Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3501/18 (S.K.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3501/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3501/18, rješavajući apelaciju S. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. K. podnesena zbog dužine trajanja postupka po žalbi protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 022049 17 K 3 od 7. aprila 2017. godine koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 022049 18 Kž 21 od 7.
februara 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa advokat Mirsada Beganović iz Sarajeva, podnio je 27. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja žalbenog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 09 0 K 022049 18 Kž 21.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 30. decembra 2019. i 7. januara 2020. godine je od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Kantonalno tužilaštvo su u periodu od 7. do 22. januara 2020. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 022049 17 K 3 od 7. aprila 2017. godine, na osnovu sporazuma o priznanju krivice, apelant i ostali označeni optuženi (Š. H., E. D. i Dž. Đ.) proglašeni su krivim zbog više krivičnih djela (pobliže navedenih u izreci presude) iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), pa je, između ostalog, apelantu izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu se ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru u označenom periodu. Presudom je dalje apelantu i ostalim optuženim na osnovu člana 78. KZFBiH izrečena sigurnosna mjera oduzimanja označenih predmeta, dok su oštećeni s imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu. Presudom je također određeno da su apelant i ostali optuženi oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, te da oni padaju na teret budžetskih sredstava suda.
6. Protiv presude Kantonalnog suda od 7. aprila 2017. godine žalbu je izjavio branilac optuženog Š. H. zbog odluke o mjeri sigurnosti iz člana 315. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) koja je navedenom presudom izrečena optuženom Š. H.
7. Kantonalni sud je, uz dopis broj 09 0 K 022049 17 K 3 od 29. novembra 2018. godine, dostavio kompletan predmet Vrhovnom sudu radi odlučivanja o žalbi branioca optuženog Š. H. Navedeni predmet Vrhovni sud je primio 30. novembra 2018. godine.
8. Vrhovni sud je zatražio očitovanje od Federalnog tužilaštva, koje je dostavljeno 11. decembra 2018. godine (s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana), nakon čega je Vrhovni sud zakazao javnu sjednicu vijeća za 7. februar 2019. godine.
9. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 022049 18 Kž 21 od 7. februara 2019. godine po službenoj dužnosti je preinačena presuda Kantonalnog suda od 7. aprila 2017. godine u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz člana 78. KZFBiH tako da se navedena mjera ukida u odnosu na optuženog Š. H., a na osnovu člana 324. ZKPFBiH i u odnosu na apelanta i ostale optužene. Presudom je također odlučeno da u ostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.
10. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da iz odredbe člana 246. stav 6. tačka
c) ZKPFBiH proizlazi da optuženi ne može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći na osnovu sporazuma. Međutim, istaknuto je da je žalba branioca optuženog Š. H. izjavljena zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji u smislu člana 315. stav 2. ZKPFBiH dopuštena jer je uložena protiv mjere sigurnosti oduzimanja predmeta iz člana 78. KZFBiH kao krivičnopravne sankcije koja nije izrečena na osnovu sporazuma. U vezi s tim je dalje navedeno da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud, nakon razmatranja sporazuma o priznanju krivice, prihvatio sporazum, unio izjavu optuženog u zapisnik i nastavio sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom, koji nije sadržavao mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta iz člana 78. KZFBiH kao krivičnopravnu sankciju. Ispitujući prvostepenu presudu po službenoj dužnosti u dijelu odluke o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta u smislu člana 321. ZKPFBiH, Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud povrijedio krivični zakon na štetu optuženog Š. H. jer je u smislu odredbe člana 313. tačka e) ZKPFBiH odlukom o mjeri sigurnosti prekoračio ovlaštenje koje sud ima po zakonu. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci presude u dijelu odluke o mjeri sigurnosti oduzimanja predmeta. Pri tome je Vrhovni sud istakao da se mjera sigurnosti koja se ukida u odnosu na optuženog Š. H., a povodom te žalbe, po službenoj dužnosti na osnovu člana 324. ZKPFBiH ukida i u odnosu na optuženog apelanta jer je prvostepeni sud i prema njemu izrekao istovjetnu mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta, a razlozi preinačavanja presude u dijelu mjere sigurnosti oduzimanja predmeta su od koristi i za saoptužene.
11. Presuda Vrhovnog suda je dostavljena Kantonalnom sudu 3. marta 2019. godine. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku žalbe koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom i nije bio okončan. U vezi s tim apelant ističe da, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, nije izjavio žalbu protiv prvostepene presude Kantonalnog suda (od 7. aprila 2017. godine), nego je to učinio prvooptuženi Š. H. (ne zbog krivičnopravne sankcije), te da rješavanje te žalbe traje nerazumno dugo, zbog čega prvostepena presuda nije pravomoćna. Na taj način je povrijeđeno i apelantovo pravo na korištenje stečenih pogodnosti kao osuđenog lica (korištenje vikenda i posjeta i boravak s porodicom – supruga i dijete) shodno odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (član 89), ukazujući da je on na lični zahtjev prije pravomoćnosti prvostepene presude upućen na izdržavanje kazne zatvora 24. oktobra 2017. godine.
b)Odgovori na apelaciju
13. Vrhovni sud je, prije svega, ukazao na hronologiju postupanja u vezi s izjavljenom žalbom branioca optuženog Š. H. i postupkom po njoj pred Vrhovnim sudom (pobliže opisano u činjeničnom dijelu ove odluke). U vezi s tim je navedeno da je očigledno da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku s obzirom na vremenski period od prijema spisa na odlučivanje o žalbi do donošenja presude tog suda. Dalje je ukazano da je predmetna apelacija podnesena u krivičnom predmetu kada je pred tim sudom odlučivano protiv nepravomoćne presude prvostepenog suda, iz čega proizlazi da je ona podnesena u fazi odlučivanja dok nisu iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema odredbama procesnog zakona. Stoga je istaknuto da, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija nije dopustiva, a budući da se njom, s obzirom na vremenski period odlučivanja pred tim sudom, ne ukazuje na ozbiljno kršenje prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i „Međunarodna konvencija“. Također je navedeno da se predmetna apelacija ima smatrati nedopustivom u smislu člana 18. stav 3. tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda. S obzirom na to da apelant nije uložio žalbu protiv presude prvostepenog suda jer je Vrhovni sud odlučivao o žalbi optuženog Š. H., istaknuto je da je osnovano pitanje i je li apelant ovlašten na podnošenje apelacije. U vezi s tim Vrhovni sud je naglasio da je presudom tog suda od 7. februara 2019. godine prvostepena presuda Kantonalnog suda ostala neizmijenjena, osim u dijelu u kojem je ukinuta odluka o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz člana 78. KZFBiH, tako da je prvostepena presuda postala pravomoćna danom donošenja presude Vrhovnog suda, odnosno 7. februara 2019. godine. Zbog svega navedenog, Vrhovni sud je naveo da nisu prekršena apelantova prava na koja se apelacijom ukazuje, pa se predlaže da se apelacija odbaci, odnosno da se odbije kao neosnovana.
14. Kantonalni sud je naveo da, s obzirom na to da se apelacija odnosi na postupak po žalbi pred Vrhovnim sudom, Kantonalni sud u tom dijelu ne može dati odgovor na apelaciju. Pritom je istaknuto da je u međuvremenu u ovom predmetu Vrhovni sud, odlučujući o žalbi branioca optuženog Š. H., donio Presudu broj 09 0 K 022049 18 Kž 21 od 7. februara 2019. godine kojom je preinačio Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 K 022049 17 K 3 od 7. aprila 2017. godine u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta, tako da je navedena mjera ukinuta u odnosu na optužene Š. H., apelanta i ostale optužene.
15. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je predmetna apelacija nedopustiva kao očigledno neosnovana, a u protivnom da se nadležnost Ustavnog suda ne proteže na provjeru načina na koji sud vrši tumačenje pozitivno-pravnih propisa ili ocjenu dokaza osim ukoliko je ona proizvoljna. V.Relevantni propisi
16. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 14. stav (2) Pravo na suđenje bez odgađanja (2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 321.
Granice ispitivanja presude Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakon.
Član 324.
Beneficium cohaesionis Ako drugostepeni sud povodom ma čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog od koristi i za nekog od saoptuženih koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom pravcu, postupiće po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 022049 18 Kž 21 od 7. februara 2019. godine, dakle nakon podnošenja predmetne apelacije, ali je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da, iako je tačno da u konkretnom slučaju apelant (kako to i sam navodi u apelaciji) nije podnio žalbu protiv prvostepene presude, već je to učinio samo branilac (sa)optuženog Š. H., navedena okolnost nije od utjecaja na dopustivost predmetne apelacije zbog dejstva pravila beneficium cohaesionis (član 324. ZKPFBiH) na osnovu kojeg je Vrhovni sud svojom presudom od 7. februara 2019. godine i konačno preinačio presudu prvostepenog suda od 7. aprila 2017. godine u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta ne samo u odnosu na optuženog Šemsudina Hodžića već i u odnosu na apelanta.
21. Dakle, korištenje navedenog pravnog lijeka (žalbe) od strane jednog od saoptuženih u predmetnom postupku je rezultiralo, s jedne strane, pogodnošću za apelanta koja je za ishod imala determinaciju kako apelantovih imovinskih prava ukidanjem mjere oduzimanja predmeta iz člana
78. KZFBiH tako i same osnovanosti krivične optužbe protiv njega budući da je presudom Vrhovnog suda odlučeno da prvostepena presuda ostaje neizmijenjena u ostalom dijelu, tj. dijelu u kojem je odlučeno o apelantovoj krivici i krivičnoj sankciji (danom donošenja drugostepene presude prvostepena presuda je postala pravomoćna). S druge strane, postavilo se pitanje i eventualne zaštite ostalih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (npr. pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku) za koja apelant indirektno ukazuje – sugerira da su mu u konkretnom slučaju ugrožena/ograničena zbog nedonošenja odluke (Vrhovnog suda) u razumnom roku. S obzirom na navedeno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po žalbi protiv Presude Kantonalnog suda broj 09 0 K 022049 17 K 3 od 7. aprila 2017. godine prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na suđenje u razumnom roku
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant osporava isključivo dužinu trajanja postupka po žalbi protiv Presude Kantonalnog suda broj 09 0 K 022049 17 K 3 od 7. aprila 2017. godine, a koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 K 022049 18 Kž 21 od 7. februara 2019. godine. Pri tome, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta nije moguće sa sigurnošću zaključiti kojeg tačno dana je predmetna žalba podnesena. Međutim, s obzirom na to da je žalba meritorno ispitana, proizlazi da je ona nesporno podnesena blagovremeno u roku od 15 dana od dana prijema prvostepene presude od 4. aprila 2017. godine, imajući pritom u vidu rokove (15, odnosno izuzetno 30 dana po objavljivanju presude) iz člana 304. ZKPFBiH za pisanu izradu presude. Stoga će Ustavni sud kao dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati samo period od kada je podnesena navedena žalba (maj 2017. godine) do dana donošenja navedene presude Vrhovnog suda od 7. februara 2019. godine. Dakle, (žalbeni) postupak je u relevantnom periodu trajao oko godinu dana i devet mjeseci.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava koji ponavlja da se razumnost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i pozivanjem na kriterije utvrđene njegovom sudskom praksom, posebno: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i mjerodavnih vlasti, kao i važnost onoga što se za aplikanta dovodi u pitanje u sporu (vidi, između mnogo drugih pravnih izvora, predmet Frydlender protiv Francuske [GC], broj aplikacije 30979/96, stav 43, ECHR 2000-VII i Jeans protiv Hrvatske, broj aplikacije 45190/07, presuda od 13. januara 2011. godine, stav 38).
28. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u predmetnoj pravnoj stvari radilo o raspravljanju relativno složenih pitanja budući da, iako je primarni razlog zbog kojeg je žalba izjavljena bila odluka prvostepenog suda u dijelu kojim je odlučeno o mjeri oduzimanja predmeta, Vrhovni sud je po službenoj dužnosti raspravio i pitanje krivične odgovornosti apelanta i ostalih optuženih, kao i izrečenih kazni, te odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu i troškovima postupka, odlučivši da u tom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena. Kada je u pitanju ponašanje stranaka, Ustavni sud zapaža da apelant nijednom svojom radnjom nije doprinio dužini predmetnog žalbenog postupka. Kada je u pitanju ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud konstatira da je u okolnostima konkretnog slučaja evidentno iskazana pasivnost Kantonalnog suda nakon primanja predmetne žalbe budući da je tom sudu trebalo oko godinu i po dana da ocijeni, prije svega, je li žalba blagovremena, dozvoljena i izjavljena od ovlaštenog lica, te da je (zajedno s cijelim spisom predmeta) dostavi na postupanje Vrhovnom sudu (29. novembra 2018. godine). S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, nakon što je primio predmet (30. novembra 2018. godine), postupao u primjerenim rokovima na način da je u relativno kratkom roku dostavio žalbu Federalnom tužilaštvu radi očitovanja i zakazao javnu sjednicu od 7. februara 2019. godine na kojoj je donio konačnu odluku – presudu u ovoj krivičnopravnoj stvari. Dakle, iz navedenog proizlazi da je cjelokupan postupak pred Vrhovnim sudom trajao ukupno dva mjeseca. Prema ocjeni Ustavnog suda, na opisani način Vrhovni sud je iskazao adekvatnu ažurnost i karakter kontrolnog mehanizma u postupku odlučivanja o žalbi, uslijed čega prethodni propust Kantonalnog suda (za koji nema dokaza da je imao karakter namjernog odugovlačenja i zloupotrebe ovlaštenja) u vezi s postupanjem po žalbi nije suštinski ugrozio načelo efikasnog rukovođenja postupka na apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak nalazi da je dužina trajanja predmetnog žalbenog postupka, sagledana kroz sve preduzete radnje/aktivnosti dva redovna suda, u trajanju od oko godinu dana i devet mjeseci ispunila zahtjev „razumnog roka“, slijedom čega nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, u postupku koji je predmet ove odluke nije došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da se u datim okolnostima relevantni period ispitivanja od oko godinu dana i devet mjeseci ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja (žalbenog) postupka.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević