Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5602/18 („Natura Rame“ d.o.o. Prozor-Rama)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5602/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 5602/18, rješavajući apelaciju „Natura Rame“ d.o.o. Prozor-Rama, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „Natura Rame“ d.o.o.

Prozor-Rama.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 171419 15 Ip.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Natura Rame“ d.o.o. Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“ iz Stoca, podnio je 6. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ip 171419 15 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. oktobra 2018. godine, 19. decembra 2019. godine i 8. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo 7. februara i 10. oktobra 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. novembra 2018. godine i 13. januara 2020. godine.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. februara i 24. oktobra 2019. godine.

5. Od Općinskog suda je 1. juna 2020. godine pribavljena informacija o statusu predmeta. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 20. novembra 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu na osnovu pravosnažnog Rješenja Općinskog suda broj 58 0 Pr 163868 15 Pr od 1. jula 2015. godine protiv izvršenika (Hercegovačko-neretvanskog kantona) radi naplate novčanog potraživanja, troškova zastupanja u prekršajnom postupku broj 58 0 Pr 163868 15 Pr u iznosu od 386,00 KM i troškova sastavljanja predmetnog prijedloga za izvršenje u iznosu od 240,00 KM, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.

8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 Ip 171419 15 Ip od 30. novembra 2015. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

9. Izvršenik je protiv navedenog rješenja o izvršenju izjavio prigovor 3. decembra 2015. godine.

10. Apelant je 4. januara 2016. godine obavijestio Općinski sud da povlači prijedlog za izvršenje u dijelu glavnice duga (na ime troškova zastupanja u prekršajnom postupku broj 58 0 Pr 163868 15 Pr) jer mu je isplaćena glavnica duga u iznosu od 386,00 KM.

11. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju od 30. novembra 2015. godine, Općinski sud je rješenjem od 13. marta 2018. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika na način da je obustavio postupak izvršenja u dijelu kojim je određena isplata dijela glavnog duga u iznosu od 386,00 KM (zbog toga što je apelant povukao prijedlog za izvršenje u ovom dijelu), dok je u preostalom dijelu isplate troškova izvršnog postupka u iznosu od 240,00 KM predmetni postupak nastavljen.

12. Izvršenik je protiv rješenja Općinskog suda od 13. marta 2018. godine izjavio žalbu. Općinski sud je 9. aprila 2018. godine spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

13. Kantonalni sud je rješenjem od 17. jula 2019. godine odlučio o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 13. marta 2018. godine na način da je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

14. Iz pribavljene informacije o statusu predmeta proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno poslovnoj banci izvršenika na provođenje 13. januara 2020. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. Općinski sud je istakao da je u predmetnom postupku postupao u skladu sa objektivnim mogućnostima s obzirom na veliki broj predmeta kojima su sudije zadužene.

17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se predmeti rješavaju prema planovima rada koje donosi predsjednik suda na osnovu odluke i uputstva Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, te da u referatu sudija, osim izvršnih, ima i predmeta druge vrste koji su, takođe, hitni po zakonu.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03- ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije).

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] .

Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 20. novembra 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 13. januara 2020. godine, kao dana dostavljanja predmetnog rješenja banci na provođenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1896/18 od 23. oktobra 2018. godine, tačka 25). Dakle, razmatraće period od oko četiri godine i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

28. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u roku od 14 dana od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučio po izjavljenom prigovoru protiv rješenja o izvršenju nakon dvije godine i tri mjeseca. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka Općinski sud je naveo da ima veliki broj predmeta, te da je u apelantovom predmetu postupao u skladu sa objektivnim mogućnostima. Ustavni sud, takođe, zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio nakon jedne godine i tri mjeseca. Pri tome u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se predmeti rješavaju prema planovima rada koje donosi predsjednik suda na osnovu odluke i uputstva Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, te da u referatu sudija, osim izvršnih, ima i predmeta druge vrste koji su, takođe, hitni po zakonu. U vezi s opterećenošću velikim brojem predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Dakle, redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti, ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka, pri čemu Ustavni sud zapaža da apelant tokom postupka svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka.

29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve suđenja „u razumnom roku“. Ostali navodi

30. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu da je apelant 4. januara 2016. godine povukao prijedlog za izvršenje u dijelu glavnice duga, jer mu je ona isplaćena, te da se u daljnjem toku postupka odlučivalo o troškovima sastavljanja prijedloga za izvršenje (u iznosu od 240,00 KM), kao i da je apelant pravno lice, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku adekvatna satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao četiri godine i dva mjeseca pri čemu su redovni sudovi imali nerazumno duge periode pasivnosti a za to nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5602/18 („Natura Rame“ d.o.o. Prozor-Rama) | Sudska praksa | Aktio