Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1698/20 (S. R.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1698/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1698/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Safet Ramić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Safet Ramić protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 75 0 K 033882 19 Kž 3 od 21. siječnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Safet Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, kojega zastupa Ilija Đakić odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 11. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 033882 19 Kž 3 od 21. siječnja 2020. godine.
2. Rješenjem vanraspravnoga vijeća Osnovnoga suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 27. studenoga 2019. godine, odbijen je priziv odvjetnika Ilije Đakića, kao apelantova branitelja, izjavljen protiv rješenja postupajućega suca ovoga suda od 16. kolovoza 2019. godine kojim je djelomično usvojen zahtjev za naknadu nužnih izdataka apelanta i nužnih izdataka i nagrade branitelja u iznosu od 3.849,66 KM, dok je u preostalome dijelu zahtjev odbijen kao neutemeljen.
3. Rješenjem Okružnoga suda od 21. siječnja 2020. godine odbačen je kao nedopušten priziv apelantova branitelja, izjavljen protiv rješenja Osnovnoga suda od 27. studenoga 2019. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iako pobijanim rješenjem vanraspravnoga vijeća Osnovnoga suda od 27. studenoga 2019. godine, odlučeno o prizivu branitelja apelanta izjavljenom protiv rješenja kojim je sudac istoga suda odlučio nakon donošenja presude (kojom je optužba protiv apelanta odbijena i odlučeno da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava) o visini troškova postupka, u istom je data pogrešna pravna pouka, da se na to rješenje može izjaviti priziv Okružnome sudu. Okružni je sud istakao kako prema Zakonu o kaznenome postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) nije dopušteno izjavljivanje priziva na to rješenje i kako pogrešna pravna pouka o pravu na izjavljivanje priziva ne može konstituirati samo pravo na priziv, to je predmetni priziv nužno odbaciti kao nedopušten, na temelju čl. 337. st. 3. u svezi s čl. 97. st. 3. ZKP. Okružni je sud istakao da je odredbom 337. st. 1. ZKP propisano da o prizivu protiv rješenja prvostupanjskih sudova odlučuje drugostupanjski sud u sjednici vijeća, ukoliko tim zakonom nije drugačije određeno. Okružni je sud istakao da u konkretnome slučaju pobijano rješenje jeste rješenje prvostupanjskog suda, ali da priziv na isto nije dozvoljen jer je izričitom odredbom čl. 97. st. 3. ZKP propisano da o prizivu protiv posebnoga rješenja o troškovima odlučuje vijeće istoga suda.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji, apelant se poziva na povredu prava pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretni slučaj.
8. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava ili obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je pobijana odluka donesena u postupku u kojem je redoviti sud priziv apelanta na odluku vijeća prvostupanjskoga suda odbacio kao nedopuštenu, tj. u kojoj je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti priziva. Dakle, iz navedenoga proistječe da pobijanom odlukom nije odlučivano o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević