Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6835/18 (N.M.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6835/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 6835/18, rješavajući apelaciju N. M. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio N. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 371595 18 Gž 2 od 24. augusta 2018. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu N. M.
isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnio je 23. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 371595 18 Gž 2 od 24. augusta 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda u Sarajevu – Odjeljenje za sporove male vrijednosti Ilidža (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 30. aprila 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 21. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Kantonalni sud nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. „Raiffeisen osiguranje“ d.d. Sarajevo, kao pravni prednik tužioca „Uniqa osiguranje“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac), podnijelo je 23. decembra 2005. godine Općinskom sudu tužbu protiv apelanta radi isplate duga, vrijednost spora 2.115,00 KM, jer je, kako je navelo, 29. marta 2004. godine s apelantom zaključilo ugovor o kasko osiguranju na osnovu kojeg je sačinilo policu kasko osiguranja i izdalo je apelantu, a apelant mu ni nakon tri opomene nije isplatio dug – premiju.
6. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 371595 05 Mal od 5. decembra 2014. godine obavezan je apelant da tužiocu isplati iznos od 2.115,00 KM uz zakonsku zateznu kamatu počev od 29. marta 2005. godine pa do konačne isplate, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, sve pobliže precizirano u izreci presude.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 371595 15 Gž od 11. maja 2015. godine apelantova žalba je usvojena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 371595 16 Mal 2 od 9. aprila 2018. godine apelant je obavezan da tužiocu isplati iznos od 2.115,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu počev od 29. marta 2005. godine pa do konačne isplate, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, sve pobliže navedeno u izreci presude. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da su na glavnoj raspravi u dokaznom postupku izvedeni dokazi uvidom i čitanjem kopije police osiguranja od 29. marta 2004. godine, kartice konta po strankama od 18. aprila 2017. godine, podneska Registra privrednih društava, radnog naloga Tanin d.o.o. – ovlašteni servis Mercedes vozila, te da su saslušani apelant u svojstvu parnične stranke i svjedok I. T.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 371595 18 Gž 2 od 24. augusta 2018. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog neblagovremenog postupanja redovnih sudova u parničnom postupku jer je postupak pred tim sudovima trajao 12 godina i 11 mjeseci.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je naveo djelimičnu hronologiju predmetnog parničnog postupka, te istakao da je presuda Kantonalnog suda od 24. augusta 2018. godine uredno dostavljena apelantovom punomoćniku, čime je taj sud postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku i odredbama Evropske konvencije u najkraćim mogućim rokovima. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istakao da su navodi apelacije u odnosu na taj sud očigledno neosnovani, te da je apelaciju kao takvu potrebno odbaciti.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 371595 18 Gž 2 od 24. augusta 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, navedenu presudu apelantov punomoćnik je primio 27. septembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 23. novembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji treba uzeti u obzir
21. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 23. decembra 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 24. augusta 2018. godine kojom je predmetni parnični postupak okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka jeste 12 godina i osam mjeseci.
Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza dužine trajanja parničnog postupka
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je tužilac pokrenuo protiv apelanta radi isplate duga. Ustavni sud, također, uočava da su u toku dokaznog postupka izvedeni dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju, te da je saslušan apelant i jedan svjedok, iz čega ne slijedi da se u konkretnom slučaju radilo o složenom predmetu.
25. U pogledu ponašanja apelanta i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije priložene uz apelaciju ne proizlazi da je apelant svojim postupcima utjecao na dužinu trajanja postupka. Zatim, Ustavni sud zapaža da je tužba podnesena 23. decembra 2005. godine, te da je u prvoj fazi prvostepeni postupak pred Općinskim sudom trajao devet godina, dok je žalbeni postupak trajao pet mjeseci (računajući od dana donošenja prvostepene presude). Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je ponovni prvostepeni postupak trajao dvije godine i deset mjeseci (računajući od dana donošenja drugostepenog rješenja), a da je žalbeni postupak trajao četiri mjeseca (računajući od dana donošenja prvostepene presude).
26. Sumirajući sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku koji nije složen, a koji je trajao 12 godina i osam mjeseci, pretežnu odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka snosi Općinski sud, koji je odluku u prvoj fazi prvostepenog postupka donio nakon devet godina, za što Općinski sud u odgovoru na apelaciju uopće nije dao razloge kojima bi opravdao dužinu trajanja postupka.
27. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. juna 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. februara 2020. godine i broj AP 1888/18 od 11. marta 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
31. Apelant, također, navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu, pravo na djelotvoran pravni lijek, te pravo na pristup sudu iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati iste navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak trajao 12 godina i osam mjeseci, za što najveću odgovornost snosi Općinski sud, kojem je trebalo devet godina da u prvoj fazi prvostepenog postupka odluči o tužiočevoj tužbi protiv apelanta, a koji za to u odgovoru na apelaciju uopće nije dao razloge.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević