Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5399/18 (D.M, I.M i P.M.)
Odluka donesena 04. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Kamata
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izdržavanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-5399/18
Apelacija
Odluka o meritumu
04. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 5399/18, rješavajući apelaciju D.M., I.M. i P.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli D.M., I.M. i P.M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 P 132904 15 Gž, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Mostaru.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog parničnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima D.M., I.M. i P.M. isplati ukupan iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1D.M., I.M. i P.M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Italije, koje zastupa majka - B.M. iz Italije, podnijeli su 24. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 P 132904 15 Gž.
2Apelanti su 26. jula 2019. godine Ustavnom sudu podnijeli dopunu apelacije u kojoj navode da je Kantonalni sud u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 58 0 P 132904 15 Gž od 9. jula 2019. godine, te su kao prilog dostavili predmetno rješenje, tražeći naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom.
II.Postupak pred Ustavnim sudom 3Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 9. oktobra 2018. i 28. aprila 2020. godine je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 9. oktobra 2018. godine.
4Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. oktobra 2018. godine. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. oktobra 2018. godine, dok na dopis Ustavnog suda od 28. aprila 2020. godine Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.
III.Činjenično stanje 5Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene 6Apelanti, koje zastupa B.M., majka, odnosno zakonska zastupnica, 10. juna 2013. godine podnijeli su Općinskom sudu tužbu protiv tuženih radi utvrđivanja i određivanja njihove obaveze, prvotuženog kao poslodavca i drugotuženog koji je imao obavezu da plaća alimentaciju na ime izdržavanja apelanata utvrđenu pravosnažnim i izvršnim Rješenjem Općinskog suda broj P: 253/98 od 14. marta 2001. godine. Apelanti su na osnovu navedenog rješenja Općinskog suda pokrenuli izvršni postupak u kojem je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio i donio Rješenje o izvršenju broj I.626/02 od 21. maja 2002. godine, novi broj predmeta 58 0 I 121046 02 I, a po kom rješenju drugotuženi nije uredno postupao. Apelanti su u predmetnoj tužbi tražili da sud utvrdi da predmetno rješenje nije provedeno, da tuženi ne postupaju u skladu sa svojim obavezama iz predmetnog rješenja i da se tuženi zbog toga obavežu na plaćanje zakonskih zateznih kamata na neisplaćeni dio od 30 obroka od po 30% plaće drugotuženog na ime izdržavanja apelanata i na plaćanje troškova postupka.
7Općinski sud je tužbu zaprimio 10. juna 2013. godine i predmet zaveo i vodio pod brojem 58 0 P 132904 13 P. Prvotuženi je 29. jula 2013. godine dostavio sudu odgovor na tužbu, a drugotuženi nije u ostavljenom roku dao odgovor na tužbu. Zakonska zastupnica apelanata je, radi okončanja predmetnog parničnog postupka, 1. jula 2014. godine i 18. augusta 2014. godine podnijela urgencije Općinskom sudu.
8Općinski sud je u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 58 0 P 132904 13 P od 9. decembra 2014. godine kojim je tužbu odbacio zbog toga što ne postoji pravni interes tužioca, odnosno zakonske zastupnice apelanata za podnošenje tužbe za utvrđivanje, koja je tužbu podnijela kao zakonski zastupnik svoje punoljetne djece koja imaju stranačku sposobnost.
9Na navedeno rješenje apelanti su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu, koji je predmet na dalje postupanje zaprimio 20. januara 2015. godine i predmet zaveo pod brojem 58 0 P 132904 15 Gž. 10Zakonski zastupnik apelanata je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog navedene dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP 4181/14. Odlučujući po podnesenoj apelaciji Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća, održanoj 24. aprila 2015. godine, odbio kao neosnovanu apelaciju zakonskog zastupnika apelanata podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi po žalbi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 132904 15 Gž (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4181/14 od 24. aprila 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Osporeni postupak obuhvaćen predmetnom apelacijom 11Nakon što mu je predmet na nadležno postupanje po žalbi dostavljen 20. januara 2015. godine, Kantonalni sud je 9. jula 2019. godine donio Rješenje broj 58 0 P132904 15 Gž kojim je žalbu apelanata djelomično uvažio, pobijano Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 132904 13 P od 9. decembra 2014. godine ukinuo u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traže zakonske kamate na neisplaćeni dio od 30 obroka od po 30% plaće drugotuženog na ime izdržavanja apelanata i troškovi postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u ostalom dijelu žalba apelanata odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje.
12Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 13Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelanti navode da u izvršnoj ispravi kojom je utvrđena obaveza izvršenika na plaćanje na ime njihovog izdržavanja nije određena obaveza izvršenika na plaćanje zakonske zatezne kamate, zbog čega su pokrenuli predmetni parnični postupak kako bi ostvarili pravo na zakonsku zateznu kamatu zbog neurednog plaćanja na ime njihovog izdržavanja i da je zbog toga ovaj postupak od naročitog značaja za njih. Apelanti su naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom traje nerazumno dugo, te predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju 14Općinski sud je naveo tok postupka ističući da je svaki sudija tog suda zadužen velikim brojem predmeta, te da je spis predmeta na rješavanje po žalbi dostavljen 20. januara 2015. godine Kantonalnom sudu. Općinski sud je istakao da je uvidom kroz Sistem za upravljanje sudskim predmetima utvrdio da Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi.
15Na dopis Ustavnog suda od 28. aprila 2020. godine Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor.
16Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet Općinskog suda na rješavanje po žalbi apelanata zaprimio 20. januara 2015. godine, da je preopterećen velikim brojem predmeta koji se rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da se, u skladu sa Planom rješavanja predmeta, predmeti daju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca). Kantonalni sud je naveo da predmete koji će se uvrstiti u kvartalni plan određuje predsjednik suda prema donesenim Uputama za izradu planova za rješavanje predmeta od Stalne komisije za efikasnost sudova VSTV. Osim toga, Kantonalni sud ističe da predmet apelanata nije stavljen u kvartalni plan za period od 1. septembra do 31. decembra 2018. godine, te da će se po stavljanju predmeta u kvartalni plan donijeti odluka. V.Relevantni propisi 17U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost 19U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 21Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji još nije okončan. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 23Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji treba uzeti u obzir 24Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja parničnog postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 4181/14 od 24. aprila 2015. godine, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42. i 43, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4181/14, dakle od 24. aprila 2015. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko pet godina i dva mjeseca.
Relevantni principi 25Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza dužine trajanja parničnog postupka 27Dovodeći u vezu navedene standarde i principe sa okolnostima konkretog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji nije naročito složen, jer se u dosadašnjem toku odlučivalo o procesnim pitanjima, odnosno o utvrđivanju dopustivosti tužbe, a budući da apelanti nastoje da ostvare pravo na zakonsku zateznu kamatu zbog neurednog plaćanja zakonskog izdržavanja koje im je dosuđeno pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, predmetni postupak je od naročitog značaja za apelante.
28Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je bio dugo pasivan u postupku. Naime, drugostepenu odluku je donio 9. jula 2019. godine, tj. četiri godine i dva mjeseca nakon donošenja predmetne Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4181/14 od 24. aprila 2015. godine, odnosno nakon perioda od oko četiri i po godine od zaprimanja spisa na nadležno postupanje. Kao opravdanje za svoju neaktivnost u navedenom periodu Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da taj sud ima veliki broj predmeta u radu, da je predmet zaprimio 20. januara 2015. godine, a a da on ne spada u kategoriju hitnih predmeta, te da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta i prema preraspodjeli predmeta koju je izvršio predsjednik suda. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud nije dostavio informaciju o nastavku postupka (od donošenja rješenja Kantonalnog suda kojim je predmetni parnični postupak vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, riječ je o period od oko deset mjeseci), odnosno odgovor na dopis Ustavnog suda od 28. aprila 2020. godine kojim bi izložio i opravdao svoje postupanje ili nepostupanje u navedenom periodu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova, a naročito Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka u posmatranom periodu mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku, u relevantnom periodu, odlučivao u periodu od četiri godine i dva mjeseca, što je nerazumno dug period u bilo kojem žalbenom postupku, a pogotovu u predmetnom koji je od značaja za apelante koji nastoje ostvariti pravo na zakonsku zateznu kamatu zbog neurednog plaćanja na ime njihovog izdržavanja. Stoga se potpuna pasivnost u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
29Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji je u posmatranom periodu imao neopravdano dug period pasivnosti od četiri godine i dva mjeseca, te da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, a imajući u vidu odlučujući doprinos Kantonalnog suda dužini trajanja postupka u razmatranom periodu, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu s obzirom na to da predmetni postupak u razmatranom periodu ukupno traje oko pet godina i dva mjeseca. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pitanje naknade nematerijalne štete
1. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
2. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantima treba isplatiti ukupan iznos iznos od 1.000,00 KM.
3. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
4. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
b)Ostali navodi
5. Također, apelanti navode da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovih prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati.
VIII.Zaključak
6. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud, jer je postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao duže od četiri godine, što u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
7. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević