 I kojim je odbio kao neosnovan izvršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi preduzimanja radnje podnošenja prigovora na Rješenje o izvršenju tog suda broj 53 0 P 062790 16 I od 8. februara 2017. godine. Istim rješenjem Općinski sud je usvojio prigovor trećih osoba (Dobroslav Šimović i Ante Šimović) i izuzeo iz ovog izvršnog postupka predmet izvršenja, i to novčana potraživanja izvršenika „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, Tasovčići, usmjerena na pravnu osobu „Nuić“ d.o.o. Ljubuški kao dužnikovog dužnika, a po osnovi obaveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine, te stavio van snage predmetno rješenje o izvršenju broj 53 0 P 062790 16 I od 8. februara 2017. godine. Općinski sud je istim rješenjem pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje zato što se izvršenje ne može provesti na predloženom sredstvu s prijedlogom da odredi novi predmet ili sredstvo uz upozorenje da će se u protivnom obustaviti izvršni postupak u skladu sa članom 63. Zakona o izvršnom postupku.
11Na navedeno rješenje od 29. maja 2017. godine apelant je 8. juna 2017. godine izjavio žalbu, a izvršenik 13. juna 2017. godine. Općinski sud je nakon zaprimanja odgovora na žalbu spis 31. jula 2017. godine dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje. Općinski sud je 12. decembra 2017., 22. januara i 22. maja 2018. godine dostavljao apelantove podneske Kantonalnom sudu. 12Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
Izvršni postupak broj 53 0 P 001703 16 I 4 13Općinski sud je 11. jula 2016. godine zaprimio prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja Glorije Dragičević rođena Pavlović, zastupana po punomoćnicima ZAK „Dušanka Šoljić-Čorić i Dragan Pudar“, advokatima iz Mostara, protiv izvršenika „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Tasovčići. Tražitelj izvršenja je 1. decembra 2016. godine Općinskom sudu podnio uređeni prijedlog za izvršenje kojim na osnovu izvršne isprave pravomoćnih presuda Općinskog suda broj 53 0 P 001703 od 15. januara 2010. godine, Kantonalnog suda od 17. juna 2011. godine, te Vrhovnog suda od 30. oktobra 2012. godine potražuje određene novčane iznose. Tražitelj izvršenja je istovremeno predložio da se navedeni iznosi namire od izvršenikovog najmoprimca kao dužnikovog dužnika „Nuić“ d.o.o. Ljubuški po osnovu obaveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine, priloživši kopiju ugovora o zakupu poslovnog prostora između izvršenika i „Nuić“ d.o.o. Ljubuški od 1. decembra 2007. godine s rokom sklapanja na pet godina. Općinski sud je rješenjem od 8. februara 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje. Navedeno rješenje o izvršenju Općinski sud je dostavio izvršeniku putem oglasne ploče suda 9. februara 2017. godine u skladu s odredbama člana 349. Zakona o parničnom postupku. Isto rješenje je dostavljeno izvršenikovom dužniku „Nuić“ d.o.o. Ljubuški 21. marta 2017. godine na provođenje. Općinski sud je 29. maja 2017. godine donio Rješenje broj 53 0 P 001703 16 4 kojim je odbio izvršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi preduzimanja radnje podnošenja prigovora na predmetno rješenje o izvršenju. Istim rješenjem usvojio je prigovor trećih osoba Dobroslava Šimovića i Ante Šimovića i izuzeo iz ovog izvršnog postupka predmet izvršenja, i to novčana potraživanja izvršenika „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, Tasovčići, usmjerena na pravnu osobu „Nuić“ d.o.o. Ljubuški kao dužnikovog dužnika, a po osnovu obaveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine. Istim rješenjem je u skladu s navedenim stavio van snage predmetno rješenje o izvršenju broj 53 0 P 001703 16 I 4 od 8. februara 2017. godine. Istim rješenjem je pozvao tražitelja izvršenja da odredi novi predmet ili sredstvo izvršenja u smislu člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupka s upozorenjem da će se u protivnom obustaviti izvršni postupak u smislu člana 63. Zakona o izvršnom postupku. Na predmetno rješenje tražitelj izvršenja je izjavio žalbu, te je Općinski sud spis 31. januara 2017. godine dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje. Općinski sud je 12. decembra 2017. godine na zahtjev tražitelja izvršenja dostavio podnesak Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 53 0 P 001703 17 Gži 2 od 22. novembra 2017. godine riješio po žalbi i donio rješenje kojim je žalbu tražitelja izvršenja odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio. Općinski sud je 13. decembra 2017. godine dostavio drugostepeno rješenje izvršeniku, a 15. decembra 2017. godine tražitelju izvršenja. Tražitelj izvršenja je 5. januara 2018. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, pa je Općinski sud 18. januara 2018. godine donio Rješenje broj 53 0 P 001703 16 I 4 kojim je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka, te istim rješenjem izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene radnje. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 30. marta 2018. godine. Općinski sud je predmet arhivirao 25. aprila 2018. godine.
Izvršni postupak broj 53 0 P 000988 16 I 14Apelant je 22. jula 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – pravomoćnih presuda Općinskog suda broj 53 0 P 00988 08 P 2 od 19. februara 2010. godine i Kantonalnog suda broj 53 0 P 000988 10 Gž od 22. marta 2012. godine radi izvršenja naložene činidbe izvršeniku „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, da trpi da se izvrši kontrola poslovanja u određenom periodu na ime plaćanja troškova postupka od 3.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, na ime troškova angažovanja vještaka ekonomske struke na ime plaćanja troškova izvršenja apelanta, troškova sudske takse, ZK izvoda i izvoda iz registra, te da se navedeni iznosi namire od izvršenikovog najmoprimca kao dužnikovog dužnika „Nuić“ d.o.o. Ljubuški po osnovu obaveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine. Uz navedeni prijedlog apelant je Općinskom sudu priložio kopiju ugovora o zakupu poslovnog prostora između izvršenika i „Nuić“ d.o.o. Ljubuški od 1. decembra 2007. godine s rokom sklapanja na pet godina. Općinski sud je 2. septembra 2016. godine donio zaključak kojim je pozvao izvršenika da dostavi podatke o pokretninama i nekretninama, te novčanim primanjima i depozitima. Općinski sud je donio zaključak od 20. oktobra 2016. godine kojim je pozvao apelanta da dostavi izvršenikovu adresu, odnosno adresu zakonskog zastupnika. Apelant je 1. decembra 2016. godine djelomično odustao od ranije podnesenih prijedloga za izvršenje „ukoliko se razlikuju od novopodnesenog prijedloga od 1. decembra 2016. godine“.
15Općinski sud je 8. februara 2017. godine na osnovu podnesenog prijedloga od 1. decembra 2016. godine donio rješenje o izvršenju i dozvolio predloženo izvršenje. Općinski sud je naložio Zemljišnoknjižnom uredu tog suda da u preciziranom ZK ulošku na određenim nekretninama u C teretnom listu upiše zabilježbu tekućeg izvršenja u predmetu P 000988 16 l, a u nastavku zabilježbe postojanja spora u predmetu P 000988 98 P koja je zabilježba spora vraćena po rješenju Kantonalnog suda od 13. marta 2003. godine, kao i na osnovu Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 000988 07 Rev od 20. marta 2008. godine o vraćanju zabilježbe spora u isti ZK ul. Isto rješenje je dostavljeno izvršeniku putem oglasne ploče 9. februara 2017. godine u skladu s odredbama člana
349. Zakona o parničnom postupku, kao i izvršenikovom dužniku „Nuić“ d.o.o. Ljubuški 21. marta 2017. godine na provođenje. Općinski sud je 29. maja 2017. godine donio Rješenje broj 53 0 P 00988 16 I kojim je odbio kao neosnovan izvršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi preduzimanja radnje podnošenja prigovora na Rješenje o izvršenju tog suda broj 53 0 P 000988 16 I od 8. februara 2017. godine. Istim rješenjem Općinski sud je usvojio prigovor trećih osoba (Dobroslav Šimović i Ante Šimović), te je izuzeo iz ovog izvršnog postupka predmet izvršenja, i to novčana potraživanja izvršenika „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, Tasovčići, usmjerena na pravnu osobu „Nuić“ d.o.o. Ljubuški kao dužnikovog dužnika, a po osnovu obaveze plaćanja naknade za korištenje nekretnine. Osim toga, Općinski sud je istim rješenjem u skladu s navedenim stavio van snage predmetno rješenje o izvršenju broj 53 0 P 000988 16 I od 8. februara 2017. godine, te odredio brisanje zabilježbe spora prema predmetnom rješenju o izvršenju koje je dostavio Zemljišnoknjižnom uredu tog suda 9. februara 2017. godine. Istim rješenjem Općinski sud je pozvao apelanta da označi novi predmet ili sredstvo izvršenja u smislu člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku s upozorenjem da će se u protivnom obustaviti izvršni postupak u smislu člana
63. Zakona o izvršnom postupku. Na navedeno rješenje od 29. maja 2017. godine apelant i izvršenik su izjavili žalbe, te je Općinski sud 31. jula 2017. godine spis dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje. Općinski sud u Čapljini je 11. decembra 2017. i 15. januara 2018. godine dostavljao apelantove podneske Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 53 0 P 000988 17 Gži od 6. februara 2018. godine riješio po žalbama i donio rješenje kojim je apelantovu žalbu u odnosu na st. 2, 3, 4. i 5. pobijanog rješenja odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio, a u odnosu na stav 6. pobijanog rješenja kojim je apelant pozvan da uredi prijedlog za izvršenje apelantovu žalbu odbacio kao nedozvoljenu. Istim rješenjem Kantonalni sud je izvršenikovu žalbu odbacio kao nedozvoljenu u odnosu na stav 1. pobijanog rješenja kojim je odbijen izvršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za prigovor. Općinski sud je 16. aprila 2018. godine drugostepeno rješenje dostavio strankama te donio zaključak za Zemljišnoknjižni ured tog suda o brisanju zabilježbe. Kantonalni sud je 17. aprila 2018. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov prijedlog za dopunu Rješenja suda broj 53 0 P 000988 17 Gži od 6. februara 2018. godine.
16Apelant je 11. maja 2018. godine podnio prijedlog za produženje rokova određenih stavom 6. izreke prvostepenog rješenja koje je postalo pravomoćno – potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 6. februara 2018. godine, nakon čega je Općinski sud donio rješenje od 26. juna 2018. godine kojim je odbio apelantov prijedlog za produženje rokova, te je izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene radnje. Na rješenje ovog suda apelant je 12. jula 2018. godine podnio žalbu. Općinski sud je zajedno s odgovorom na izvršenikovu žalbu dostavio predmetni spis 28. avgusta 2018. godine Kantonalnom sudu na odlučivanje. Kantonalni sud je 8. januara 2019. godine donio Rješenje broj 53 0 P 000988 18 Gži 2 kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepenu odluku potvrdio. Općinski sud je navedeno rješenje Kantonalnog suda dostavio strankama i predmet 27. juna 2019. godine arhivirao.
17Prema stanju u spisu, postupak je okončan.
U odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine 18Rješenjem Kantonalnog suda broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda broj 53 0 P 062804 17 MO od 20. decembra 2017. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja protiv tuženih – protivnika predlagatelja „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina D. Š. i A. Š. kojom je tražio da se zabrani tuženima svako daljnje raspolaganje s određenim nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama KO Tasovčići, te da se zabrana evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se mjera osiguranja može odrediti: 1. ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine ili prava, 2. ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znakovito otežati ostvarenje tražbine, posebice time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno uticati na prava predlagatelja osiguranja. U vezi s tim je dalje navedeno da, da bi se odredila mjera osiguranja potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti iz tačaka 1. i 2. naprijed navedene odredbe člana 269. stav 1. ZPP. Također je navedeno da je u vezi s tim uvjetima potrebno cijeniti svrsishodnosti predložene mjere osiguranja u vezi s postavljenim tužbenim zahtjevom jer je cilj mjere osiguranja osiguranje potraživanja ili prava, te da se mjera osiguranja mora konstantno posmatrati u vezi s postavljenim tužbenim zahtjevom i nalaziti ova funkcionalna veza između tužbenog zahtjeva i mjere osiguranja. Kantonalni sud je istakao da iz stanja spisa proizlazi da se između apelanta kao predlagatelja i protivnika predlagača pod 1 i 2 („Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina i D. Š.) vodio ili se vodi veći broj postupaka (parnični, izvršni, zemljišnoknjižni), međutim, privremenom mjerom ne mogu se osigurati zahtjevi iz nekog drugog postupka, nego se njome može osigurati samo tužbeni zahtjev iz predmetnog postupka. U vezi s tim je dalje navedeno da iz postavljenog tužbenog zahtjeva i alternativnog zahtjeva pod st. 1. i 2. (bliže opisano u obrazloženju drugostepenog rješenja) proizlazi da su oni utvrđujući (deklaratorni) tužbeni zahtjevi, dok je alternativni zahtjev pod stavom 3. (bliže opisano u obrazloženju drugostepenog rješenja) obvezujući, ali samo u odnosu na tuženika pod 4 (Hercegovačko-neretvanski kanton). Naime, Kantonalni sud je naveo da kad se radi o tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje postojanja kakvog prava ili pravnog odnosa, dakle deklaratornom tužbenom zahtjevu, onda ne postoji potraživanje koje bi se moglo osigurati mjerom osiguranja. Kantonalni sud je zaključio da u konkretnoj situaciji ne postoji ni funkcionalna veza između postavljenog tužbenog zahtjeva i predložene mjere osiguranja kojom se traži da se zabrani tuženima svako daljnje raspolaganje predmetnim nekretninama, te da se zabrana evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine. Kantonalni sud je istakao da tako tražena mjera ne koristi osiguranju postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva, pa da stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz člana 269. st. 1. i 2. ZPP za određivanje mjere osiguranja, a kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.
IVApelacija
a) Navodi iz apelacije 19Apelant u veoma opširnoj apelaciji i dopuni apelacije ukazuje da se između njega i izvršenika, kao i između drugih osoba i izvršenika vodi čitav niz postupaka pred Općinskim sudom i da on u postupcima koji su predmet ove apelacije nastoji ishoditi izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, te je u tom pravcu, a da bi izvršenika spriječio da nezakonito raspolaže svojim nekretninama i time onemogući izvršenje na njima, u pokrenutoj parnici radi pobijanja upisa tražio određivanje mjere osiguranja kako bi se u zemljišnim knjigama upisala zabrana prometovanja izvršenikovim nekretninama i zabilježba spora, odnosno izvršenja, čime bi se apelantu osiguralo izvršenje na predmetnim nekretninama po osnovu sudskih odluka. Navodi da mu je osporenim rješenjem, te zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabrana zloupotrebe prava iz člana
17. Evropske konvencije. Apelant smatra da je Kantonalni sud pri donošenju osporenog rješenja broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine pogrešno primijenio pozitivnopravne propise. Apelant ističe da mu postupak po prijedlogu određivanja mjere osiguranja nije pružio zaštitu garantovanog prava na imovinu, na efikasan pravni lijek, niti zadovoljava uvjet pravičnog i fer postupka. Apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnih postupaka koji su u vrijeme podnošenja apelacije bili u toku po žalbama pred Kantonalnim sudom pod br. 53 0 P 000988 16 I, 53 0 I 062790 16 I i 53 0 I P 001703 16 I 4. Apelant u dopuni apelacije predlaže da Ustavni sud posebno razmotri svrhu i značaj zabilježbe i šta se njome osigurava u parnici, kao i stav o trajanju zabilježbe, odnosno da je izvršenje nastavak istog postupka. U vezi s tim, apelant je ukazao da „zabilježba postojanja spora predstavlja javnu publikaciju postojanja spora od značaja za pravni promet nekretninom jer bilo koja promjena vlasništva za trajanje zabilježbe nema važnosti u odnosu na prava stranaka iz predmeta/parnice u kojoj je stavljena zabilježba“. Smatra da Općinski sud u predmetnim postupcima zabilježbe spora i izvršenja i u vezi s tim u predmetnim izvršnim postupcima nije postupao u skladu sa zakonom i da je time povrijedio njegova navedena ustavna prava. Apelant traži od Ustavnog suda naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju 20U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je 19. jula 2016. godine zaprimio apelantovu tužbu radi pobijanja upisa s prijedlogom izricanja privremene mjere, odnosno mjere osiguranja protiv l. „Autokuće Čapljina“ d.o.o. Čapljina, zastupana po direktoru Dobroslavu Šimoviću, 2. Dobroslava Šimovića, 3. Ante Šimovića i 4. Hercegovačko-neretvanskog kantona. Općinski sud je naveo da je 30. avgusta 2016. godine donio rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranje protiv tuženih 1–3 koji glasi: „Zabranjuje se tuženima svako daljnje raspolaganje nekretninom označenom kao k.č. 338/20 i k.č. 338/21 – stare izmjere (nove 1332/18 i 1332/19) sve KO Tasovčići, te da se zabrana evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine, kao neosnovan“. Općinski sud je također naveo da je u daljnjem toku postupka 20. decembra 2017. godine odbio prijedlog za određivanje mjere osiguranja protiv tuženih. Općinski sud je naveo da je predmetni spis po apelantovoj žalbi Kantonalni sud zaprimio 22. februara 2018. godine, te da je donio osporeno rješenje 30. maja 2018. godine. Općinski sud je istakao da je zakazao pripremno ročište za 24. septembar 2018. godine po apelantovoj tužbi. Općinski sud smatra da niti u jednom segmentu nisu ugrožena apelantova prava zagarantovana Ustavom i Evropskom konvencijom.
21U odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnih izvršnih postupaka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da nije ugrozio apelantova prava navedena u apelaciji.
22Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju pobijanog rješenja, te smatra da nije povrijedio apelantova prava i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. U odnosu na dužinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka, Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije povrijedio apelantova ustavna prava i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
I.Relevantni propisi 23U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
1. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 123.
(1) Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 269.
(1) Mjera osiguranja može se odrediti:
1) ako predlagač osiguranja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava, i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja.
II.Dopustivost 24U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak broj 53 O P 001703 16 I 4 26Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda. Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
27U konkretnom slučaju, apelant je u svoje ime podnio apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su stranke u konkretnom predmetu Glorija Dragičević rođena Pavlović (kao tražitelj izvršenja) i izvršenik „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Tasovčići, a da iz stanja spisa proizlazi da je apelant označen kao podnositelj apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupu nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim pravima ili obavezama, slijedom čega Ustavni sud smatra da apelant, u ovom dijelu, nije ovlaštena osoba za podnošenje apelacije.
Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine 28U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, apelant je naveo da je osporeno rješenje zaprimio 15. juna 2018. godine, a apelacija je podnesena 13. avgusta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka br. 53 0 I 062790 16 I i 53 0 P 000988 16 I 29Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, u ovom dijelu, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnih postupaka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u ovom dijelu, dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
III.Meritum 31Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacija nedopušten zbog toga što je predmetnu apelaciju u odnosu na izvršni postupak broj 53 O P 001703 16 I podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud će ispitati dio navoda apelacije u kojima apelant osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine, te dužinu trajanja izvršnih postupaka br. 53 0 I 062790 16 I i 53 0 P 000988 16 I, te tvrdi da mu je zbog njihove nerazumne dužine došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje 32Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine 34Ustavni sud, prije svega, zapaža da je predmet osporavanja apelacijom, u ovom dijelu, rješenje doneseno po apelantovom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja protiv tuženih – protivnika predlagatelja, u parničnom postupku radi pobijanja upisa u zemljišne knjige, dakle radi se o sporu građanskopravne prirode, iz čega slijedi da apelant u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35Apelant smatra da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjeno procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopćeno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska. 36Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji je nadležni sud primijenio pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica i ocjene dokaza tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li je osporena odluka redovnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
37U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno obrazložio svoju odluku zašto je odbio apelantovu žalbu i na taj način potvrdio stav Općinskog suda kojim je odbijen apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja protiv tuženih – protivnika predlagatelja „Autokuća Čapljina“ d.o.o. Čapljina, D. Š. i A. Š. kojom je tražio da se zabrani tuženima svako daljnje raspolaganje određenim nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama KO Tasovčići, te da se zabrana evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine. Kantonalni sud je u osporenoj konačnoj odluci dao jasne argumente zašto je pravilan stav prvostepenog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz člana 269. stav (1) tačke 1) i 2) ZPP za određivanje mjere osiguranja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja (koji se odnose na primjenu pozitivnopravnih propisa), a koje navode je detaljno razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju.
38Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani.
U odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka br. 53 0 I 062790 16 I i 53 0 P 000988 16 I 39S obzirom na to da apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno i pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud će predmetne postupke razmotriti i s tog aspekta.
Relevantni principi 40Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
41U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir 42 Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 53 0 I 062790 16 I razmatrati period od 11. jula 2016. godine kao dana kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko tri godine i jedanaest mjeseci, dok će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 53 0 P 000988 16 I razmatrati period od 22. jula 2016. godine kao dana kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje pa do 8. januara 2019. godine kada je rješenjem Kantonalnog suda pravomoćno obustavljen postupak izvršenja u ovom izvršnom predmetu, dakle period od oko dvije i po godine.
Analiza dužine trajanja izvršnih postupaka 43Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta i njihovog značaja za apelanta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnim postupcima koji su po zakonu hitni, te da su od značaja za apelanta jer nastoji da realizuje svoja potraživanja koja su mu dosuđena sudskim odlukama, dok na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju zapaža da su predmetni postupci relativno složeni jer je Općinski sud po apelantovim prijedlozima preduzimao čitav niz procesnih radnji, a u postupku se pojavljuju i treće osobe.
44Ocjenjujući apelantovo ponašanje u izvršnom postupku broj 53 0 I 062790 16 I, Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Općinskog suda da pozove izvršenika da dostavi podatke o imovini, te da je Općinski sud na njegov zahtjev od Zemljišnoknjižnog ureda tog suda zatražio podatke o izvršenikovoj imovini, kao i da je nakon prvobitno postavljenog prijedloga za izvršenje u periodu od oko pola godine podnio uređeni prijedlog za izvršenje, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelantovim prijedlozima. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao izvršenikovu adresu, što je u konačnici rezultiralo da je izvršeniku predmetno rješenje o izvršenju dostavljeno putem oglasne ploče Općinskog suda, što je u određenoj mjeri također imalo uticaja na dužinu trajanja postupka.
45Ocjenjujući apelantovo ponašanje u izvršnom postupku broj 53 0 P 000988 16 I, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao izvršenikovu adresu, zbog čega je Općinski sud pozvao apelanta da dostavi izvršenikovu adresu, što je u konačnici rezultiralo da je izvršeniku predmetno rješenje o izvršenju dostavljeno putem oglasne ploče Općinskog suda, što je u određenoj mjeri imalo uticaja na dužinu trajanja postupka.
46Posmatrajući ponašanje Općinskog suda u izvršnim postupcima br. 53 0 I 062790 16 I i 53 0 P 000988 16 I, Ustavni sud primjećuje da je po uređenom prijedlogu za izvršenje, odnosno nakon djelomičnog odustajanja od ranije podnesenog prijedloga za izvršenje, Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 8. februara 2017. godine, odredio predložena izvršenja i da je u prikladnim rokovima provodio brojne procesne radnje u nastojanju da provede predmetna rješenja o izvršenju, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju redovne sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
47 Posmatrajući ponašanje Kantonalnog suda u predmetu broj 53 0 P 000988 16 I, Ustavni sud primjećuje da se spis predmeta broj 53 0 P 000988 16 I dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbama. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostave spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu pa do vraćanja prvostepenom sudu Kantonalni sud u predmetnom postupku svoje odluke donosio u vrlo kratkim rokovima, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. 48Međutim, posmatrajući ponašanje Kantonalnog suda u predmetu broj 53 0 I 062790 16 I, Ustavni sud zapaža da se spis Općinskog suda u predmetu broj 53 0 I 062790 16 I još uvijek nalazi na odlučivanju pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud zapaža da je od dostave spisa (31. juli 2017. godine) na odlučivanje Kantonalnom sudu pa do donošenja odluke Ustavnog suda proteklo oko dvije godine i jedanaest mjeseci, što se ne može smatrati razumnim periodom za odlučivanje u postupku koji je po zakonu hitan i od značaja za apelanta. Stoga, imajući u vidu navedeni period neaktivnosti u postupanju Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da se radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati Kantonalnom sudu. 49Cijeneći dužinu predmetnog postupka broj 53 0 I 062790 16 I u njezinoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji je imao značajnije periode neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
50 Cijeneći dužinu predmetnog postupka broj 53 0 P 000988 16 I u njezinoj ukupnosti, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantu, te su postojale i brojne objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka. Osim toga, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, period od oko dvije godine i šest mjeseci koliko je trebalo redovnim sudovima da okončaju predmetni izvršni postupak ne može se smatrati nerazumnim periodom za odlučivanje. Stoga, Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom izvršnom postupku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete 51U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
52S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka broj 53 0 I 062790 16 I apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM. 53Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. 54Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
b)Ostali navodi 55Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabrana zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovim predmetima također došlo i do povrede navedenih prava.
IV.Zaključak 56Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada nema ništa što bi ukazivalo da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo kada je potvrdio stav Općinskog suda o neosnovanosti apelantovog prijedloga za određivanje mjere osiguranja protiv tuženih – protivnika predlagatelja. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je dao dovoljno jasne i precizne razloge, pozivajući se na relevantne odredbe zakona, a što Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
57Ustavni sud zaključuje da zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka broj 53 0 I 062790 16 I pred Kantonalnim sudom postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Kantonalni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon perioda od skoro tri godine nije odlučio o žalbi protiv prvostepenog rješenja, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim i od značaja je za apelanta.
58Ustavni sud zaključuje da u izvršnom postupku broj 53 0 P 000988 16 I, koji je rješenjem Kantonalnog suda od 8. januara 2019. godine pravomoćno okončan, ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, zatim apelantov doprinos, kao i činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja predmetnog postupka.
59Na osnovu člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
60Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević