Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4238/18 (B. I.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4238/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 4238/18, rješavajući apelaciju Boška Ikonića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Ikonića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 I 012968 18 Gž od 4. lipnja 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Boško Ikonić iz Istočnog Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. srpnja 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 I 012968 18 Gž od 4. lipnja 2018. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 I 012968 18 Gž od 4. lipnja 2018. godine odbijena je žalba apelanta kao ovršenika i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kojim je odlučeno da se prijedlog za ovrhu tražitelja ovrhe JP Radiotelevizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tražitelj ovrhe) smatra tužbom te je određeno da se ovrha odgađa i nastavit će se na prijedlog tražitelja ovrhe nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda ako tražitelj ovrhe uspije sa tužbom.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U svezi sa time, apelant ističe da nigdje u Zakonu o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) nije navedeno da izvod iz poslovnih knjiga tražiteljice ovrhe predstavlja vjerodostojnu ispravu zbog čega smatra da sud nije mogao primijeniti odredbu članka 50. st. 4. i 5. ZIP, već je trebao odbiti prijedlog za ovrhu. U svezi sa time, apelant ukazuje da su osporena rješenja suprotna odlukama Ustavnog suda broj AP 3742/08 od 29. travnja 2009. godine i broj AP 1933/08 od 10. studenog 2010. godine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da je osporenom konačnom odlukom Okružnog suda od 4. lipnja 2018. godine potvrđeno prvostupanjsko rješenje Osnovnog suda kojim je odlučeno da se prijedlog za ovrhu tražitelja ovrhe smatra tužbom te je određeno da se ovrha odgađa i nastavit će se na prijedlog tražitelja ovrhe nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda ako tražitelj ovrhe uspije sa tužbom. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.
6. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to da je osporenim rješenjem Okružnog suda potvrđeno prvostupanjsko rješenje Osnovnog suda kojim je odlučeno da se prijedlog za ovrhu tražitelja ovrhe smatra tužbom te je određeno da se ovrha odgađa i nastavit će se na prijedlog tražitelja ovrhe nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda ako tražitelj ovrhe uspije sa tužbom, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti prijedloga za ovrhu tražitelja ovrhe.
7. U svezi sa apelantovim navodima kojima ukazuje na odluke Ustavnog suda AP 3742/08 od 29. travnja 2009. godine i broj AP 1933/08 od 10. studenog 2010. godine (dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud zapaža da je u tim odlukama odlučivano o apelaciji tražitelja ovrhe (Radio televizije Federacije Bosne i Hercegovine) protiv odluka redovitih sudova kojima je konačno odbijen prijedlog za ovrhu koji je bio podnesen na temelju izvoda iz poslovnih knjiga, te su apelacije odbačene zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene. S obzirom da tražitelj ovrhe u ovršnom postupku ima drugačiji procesni položaj od ovršenika, Ustavni sud smatra da se stavovi i zaključci Ustavnog suda iz tih odluka ne mogu primijeniti na okolnosti konkretnog slučaja, odnosno ne ukazuju na činjenicu da je osporenim rješenjem odlučivano o građanskim pravima i obvezama apelanta kao ovršenika, već da će o tim pravima i obvezama biti odlučeno u parničnom postupku i u zavisnosti od ishoda tog postupka će biti odlučeno u predmetnom ovršnom postupku.
8. Stoga, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom u ovom dijelu nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević