Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5655/18 (Š.Z.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
  • Naknada štete
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5655/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-5655/18, rješavajući apelaciju Š. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Š. Z. podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 115163 13 Gž od 19. avgusta 2016.godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Š. Z.

zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 115163 16 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Š. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 10. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 115163 13 Gž od 19. avgusta 2016. godine i zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 115163 16 I.

Parnični postupak

2. Apelant je 1. februara 2012. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv prvotuženog (JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla) i drugotuženog (Tuzlanskog kantona, Ministarstva trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog kantona) radi naknade nematerijalne štete.

3. Općinski sud je Presudom broj 32 0 P 115163 12 P od 14. novembra 2012. godine obavezao drugotuženog da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 6.114,70 KM, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.438,16 KM, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelanta u odnosu na prvotuženog.

4. Odlučujući o žalbama apelanta i drugotuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 P 115163 13Gž od 19. avgusta 2016. godine kojom je žalba apelanta odbijena, a žalba drugotuženog djelimično uvažena i preinačena je presuda Općinskog suda od 14. novembra 2012. godine, pa je drugotuženi obavezan da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 2.514,00 KM, te da mu nadoknadi troškve postupka u iznosu od 958,31 KM.

Izvršni postupak

5. Apelant je 8. decembra 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, na osnovu izvršne isprave - Presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 115163 13 Gž od 19. avgusta 2016. godine, radi naplate glavnog duga, nematerijalne štete u iznosu od 2.514,00 KM, zatezne kamate na glavni dug počev od 20. marta 2012. godine, pa do konačne isplate, troškova parničnog postupka u iznosu od 958,31 KM, sa zateznom kamatom počev od 14. novembra 2012. godine, pa do konačne isplate, te troškova izvršnog postupka u iznosu preciziranom predmetnim prijedlogom za izvršenje, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika (Tuzlanski kanton).

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 P 115163 16 I od 14. decembra 2016. godine dozvolio predloženo izvršenje. Apelant je 2. februara 2017. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju u dijelu o troškovima izvršnog postupka.

7. Općinski sud je 27. januara 2017. godine dostavio banci dopis uz rješenje o izvršenju, radi pljenidbe novčanih sredstava na računu izvršenika. NLB Banka d.d. Sarajevo je dopisom koji je Općinski sud zaprimio 31. januara 2017.godine obavijestila sud da su zbog nedostajućih sredstava na budžetskoj poziciji računa izvršenika za sudska izvršenja predmetno rješenje evidentirali u red prioriteta naplate.

8. Općinski sud je rješenjem od 24. januara 2017. godine pozvao apelanta da uplati dio sudske takse na rješenje o izvršenju u iznosu od 70,00 KM. Apelant je 2. februara 2017. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.

9. Općinski sud je rješenjem od 25. jula 2017. godine (stavom I izreke rješenja) odbio prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 14. decembra 2016.godine i (stavom II izreke) obustavio izvršenje u dijelu troškova izvršnog postupka i to takse na prijedlog za izvršenje od 8. decembra 2016. godine u iznosu od 35,00 KM i takse na rješenje o izvršenju od 14. decembra 2016. godine u iznosu od 35,00 KM, dok je u preostalom dijelu rješenje o izvršenju od 14. decembra 2016. godine ostalo neizmijenjeno. Navedeno rješenje dostavljeno je apelantu i pravosnažno je sa 7. avgustom 2017. godine.

10. Općinski sud je dopisom od 25. jula 2017. godine obavijestio NLB banku d.d. Sarajevo da je rješenje o izvršenju postalo izvršno u dijelu glavnog duga i dijela troškova izvršnog postupka. NLB banka d.d. Sarajevo je dopisom koji je Općinski sud primio 3. avgusta 2017. godine obavijestila sud da je, zbog nedostajućih sredstava na budžetskoj poziciji računa izvršenika za sudska izvršenja, predmetno rješenje evidentirano u red prioriteta naplate.

11. Općinski sud je 12. oktobra 2017. godine spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi apelanta od 2. februara 2017. godine izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 24. januara 2017.godine.

12. Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 P 115163 17 Gži od 26. oktobra 2017. godine (stavom I izreke) žalbu uvažio i ukinuo rješenje od 24. januara 2017. godine bez vraćanja na ponovni postupak, te (stavom II izreke) odbio zahtjev apelanta za naknadu troškova izvršnog postupka. Navedenim rješenjem utvrđeno je da apelantu ne pripadaju traženi troškovi sastava žalbe iz razloga što se ne radi o troškovima postupka u vezi sa određivanjem ili provođenjem izvršenja, u smislu odredbi člana 16. Zakona o izvršnom postupku, nego o troškovima koji proističu iz postupka prinudne naplate sudske takse, a koje nije dužan da snosi izvršenik, kao protivna stranka. Predmetno rješenje dostavljeno je strankama 27. novembra 2017. godine.

13. Podneskom od 26. februara 2018. godine apelant je od Općinskog suda zatražio da odluči o troškovima postupka izazvanim podnošenjem žalbe. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 115163 16 I od 8. oktobra 2018.godine odbijen je zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka jer je Kantonalni sud rješenjem od 26. oktobra 2017. godine (stavom I izreke rješenja) žalbu apelanta uvažio i prvostepeno rješenje od 24. januara 2017.godine ukinuo, te (stavom II izreke) odbio zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka. Općinski sud je obrazložio da je apelant podneskom od 26. februara 2018. godine ponovo podnio zahtjev za naknadu istih troškova žalbenog postupka o kojima je Kantonalni sud već odlučio pravosnažnim rješenjem od 26. oktobra 2017.godine.

Apelacioni navodi

14. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka i zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se takođe pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je deteljno naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud tokom postupka nije povrijedio prava apelanta na koja se u apelaciji poziva. Općinski sud je naveo da je u predmetu postupao u kontinuitetu i bez odlaganja, te da je apelant svojim radnjama doprinio odugovlačenju postupka izjavljivanjem prigovora na rješenje o izvršenju u dijelu troškova izvršnog postupka, o kojem prigovoru je sud odlučio rješenjem od 25. jula 2017. godine, kao i podneskom od 26. februara 2018.godine kojim je tražio da sud odluči o troškovima žalbenog postupka (iako je Kantonalni sud rješenjem od 26. oktobra 2017. godine odbio zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka) o kojem podnesku je Općinski sud odlučio rješenjem od 8. oktobra 2018.godine kojim je odbio zahtjev apelanta.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Protek roka (u odnosu na parnični postupak)

17. Ustavni sud ukazuje da je apelant 8. decembra 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 115163 13 Gž od 19. avgusta 2016. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude, jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. oktobra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda.

Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da su mu povrijeđena navedena ustavna prava zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio promptno, u roku od šest dana od dana podnošenja prijedloga za izvršenje. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku donio odluku i po prigovoru podnesenom protiv rješenja od 24. januara 2017. godine, te da je Kantonalni sud odlučio o žalbi apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja u roku od 14 dana. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se period od oko 10 mjeseci, u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provođenje, te u okviru kojeg su redovni sudovi odlučili o apelantovom prigovoru i žalbi, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant u daljnjem toku postupka ponovo zatražio od Općinskog suda da odluči o troškovima postupka, o čemu je već odlučio Kantonalni sud, kako je to i ukazao Općinski sud u svom rješenju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je apelant svojim ponašanjem prouzrokovao daljnje vođenje postupka, a što se ne može staviti na teret redovnim sudovima. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5655/18 (Š.Z.) | Sudska praksa | Aktio