Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4086/18 (F. M.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pristup sudu
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4086/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-4086/18, rješavajući apelaciju Fikreta Mujagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikreta Mujagića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Mal 063029 17 Gž od 23. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Mal 063029 16 Mal od 23. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret Mujagić iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Javaragić, advokat iz Bihaća podnio su 20. jula 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Mal 063029 17 Gž od 23. maja 2018. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Mal 063029 16 Mal od 23. avgusta 2017. godine

2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 Mal 063029 16 Mal od 23. avgusta 2017. godine, donesenoj po tužbi apelanta protiv tuženog „Triglav" BiH osiguranje, Podružnica Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) i uz učešće umješača na strani tuženog advokata D. DŽ., odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže tuženog da apelantu po osnovu naknade materijalne štete prouzrokovane na apelantovom putničkom motornom vozilu u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 12. aprila 2008. godine isplati 4.007,39 KM po osnovu razlike do punog obima pretrpljene štete, sa zateznom kamatom od 12. aprila 2008. godine do isplate i da apelantu nadoknadi troškove postupka, u roku 15 dana od donošenja presude. Istom presudom obavezan je apelant da tuženom nadoknadi 150,00 KM, u roku 15 dana od donošenja presude.

3. Općinski sud je u obrazloženju prvo naveo da je nespornim utvrđeno da se dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je apelant pretrpio štetu na svom vozilu; da je bio osiguran od auto odgovornosti kod tuženog; da se apelant obratio tuženom za isplatu štete i da mu je tuženi isplatio dio traženog iznosa te da je apelant smatrao da mu pripada veći iznos. Iz obrazloženja presude nadalje proizlazi da je Općinski sud utvrdio da su iste stranke pred tim sudom vodile parnicu radi naknade štete u predmetu 17 0 P 004722 08 P, da je u toj parnici apelanta zastupala u svojstvu punomoćnika advokat D. Dž., te da je prvostepenom presudom od 19. marta 2010. godine, koja je postala pravosnažna 7. juna 2012. godine, odbijen tužbeni zahtjev apelanta. Tužbeni zahtjev u toj parnici je odbijen zbog toga što nisu predujmljeni troškovi u iznosu od 100,00 KM za vještačenje, pa nije utvrđena ovim dokazom visina štete. Iz obrazloženja presude dalje proizilazi da je iz zapisnika Općinskog suda od 24. novembra 2009. godine utvrđeno je da je obavezan punomoćnik apelanta da uplati 100,00 KM za saobraćajno vještačenje, da je stranka poučena ukoliko ne uplati navedeni iznos u roku od osam dana da se taj dokaz neće izvesti, te da je advokat D.Dž izvršila uplatu iznosa 100,00 KM 11. januara 2010. godine, dakle, po proteku roka određenog za predujam troškova za vještačenje. Nadalje, Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da iz iskaza apelanta proizlazi da je po osobi E.K. poslao novac advokatu D.Dž, a E.K. je novac predao imenovanom punomoćniku tužitelja. Općinski sud je zaključio da je punomoćnik D.Dž učinila propust tj. propustila rok za uplatu predujma za troškove vještačenja, da je kao profesionalno lice bila dužna paziti na rokove određene od strane suda, da je mogla predvidjeti nastupanje štetnih posljedica po svog klijenta, da je lično izvršila uplatu ali izvan roka, te da je zato odgovorna za spomenuti propust. U vezi s tim Općinski sud je utvrdio da je advokata D.Dž. osigurana od profesionalne odgovornosti kod tuženog te da su sastavni dio police osiguranja Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti te posebni uvjeti za osiguranje profesionalne odgovornosti advokata.

4. Općinski sud je apelantov tužbeni zahtjev odbio, navodeći da je odredbom člana 2. stav 1. tačka 3. Opštih uslova za osiguranje od profesionalne odgovornosti tuženog koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju zaključenog između tuženog i osiguranika advokata D.Dž. propisano „da osiguranje ne garantuje i ne nadoknađuje štetu za štete koje nastaju usljed kršenja postavljenih rokova“, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, shodno članu 902. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

5. Drugostepenom Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 Mal 063029 17 Gž od 23. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv prvostepene Presude Općinskog suda broj 17 0 Mal 063029 16 Mal od 23. avgusta 2017. godine, a prvostepena presuda je potvrđena.

6. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je apelant tražio nadoknadu štete od tuženog, jer je kod njega osigurana D.Dž. kao advokat od profesionalne odgovornosti. Pošto se radi o šteti koja je za apelanta nastala usljed kršenja roka za predujem troškova za vještačenje, Kantonalni sud je, kao i Općinski sud, zaključio da se radi o neosiguranoj opasnosti propisanoj odredbom člana 2. stav 1. tačka 3. Opštih uslova za koje tuženi kao osiguravač ne garantuje i ne nadoknađuje štetu.

7. Apelant smatra da mu je osporenom presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da su prvostepeni i drugostepeni sud potpuno zanemarili činjenicu da u vrijeme donošenja sudskih odluka koje osporava apelacijom nisu važili Opšti uslovi za osiguranje od profesionalne odgovornosti od 19. marta 2007.godine, te da je trebalo primijeniti Posebne uslove za osiguranje profesionalne odgovornosti advokata od 19. aprila 2017.godine, koji su bili na snazi u vrijeme donošenja osporenih odluka. Na taj način su povrijeđene i odredbe člana 941. stav 2. ZOO i člana 30. Zakona o advokaturi FBiH.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, odnosno zbog čega su donijeli osporene presude o odbijanju apelantovog tužbenog zahtjeva u konkretnoj parnici, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, sudovi su obrazložili da je odredbom člana 2. stav 1. tačka 3. Općih uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti tuženog koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju zaključenog između tuženog i osiguranika advokata D.Dž. (koji je važio u vrijeme donošenja presuda u predmetu 17 0 P 004722 08 P u kojem je avokat D.Dž. učinila propust) propisano da osiguranje ne garantuje i ne nadoknađuje štetu za štete koje nastaju usljed kršenja postavljenih rokova. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pristup sudu kao aspektu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati.

12. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4086/18 (F. M.) | Sudska praksa | Aktio