Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1767/20 (S.A.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1767/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1767/20, rješavajući apelaciju S. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. A. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 258358 18 Rev od 8. januara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. S. A. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tuzle, podnijela je 20. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 258358 18 Rev od 8. januara 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 258358 12 od 10. novembra 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinje da joj tužena (Federacija Bosne i Hercegovine) na ime naknade nematerijalne štete, nanesenog psihičkog bola, povrede ugleda i časti, prava i sloboda uzrokovanih radnjama tužene isplati ukupan iznos od 5.000.000,00 KM. Obavezana je apelantkinja da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.520,00.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 0 P 258358 17 Gž od 19. juna 2018. godine odbio žalbu apelantkinje kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 19. juna 2018. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 258358 18 Rev od 8. januara 2020. godine odbacio predmetnu reviziju.

5. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301b. Zakona o parničnom postupku propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, te da izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je ukazao da je, kako je iz stanja spisa proizilazilo da je reviziju u konkretnom predmetu podnijela apelantkinja lično, rješenjem od 6. decembra 2019. godine apelantkinja pozvana da u ostavljenom roku otkloni nedostatak revizije na način da dostavi dokaz o položenom pravosudnom ispitu uz upozoravanje na pravne posljedice nepostupanja po predmetnom rješenju Vrhovnog suda. Vrhovni sud je dalje naveo da apelantkinja u svom podnesku koji je Vrhovni sud primio 23. decembra 2019. godine nije dostavila dokaz o položenom pravosudnom ispitu. Kako apelantkinja u ostavljenom roku nije dopunila predmetnu reviziju na način kako je bila pozvana, odnosno nije dostavila dokaz da ima položen pravosudni ispit, Vrhovni sud je zaključio da takva revizija nije dopuštena, pa je istu odbacio shodno odredbama člana 247. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku.

Apelacioni navodi

6. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da postupi u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), zbog čega je njena revizija odbačena. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, revizija apelantkinje odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantkinja nije postupila u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2930/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1767/20 (S.A.) | Sudska praksa | Aktio