Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6411/18 (J. B.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-6411/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 6411/18, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jelenka Bojović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jelenke Bojović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 05- 31-2-1134/18 od 2. septembra 2018. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Kiseljak da Jelenki Bojović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Kiseljak da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jelenka Bojović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Dragan Kramar, advokat iz Sarajeva, podnijela je 12. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-1134/18 od 2. septembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 27. marta 2019. godine od Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Služba) i Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Od Federalne uprave zatraženo je 21. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Služba je dostavila odgovor na apelaciju 5. aprila 2019. godine.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. aprila 2019. godine.
5. Federalna uprava je dostavila odgovor na apelaciju 2. juna 2020. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Zaključkom Službe od 20. maja 2014. godine odbačen je kao neosnovan apelanticin zahtjev (od 3. februara 2014. godine) za naplatu troškova pravnog zastupanja u predmetu potpunog izvlaštenja nekretnina u svrhu izgradnje autoceste po prijedlogu JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar.
8. Rješenjem Federalne uprave od 6. oktobra 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv zaključka Službe od 20. maja 2014. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda od 20. maja 2015. godine tužba je uvažena, rješenje Federalne uprave od 6. oktobra 2014. godine i zaključak Službe od 20. maja 2014. godine su poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da se u obrazloženju prvostepenog zaključka ne obrazlaže na osnovu čega upravni organ zaključuje da troškovi pravnog zastupanja apelantice nisu nužni i opravdani, niti se Federalna uprava u drugostepenom rješenju upustila u ocjenu apelanticinih žalbenih navoda u tom pogledu.
10. Rješenjem Službe od 3. jula 2015. godine odbijen je apelanticin zahtjev za naplatu troškova pravnog zastupanja.
11. Rješenjem Federalne uprave od 9. novembra 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 3. jula 2015. godine.
12. Presudom Kantonalnog suda od 23. augusta 2016. godine tužba je uvažena, rješenje Federalne uprave od 9. novembra 2015. godine i rješenje Službe od 3. jula 2015. godine su poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da se u obrazloženju prvostepenog rješenja ponovno ne obrazlaže na osnovu čega upravni organ zaključuje da troškovi pravnog zastupanja apelantice nisu nužni i opravdani. Kantonalni sud je istakao da ni u ponovljenom postupku upravni organ nije postupio po uputama suda naznačenim u presudi od 20. maja 2015. godine. Kantonalni sud je naveo da je potpuno pogrešan zaključak upravnog organa da time što je apelantica pismena i srednje životne dobi znači da je istovremeno bila sposobna da se i sama zastupa, zbog čega su troškovi zastupanja neopravdani. Kantonalni sud je istakao da upravni organ zanemaruje nespornu činjenicu da je apelantica starije, a ne srednje životne dobi (66 godina), koja je nastanjena u Republici Srbiji i da se radi o neukoj stranci, te da je stoga njeno aktivno učestvovanje, zbog udaljenosti i bez stručne pomoći, bilo znatno otežano. Između ostalog, Kantonalni sud je naveo da ovakvi stavovi stvaraju pravnu nesigurnost i upućuju na zaključak da je donošenju rješenja pristupano površno i nemarno.
13. Rješenjem Službe od 7. oktobra 2016. godine odbijen je apelanticin zahtjev za naplatu troškova pravnog zastupanja kao neosnovan.
14. Rješenjem Federalne uprave od 16. decembra 2016. godine poništeno je rješenje Službe od 7. oktobra 2016. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
15. Zaključkom Službe od 24. januara 2017. godine utvrđena je visina naknade troškova pravnog zastupanja u iznosu od 4.686,00 KM, te je obavezan korisnik izvlaštenja da isplati utvrđenu naknadu troškova i zakonske zatezne kamate.
16. Rješenjem Federalne uprave od 3. aprila 2017. godine, po žalbi korisnika izvlaštenja, poništen je zaključak Službe od 24. januara 2017. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
17. Rješenjem Službe od 10. oktobra 2017. godine odbijen je zahtjev za naplatu troškova pravnog zastupanja.
18. Rješenjem Federalne uprave od 19. marta 2018. godine poništeno je rješenje Službe od 10. oktobra 2017. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
19. Zaključkom Službe od 27. aprila 2018. godine utvrđena je visina naknade pravnog zastupanja apelantice u ukupnom iznosu od 11.226,60 KM, te je određeno da će troškove isplatiti korisnik izvlaštenja.
20. Predmetni postupak je okončan Rješenjem Federalne uprave od 2. septembra 2018. godine kojim je odbijena žalba korisnika izvlaštenja izjavljena na prvostepenu odluku. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
21. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da „se nije poštovao pravno obavezujući stav Kantonalnog suda, kao ni upute drugostepenog organa, što je utjecalo na dužinu trajanja postupka pred Općinom“, te traži naknadu nematerijalne štete zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku.
b)Odgovori na apelaciju
22. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da smatra da presudama tog suda nisu povrijeđena apelanticina prava na suđenje/trajanje postupka u razumnom roku, te ističe da je o apelanticinoj tužbi od 27. novembra 2014. godine riješio presudom od 20. maja 2015. godine, te da je o apelanticinoj tužbi od 19. novembra 2015. godine riješio presudom od 23. augusta 2016. godine, uz poštovanje predvidivih rokova za rješavanje upravnih sporova pred ovim sudom.
23. U odgovoru na apelaciju Služba je iscrpno predstavila hronološki tok predmetnog postupka predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke.
24. U odgovoru na apelaciju Federalna uprava je istakla da ostaje pri razlozima iz rješenja od 2. septembra 2018. godine (pogrešno istaknuto da je rješenje od 2. oktobra 2018. godine). V.Relevantni propisi
25. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
6. Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
9. Ocjena dokaza Član 9.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlašteno službeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
14. Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
26. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
5. Ostale odredbe postupka Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
Član 57.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
27. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
28. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
29. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-1134/18 od 2. septembra 2018. godine. Navedeno rješenje apelantica je primila 29. oktobra 2018. godine, a apelacija je podnesena 12. novembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
31. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
33. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
36. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji treba uzeti u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je u predmetnoj upravnoj stvari apelantica podnijela predmetni zahtjev 3. februara 2014. godine, a da je predmetni postupak okončan rješenjem Federalne uprave od 2. septembra 2018. godine. Dakle, relevantan period je oko četiri godine i sedam mjeseci, što je period koji će ispitati Ustavni sud.
Analiza dužine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i upravnom sporu u kojem se odlučivalo o naknadi troškova zastupanja apelantice u pravnoj stvari izvlaštenja nekretnina. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu.
39. Ustavni sud zapaža da je tokom predmetnog postupka Služba donijela šest prvostepenih odluka, te da je Federalna uprava donijela pet drugostepenih odluka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući u upravnom sporu po apelanticinoj tužbi, donio dvije presude kojim je poništavao drugostepenu i prvostepenu odluku i predmet vraćao Službi na ponovni postupak i odlučivanje, pri čemu je u presudi od 23. augusta 2016. godine istakao: „Ni u ponovljenom postupku upravni organ nije postupio po uputama suda naznačenim u presudi od 20. maja 2015. godine.“ Dakle, Službi je predmet pet puta vraćan na ponovni postupak, dva puta po presudama Kantonalnog suda, te zatim tri puta rješenjima Federalne uprave kojima su poništavane prvostepene odluke i predmet vraćan na ponovni postupak. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višega ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu predmetnog postupka u konkretnom slučaju snosi Služba, koja je svojim postupanjem u odlučujućoj mjeri doprinijela ovako dugom trajanju postupka, koji nije vodila bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud također zapaža da Služba nije ponudila relevantno opravdanje za takvo svoje postupanje, već je isključivo iscrpno predstavila hronološki tok postupka.
40. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
42. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantici u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
44. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Kiseljak, s obzirom na pravni status Službe kao organa Općine Kiseljak, s obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio da pretežnu odgovornost za dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi Služba (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2024/18 od 6. juna 2018. godine, tačka 34, AP 1785/18 od 11. maja 2018. godine, tačka 39, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmet, u kojem se odlučivalo o naknadi troškova zastupanja apelantice u pravnoj stvari izvlaštenja nekretnina, više puta vraćan na ponovni postupak i odlučivanje, pri čemu je postupak trajao oko četiri godine i sedam mjeseci, a pri tome nisu postojale bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka.
46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević