Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6388/18 (E.E.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-6388/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 6388/18, rješavajući apelaciju koju je podnio E. E., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio E. E.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja ovršnoga postupka u predmetu Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 055 193 18 I 2, koji se nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru na rješavanju po prizivu.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu Općinskoga suda u Čapljini broj 53 0 Rs 055 193 18 I 2, koji se nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru na rješavanju po prizivu, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da E. E. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. E. podnesena zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom Kantonaloga suda u Mostaru broj 53 0 Rs 055193 15 Rsž od 24.
siječnja 2017. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelant E. E. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojega zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 7. studenoga 2018. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljinje trajanja parničnoga postupka okončanoga Presudom Kantonaloga suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 055193 15 Rsž od 24. siječnja 2017. godine, te zbog duljine trajanja ovršnoga postupka u predmetu Općinskoga suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 Rs 055193 18 I 2, koji se nalazi pred Kantonalnim sudom na rješavanju po prizivu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda zatraženo je 26. rujna 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je 8. svibnja 2020. godine od Kantonalnoga suda zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. listopada 2019. godine.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. svibnja 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Iz stanja u spisu proistječe da je apelant kao tužitelj 1. srpnja 2014. godine Općinskome sudu podnio tužbu protiv tuženika „Jeklo Tehna“ d.o.o. Stolac radi zaštite prava iz radnog odnosa. Presudom Općinskoga suda broj 53 0 Rs 055193 14 Rs od 25. svibnja 2015. godine, koja je djelomično prinačena presudom Kantonalnoga suda od 24. siječnja 2017. godine, utvrđeno je da je nezakonito rješenje tuženika o otkazu ugovora o radu apelantu zbog ekonomskih, tehničkih i organizacijskih razloga od 15. ožujka 2014. godine, pa je ono poništeno i tuženik obvezan apelanta vratiti na radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom. Nadalje, tuženik je obvezan apelantu isplatiti određeni iznos na ime razlike plaće, na ime naknade plaće, na ime naknade toploga obroka, sve za određena razdoblja i u određenim iznosima, bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke. Nadalje, tuženik je obvezan naknaditi apelantu troškove parničnoga postupka u određenome iznosu, dok je dio preko dosuđenih iznosa apelantovog tužbenog zahtjeva odbijen kao neutemeljen.
Ovršni postupak
7. Apelant je 17. veljače 2017. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju presude Općinskoga suda od 25. svibnja 2015. godine i presude Kantonalnoga suda od 24. siječnja 2017. godine.
8. Rješenjem o ovrsi od 6. listopada 2017. godine Općinski sud je odredio predloženu ovrhu.
9. Ovršenik, u ranijem postupku tuženik, podneskom od 16. listopada 2017. godine podnio je prigovor na rješenje o ovrsi od 6. listopada 2017. godine, te je apelant podneskom od 31. siječnja 2018. godine podnio odgovor na prigovor ovršenika.
10. Rješenjem od 27. veljače 2018. godine Općinski sud je usvojio prigovor ovršenika od 16. listopada 2017. godine, obustavio ovrhu u cijelosti i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da je apelant dužan naknaditi troškove postupka ovršeniku. U obrazloženju odluke Općinski sud je istakao da je ovršenik u prigovoru istaknuo da on ne može biti stranka u postupku jer je ovršna isprava izgubila djelotvornost zbog toga što je onemogućeno ispunjenje tražbine jer je ovršenik izgubio svojstvo pravne osobe brisanjem u sudskome registru privrednih društava. Općinski sud je naveo da, kako je ovršenik istaknuo jedan od razloga iz članka 47. Zakona o ovršnom postupku, sud je usvojio prigovor ovršenika i odlučio kao u izreci rješenja.
11. Apelant je podneskom od 28. ožujka 2018. godine izjavio priziv protiv rješenja Općinskoga suda od 27. veljače 2018. godine.
12. Iz stanja spisa proistječe da je predmetni postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnoga i ovršnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Zbog trajanja postupka apelant traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tijek postupka koji je naveden u činjeničnome dijelu odluke.
15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis od Općinskoga suda zaprimljen u sud 30. kolovoza 2018. godine, da se predmeti izvršavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da navedeni predmet još uvijek nije stavljen u Plan rješavanja starih predmeta. V.Relevantni propisi
16. Zakon o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravak, 33/06, 39/06 ispravak, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o ovršnome postupku sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:
Članak 5.
(1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
17. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnome sudu koji glasi:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
18. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacijske navode o duljini trajanja parničnoga postupka okončanog Presudom Kantonaloga suda broj 53 0 Rs 055193 15 Rsž od 24. siječnja 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
20. Ustavni sud ukazuje da je apelant 17. veljače 2017. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju presude Općinskoga suda od 25. svibnja 2015. godine i presude Kantonalnoga suda od 24. siječnja 2017. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude Kantonalnoga suda jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu primio prije datuma kada je podnio prijedlog za ovrhu. Budući da je apelacija Ustavnome sudu podnesena 7. studenoga 2018. godine, proistječe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnoga suda.
21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na ovršni postupak
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu ovršnoga postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/
4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.
27. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002–I, stavak 38.). Također, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja ovršnoga postupka razmatrati razdoblje od 17. veljače 2017. godine kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu pa do donošenja odluke Ustavnoga suda, dakle razdoblje od oko tri godine i tri mjeseca.
Analiza duljine trajanja ovršnoga postupka
30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ovršnome postupku koji je po zakonu žurne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenome predmetu.
31. Ocjenjujući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje o ovrsi tek osam mjeseci nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Nakon donošenja rješenja o ovrsi od 6. listopada 2017. godine, a nakon što je ovršenik podnio prigovor na rješenje o ovrsi (16. listopada 2017. godine) i nakon odgovora tražitelja ovrhe na prigovor ovršenika (31. siječnja 2018. godine), Općinski sud je u relativno kratkome roku donio rješenje od 27. veljače 2018. godine kojim je usvojio prigovor ovršenika, te obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje. Međutim, Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio obrazloženje za pasivnost na početku predmetnoga postupka, već samo iznio tijek predmetnoga postupka pred tim sudom. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 30. kolovoza 2018. godine, te da još uvijek nije donio odluku u predmetnome postupku, dakle nije donio odluku u razdoblju od oko jedne godine i devet mjeseci. Pri tomu, Kantonalni sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovoga postupka, navodeći da predmet nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, što ukazuje na to da je sasvim neizvjesno i kada će biti uzet u rad i okončan. U svezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost prema ustaljenoj praksi Europskoga suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelantovom prijedlogu jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 6632/18 od 22. travnja 2020. godine, točka 28.). Ustavni sud smatra da je, stoga, ovakvo odugovlačenje u ovršnome postupku uzrokovano pretežito postupanjem Kantonalnoga suda, te djelomično i postupanjem Općinskoga suda u prvoj fazi predmetnoga postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne ispunjava standard „razumne“ duljine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima.
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnoga ovršnoga postupka, te zapaža da je predmetni postupak za apelanta od većega značaja u situaciji kada u predmetnome ovršenome postupku pokušava ostvariti prava utvrđena presudom iz radnoga spora, koji je također spor žurne naravi.
33. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi
34. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je zbog duljine trajanja predmetnoga ovršnoga postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na privatni i obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, kao niti navode u pogledu toga da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
36. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja ovršnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer postupak, koji je žurne naravi, traje dulje od tri godine i tri mjeseca, a pri tomu ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje ovršnoga postupka.
40. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević