Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4609/18 (S. Č.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pretpostavka nevinosti
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Krivični postupak
  • Krivična optužba - utvrđivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4609/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4609/18, rješavajući apelaciju Suvada Čehajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-rečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Suvada Čehajića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 K 037154 18 Kž od 16. maja 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Suvad Čehajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 13. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 K 037154 18 Kž od 16. maja 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužiteljstva u Zenici (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 9. januara 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

4. Presudom Općinskog suda broj 36 0 K 037154 16 K od 14. decembra 2017. godine apelant je proglašen krivim što je s ciljem da na svoje ime pribavi kredit kod IK Banke d.d. Zenica - Ekspozitura Kakanj za Ejuba Mušinbegovića davatelju kredita dao neistinite podatke značajne za dobivanje kredita, iako je znao da su lažni, tako što je potpisao zahtjev za kredit koji je uz njegovu saglasnost i u njegovom prisustvu predat ovlaštenom službeniku banke sa neistinitim podacima o visini njegove plaće. Uz navedeni zahtjev je priložena potvrda „Centrotrans Eurolinesa" sa neistinitim podacima o prosječno ostvarenim ličnim primanjima u posljednja tri mjeseca, a u rubrikama koje se odnose na žirante navedeni su neistiniti podaci o trojici žiranata (označenih u presudi), te su priložene potvrde sa neistinitim podacima o prosječno ostvarenim mjesečnim primanjima u posljednja tri mjeseca za sva tri žiranta, pa mu je na osnovu tog zahtjeva i priložene dokumentacije kreditni odbor odobrio kredit po ugovoru o dugoročnom nenamjenskom potrošačkom kreditu koji je potpisao sa IK Bankom d.d. Zenica i po osnovu kojeg mu je isplaćen iznos od 20.000,00 KM, koji je u cijelosti predao Ejubu Mušinbegoviću, čime je počinio krivično djelo obmana pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), zbog čega mu je izrečena uvjetna osuda kojom je apelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.

5. U obrazloženju presude je navedeno da je Tužiteljstvo optužnicom broj T04 0 KTPO 0012193 16 od 27. juna 2016. godine, koja je potvrđena 4. jula 2016. godine i izmijenjena 25. oktobra 2017. godine, optužilo apelanta da je na način i u vrijeme kako je to opisano u dispozitivu presude počinio krivično djelo obmana pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti. U nastavku presude sud je taksativno naveo koji su dokazi izvedeni kako Tužiteljstva, tako i odbrane. Navedeno je da je sud izvedene dokaze ocijenio u skladu sa načelom slobodne ocjene dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, i van svake razumne sumnje utvrdio da je apelant počinio krivično djelo za koje je optužen.

6. Općinski sud je ustanovio da su neosnovani prigovori apelantovog branitelja sa glavnog pretresa da je izmijenjenom optužnicom i njenim izmijenjenim činjeničnim opisom na glavnom pretresu od 25. oktobra 2017. godine došlo do novih činjeničnih radnji koje nisu bile navedene u prvobitnoj optužnici i koje nisu proizvod provedenih dokaza na glavnom pretresu, te da se tako izmijenjenom optužnicom prvi put apelantu stavlja na teret činjenična radnja da je potpisao obrazac, da je potpisao ugovor iako su to dokumenti koji su bili već poznati u istrazi, kao i činjenica da je kredit podignut za Ejuba Mušinbegovića, te da su navedene radnje mnogo teže od onih radnji iz prvobitne optužnice, kao i da je nastupila zastarjelost u smislu člana 15. stav 1. tačka b) KZFBiH, jer je proteklo 10 godina, a za navedeno krivično djelo je propisana kazna zatvora do pet godina. Općinski sud je ukazao da pravo na izmjenu optužnice predstavlja dispoziciju tužitelja i da je tužitelj izmijenio činjenični opis djela u odnosu na one činjenice i okolnosti koje su bile predmet optužbe. Sud je ocijenio da kriterij za zaključak da li je neka izmjena optužnice dozvoljena ili nije dozvoljena zavisi od odgovora na pitanje da li postoji istovjetnost u osnovnom događaju između potvrđene i izmijenjene optužnice, a ne da li je izmjenom optužbe izvršeno unošenje novih činjeničnih radnji koje nisu bile navedene u optužnici, kako to pogrešno tvrdi branitelj optuženog. Ukazano je da unošenje navoda Tužiteljstva u činjenični opis djela (da je apelant potpisao obrazac i ugovor iako su to dokumenti koji su već bili poznati u istrazi, kao i okolnost da je kredit podignut za Ejuba Mušinbegovića, kojemu je novac i predan), jesu okolnosti koje su mogle biti modificirane u činjeničnom opisu djela zbog činjenice da je unošenje tih okolnosti bilo u okviru genusno istog krivičnog djela, kako je ono činjenično i pravno opisano u potvrđenoj optužnici.

7. Dalje, Općinski sud je ustanovio da je neosnovan prigovor zastarjelosti krivičnog gonjenja za krivično djelo za koje se apelant tereti. Ukazao je da je odredbom člana 15. stav 1. tačka d) KZFBiH propisano da se krivično gonjenje ne može preduzeti kad od počinjenja krivičnog djela protekne deset godina za krivično djelo sa propisanom kaznom zatvora više od tri godine, što je u ovom predmetu slučaj, imajući u vidu i odredbe člana 16. KZFBiH koji u stavu 3. propisuje da se zastarijevanje prekida svakom procesnom radnjom koja se preduzima radi gonjenja počinilaca zbog počinjenog krivičnog djela, a u stavu 5. propisuje da svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. Nadalje, ukazano je da, s obzirom na to da je predmetno krivično djelo počinjeno 27. marta 2007. godine, a da je optužnica podignuta 1. jula 2016. godine, prigovor zastare krivičnog gonjenja sud nije mogao prihvatiti.

8. Općinski sud je ustanovio da su neosnovani i prigovori apelantovog branitelja da o apelantovom umišljaju nema nijednog dokaza, kao i da je Tužiteljstvo u optužnici, u pogledu umišljaja, samo šturo navelo da „…iako je [apelant] znao da su lažni…“. S tim u vezi, sud je istakao da je imao u vidu da je apelant potpisao ugovor o dugoročnom nenamjenskom potrošačkom kreditu sa IK Bankom Zenica u kojem je jasno naveden iznos kredita, da je apelant korisnik kredita, tj. da novac traži za sebe, da je naveden rok vraćanja, kao i da je instrument osiguranja urednog vraćanja kredita ovjerena izjava za tri kreditno sposobna žiranta i mjenica. Apelant i njegov branitelj nisu osporavali da je apelant potpisao te dokumente. Dakle, apelant je znao koji iznos kredita podiže, bio je svjestan visine svoje plaće, bio je svjestan da je za zaključivanje ugovora potrebna izjava tri kreditno sposobna žiranta i mjenica, te je bio upoznat s cjelokupnom procedurom izdavanja kredita, odnosno u potpunosti je bio svjestan svojih radnji i htio je njihovo izvršenje, jer je nakon zaključivanja ugovora, što odbrana nije osporavala, u banci preuzeo novac, koji je predao Ejubu Mušinbegoviću. Iz navedenog proizlazi da je apelant postupao s umišljajem, posebno imajući u vidu brojnost krivičnopravnih radnji. Nadalje, navedeno je da prigovori branitelja koji se odnose na to da je optuženi u vrijeme izdavanja kredita bio prezadužen i da nije mogao dobiti kredit, da je kredit odobren u kratkom roku, kao i da su druga lica koja su učestvovala u davanju kredita osuđena za produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlašćenja nisu okolnosti koje isključuju apelantovu krivicu.

9. Prilikom izbora i odmjeravanja krivičnopravne sankcije sud je uzeo u obzir ličnost optuženog, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije počinjenog krivičnog djela i stepen krivice. Pri tome sud je od olakšavajućih okolnosti ocijenio raniju neosuđivanost optuženog, da se radi o porodičnom licu koje je u srednjoj (zreloj) životnoj dobi (1962. godište), što ukazuje da je počinjenje ovog krivičnog djela eksces u njegovom dotadašnjem ponašanju, da je otac dvoje punoljetne djece, te da je zaposlen. Otežavajuće okolnosti sud nije našao.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 36 OK 037154 18 KŽ od 16. maja 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 36 0 K 037154 16 K od 14. decembra 2017. godine.

11. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant žalbu podnio zbog toga što smatra da osporenom presudom nisu dokazani van svake razumne sumnje činjenični navodi iz optužnice i da smatra da nije dokazano da je počinio predmetno krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret. Nadalje, smatra da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice zanemarujući dokaze odbrane, da nema savjesne ocjene svih dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, da je sud dozvolio izmjenu činjeničnog stanja optužnice na glavnom pretresu, te da su tom izmjenom apelantu stavljene na teret dodatne teže činjenične radnje, da je sud proizvoljno utvrdio, a očito zasnovano na materijalnim dokazima, da je dokazan činjenični opis optužnice i da je apelant sa direktnim umišljajem preduzeo svaku od činjeničnih radnji, te smatra da nije dokazano da je postupao s direktnim umišljajem, da se njegova krivica ne može zasnivati samo na jednom materijalnom dokazu, te u konačnom smatra da je sud na utvrđeno činjenično stanje trebalo da primijeni princip in dubio pro reo.

12. Kantonalni sud je dalje naveo da je, nakon što je izvršio uvid u osporenu presudu, utvrdio da je prvostepena presuda napisana na jasan, razumljiv i neprotivrječan način, da je u presudi naveden iscrpan sadržaj svih izvedenih dokaza, njihova analiza i ocjena, pa se neslaganje podnositelja žalbe sa sadržajem izvedenih dokaza i njihovom analizom i ocjenom, te zaključcima koje je izveo prvostepeni sud na bazi utvrđenih relevantnih činjenica samo po sebi ne može smatrati nedostacima osporene presude u smislu apsolutno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), kao i drugih povreda koje se u žalbi ističu na način kako je to u žalbi navedeno.

13. Također, drugostepeni sud je, nakon uvida u osporenu presudu i dokaznu građu, našao da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice iz kojih, i po stavu Kantonalnog suda, proizlazi nesumnjiv zaključak da je apelant počinio predmetno krivično djelo na način i u vrijeme kako je to opisano u izreci prvostepene presude. Ukazano je da je radnja izvršenja navedenog krivičnog djela obmanjivanje davatelja kredita ili obmanjivanje lica nadležnog za odobravanje pogodnosti. To obmanjivanje sastoji se od davanja neistinitih ili nepotpunih podataka o imovinskom stanju ili drugih podataka značajnih za dobivanje kredita ili druge pogodnosti. Radi se, u suštini, o lažnom prikrivanju ili lažnom predočavanju činjenica odlučnih za dobivanje kredita ili drugih pogodnosti, odnosno dovođenju u zabludu davatelja kredita ili lica nadležnog za odobrenje pogodnosti, s ciljem da navedena lica donesu odgovarajuću odluku kojom će podnositelju odobriti, dati kredit ili drugu pogodnost. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da se ovo krivično djelo može počiniti samo s direktnim umišljajem. Drugostepeni sud je, nakon uvida u dokaznu građu, ustanovio da je nesporno dokazano da je apelant prilikom podizanja predmetnog kredita dao lažne podatke - neistinite podatke davatelju kredita sa ciljem da na svoje ime, a za Ejuba Mušinbegovića pribavi kredit od predmetne banke, pri čemu je priložio lažne potvrde u vezi sa svojim primanjima i u vezi sa primanjem žiranata. Također je nesporno utvrđeno da je na bazi tih lažnih podataka podigao kredit. Ukazano je da takvo činjenično stanje proizlazi iz dokazne građe. Kantonalni sud je ukazao da je detaljna prezentacija sadržaja dokaza, uz data obrazloženja u vezi sa pojedinostima, iscrpno prezentirana u obrazloženju prvostepene presude, kao i da sadržaj, analizu, ocjene i zaključke prvostepenog suda taj sud prihvata kao svoje.

14. U pogledu tvrdnji iz žalbe da je sud povrijedio odredbu člana 312. stav 1. tač. d) i j) ZKPFBiH kada je dozvolio izmjenu činjeničnog opisa optužnice na glavnom pretresu od 25. oktobra 2017. godine, ukazano je da je institut izmjene optužbe propisan u članu 290. ZK FBiH. Zakon dozvoljava izmjenu optužnice uslijed izmjene činjeničnog stanja na osnovu izvedenih dokaza. Razlozi za ovu mogućnost su u činjenici da je sud vezan za činjeničnu osnovicu optužbe (subjektivni i objektivni identitet) u pogledu lica koje je optuženo i djela koje je dato u optužnici. Kod izmjene optužnice radi se o istom prošlom događaju, između prvobitnog opisa djela i opisa djela u izmijenjenoj optužnici, pa se u toj optužnici moraju slijediti osnovani elementi događaja. Ovlašteni tužitelj ima pravo da izmjenu vrši samo u granicama genusno istog krivičnog djela sa onim koje je bilo opisano u optužnici, koja je stupila na pravnu snagu. Dalje, navedeno je da sud ne može odbiti izmjenu optužnice, jer je to pravo ovlaštenog tužitelja, pa je, prema tome, izlišno isticano u žalbi da je potrebna dozvola suda tužitelju u vezi s izmjenom činjeničnog opisa optužnice, kako se to navodi u žalbi. Što se tiče same izmjene optužnice, drugostepeni sud je našao da je izmjena učinjena po propisanoj zakonskoj proceduri i da nema nikakve povrede odredaba krivičnog postupka. Izmjena je izvršena u granicama genusno istog krivičnog djela, nije mijenjana pravna kvalifikacija, te nije povrijeđen ni subjektivni ni objektivni identitet potvrđene optužnice. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da nije izmijenjeno krivično djelo za koje je apelant optužen i da se radi o genusno istom krivičnom djelu, dakle, u granicama koje propisuje institut izmjene optužbe. Navedeno je da se o svemu tome iscrpno izjasnio prvostepeni sud, te da drugostepeni sud u cijelosti prihvaća to obrazloženje suda kao svoje, pa je apelant u vezi s tim pitanjem upućen na obrazloženje iz prvostepene presude. Na temelju navedenog drugostepeni sud je našao da apelantovi žalbeni navodi nisu osnovani zbog čega je apelantovu žalbu odbio. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

16. Apelant je naveo da se povreda navedenog prava ogleda u potpuno proizvoljnom pristupu drugostepenog suda apelantovim žalbenim navodima i prigovorima, tvrdeći da Kantonalni sud nije dao potpuno i jasno obrazloženje za žalbene navode, pri čemu pojedine apelantove navode nije ni sadržajno naveo u presudi (istaknuti prigovor zastarjelosti). Dalje, naveo je da u prvostepenoj i drugostepenoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te s tim u vezi, u smislu člana 296. stav 2. ZKPFBiH, valjana i savjesna ocjena svih dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima. Odsustvo takvog pristupa u ocjeni dokaza presudu čini nerazumljivom, nejasnom i protivrječnom između sadržaja tih dokaza, utvrđenja i razloga presude, presude ne sadrže iscrpnu analizu dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nema odlučnih činjenica o apelantovoj krivici, što su sve elementi koje presuda mora sadržavati da bi zadovoljila odredbu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima

17. Nadalje, apelant smatra da su pogrešni obrazloženje instituta izmjene optužnice i zaključak Kantonalnog suda da u konkretnoj situaciji nije došlo do povrede postupka, nego da se radilo o izmjeni optužnice do koje je došlo slijedom izmijenjenog činjeničnog stanja na koje su ukazali dokazi izvedeni na glavnom pretresu, te da se, i nakon izmijenjene optužnice, radilo o genusno istom krivičnom djelu i istom optuženom licu, te da sud ne može odbiti izmjenu optužnice. Apelant tvrdi da su mu izmjenom optužnice stavljene na teret dodatno teže činjenične radnje i da je na taj način doveden u teži položaj bez mogućnosti da se o tim dodatnim radnjama izjasni. Smatra da je navedenom radnjom Tužiteljstvo prekoračilo svoja ovlaštenja zloupotrebom instituta izmjene optužnice na apelantovu štetu, stavljajući mu na teret potpuno nove radnje izvršenja djela.

18. Dalje, apelant je ukazao da se povreda prava na pravično suđenje ogleda i kroz propust drugostepenog suda da odgovori na istaknuti prigovor zastarjelosti, jer je apelant isticao relativnu zastarjelost u odnosu na nove činjenične radnje koje su nastupile, jer su mu prvi put na glavnom pretresu stavljene na teret nove činjenične radnje, a drugostepeni sud nije dao odgovor na taj prigovor. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi i u paušalnoj ocjeni drugostepenog suda da je apelant prilikom podizanja kredita dao lažne podatke - neistinite podatke davatelju kredita s ciljem da davanjem lažnih podataka dobije kredit na koji način je izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Apelant smatra da su redovni sudovi na činjenično stanje potpuno pogrešno primijenili odredbu člana 268. stav 2. KZFBIH zaključivši da su u apelantovim radnjama sadržani elementi izvršenja predmetnog krivičnog djela i namjera/direktni umišljaj. Tvrdi da u konkretnoj situaciji u postupku nije dokazana direktna apelantova namjera.

19. Povreda prava na pravično suđenje, smatra apelant, ogleda se i u protivrječnosti osporene presude sa odlukom istog Kantonalnog suda u identičnoj činjeničnoj i pravnoj stvari u predmetu broj 36 0 K 035079 18 Kž 2 protiv optuženog M. J. zbog istog krivičnog djela u kojem je drugi optuženi, ali je ista vrsta kredita, na isti iznos, kod iste banke, sa istim licima koja su popunjavala obrasce i prikupljala kreditnu dokumentaciju (isti svjedoci), dakle, koja su radila iste radnje kao i u apelantovom predmetu u kojemu je sud zauzeo stav da nije dokazano da je optuženi M. J. predao popunjen zahtjev za kredit kada je eventualno mogao saznati za neistinite podatke, tako da nije dokazana namjera optuženog da se u popunjenom obrascu za kredit prikažu neistiniti podaci. U tom predmetu odluke Općinskog suda i Kantonalnog suda su potpuno različite. U pogledu tog različitog postupanja istog suda, apelant se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1076/09 od 26. januara 2012. godine.

b)Odgovor na apelaciju

20. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju u pogledu apelantovih navoda uputio na obrazloženje drugostepene presude,

21. Općinski sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju ponovio stavove koje je iznio u prvostepenoj presudi, te utvrdio da nije počinjena povreda apelantovog prava na pravično suđenje, zbog čega je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

22. Tužiteljstvo je u iscrpnom odgovoru opisalo hronologiju postupka pred redovnim sudovima i detaljno se osvrnulo na svaki od navoda iz apelacije, obrazlažući zašto ih smatra neosnovanima, te je predložilo da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

23. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) u relevantnom dijelu glasi: Član 268.

Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti (1) Ko s ciljem da za sebe ili drugog pribavi kredit, ulagačka sredstva, subvencije ili kakvu drugu pogodnost, davatelju kredita ili osobi nadležnoj za odobravanje pogodnosti dade neistinite ili nepotpune podatke o imovinskom stanju ili druge podatke značajne za dobijanje kredita ili druge pogodnosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljen kredit ili druge pogodnosti iz stava 1. ovog člana u vrijednosti koja prelazi 10.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet godina.

[…]

24. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 16.

Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 296.

Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.

(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 290.

Izmjena optužbe Ako tužilac ocijeni da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje izneseno u optužnici, on može "do okončanja dokaznog postupka" izmijeniti optužnicu. Radi pripremanja odbrane glavni pretres se može odgoditi. U ovom slučaju ne vrši se potvrđivanje optužnice.

Član 312. stav 1. tač. d) i j) Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

d) ako je povrijeđeno pravo na odbranu;

j) ako je optužba prekoračena;

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 36 0 K 037154 18 Kž od 16. maja 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 26. juna 2018. godine, a apelacija je podnesena 13. augusta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja [...]ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] 2) Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica u skladu sa zakonom.

32. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, te da je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

33. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje kroz proizvoljan pristup drugostepenog suda apelantovim žalbenim navodima i prigovorima. Osim toga, smatra da u prvostepenoj i drugostepenoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, apelant osporava izmjenu optužnice, smatrajući da je navedenom radnjom Tužiteljstvo prekoračilo svoja ovlaštenja zloupotrebom instituta izmjene optužnice na njegovu štetu, stavljajući mu na teret potpuno nove radnje izvršenja djela. Osim toga, smatra da drugostepeni sud nije odgovorio na istaknuti prigovor zastarjelosti. Na kraju, ukazao je na različito postupanje redovnih sudova u predmetima u kojima se raspravljalo o istom činjeničnom stanju.

34. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiri redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

35. Dakle, Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na mogućnost da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje).

36. Zatim, u pogledu apelantovih navoda koji upućuju na pravilnu ocjenu dokaza, Ustavni sud podsjeća da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodne sudijske ocjene. To je isključivo uloga redovnih sudova čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78).

37. U kontekstu navedenih stavova i iznesenih apelacionih navoda Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon provedenog postupka u kojem je apelant imao branitelja, koji je imao mogućnost pozivati svjedoke, izvoditi dokaze (član 276. stav 1. ZKP) i osporavati dokaze optužbe, proglašen krivim da je radnjama detaljno opisanim u izreci presude počinio krivično djelo obmana pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti i izrekao mu kaznu propisanu u zakonu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, u pogledu analize i ocjene izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, našao da je prvostepeni sud pravilno i jasno obrazložio svoja utvrđenja zbog čega je prvostepeno obrazloženje prihvatio kao svoje. Naime, drugostepeni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice iz kojih proizlazi nesumnjiv zaključak da je apelant počinio predmetno krivično djelo na način i u vrijeme kako je to opisano u izreci prvostepene presude. U pogledu apelantovih navoda o (nedozvoljenoj) izmjeni optužnice, Kantonalni sud je, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, ustanovio da je izmjena učinjena prema propisanoj zakonskoj proceduri i da nema nikakve povrede odredaba krivičnog postupka. Ukazao je da je izmjena izvršena u granicama genusno istog krivičnog djela, da nije mijenjana pravna kvalifikacija, da nije povrijeđen ni subjektivni ni objektivni identitet potvrđene optužnice. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da nije izmijenjeno krivično djelo za koje je apelant optužen i da se radi o genusno istom krivičnom djelu, dakle, u granicama koje propisuje institut izmjene optužbe, te da je i u tom dijelu prihvatio obrazloženje prvostepene presude kao svoje. S obzirom na to da je navode o zastarjelosti apelant vezao za navode o izmjeni optužnice, Ustavni sud zapaža da je na te navode odgovoreno u okviru odgovora na navode o izmjeni optužnice. U pogledu navoda da su isti sudovi u predmetu broj 36 0 K 035079 18 Kž 2, povodom istog činjeničnog stanja, donijeli različite odluke, Ustavni sud želi istaknuti da je izvršio uvid u navedenu presudu i utvrdio da se u tom postupku radilo o drugačijem činjeničnom stanju. Naime, u tom postupku nije van svake razumne sumnje dokazano da je optuženi znao koliki iznos kredita podiže, odnosno da je postupao s umišljajem da počini krivično djelo.

38. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud analizom stanja u spisu u svjetlu žalbenih navoda, pozivajući se na relevantne odredbe KZ i ZKP, došao do zaključka da je apelant na način kako je opisano u presudi počinio krivično djelo, kao i da je dao odgovor na apelantove navode iz žalbe. S obzirom na izneseno, a imajući u vidu relevantne odredbe ZKP, Ustavni sud smatra da ocjena dokaza u konkretnom slučaju ni na koji način ne ostavlja dojam proizvoljnosti ili nelogičnosti, niti su propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu. Apelant je, u suštini, zaključcima suda suprotstavio svoje lično viđenje činjenica, okolnosti, ocjene dokaza, kao i primjene materijalnog i procesnog prava, pa osim nezadovoljstva osporenom presudom, apelant nije pružio uvjerljive argumente da je došlo do povrede garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi o tome da je osporenom presudom prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije budući da su redovni sudovi za odluku kojom je apelant proglašen krivim da je počinio krivično djelo obmana pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ dali jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza, njihove ocjene, te utvrđenog činjeničnog stanja i primjene relevantnih zakonskih odredaba, a iz obrazloženja osporene presude Kantonalnog suda proizlazi da je za njegove žalbene navode dato potpuno, jasno i argumentirano obrazloženje.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4609/18 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio