Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1818/20 (S. R.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1818/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1818/20, rješavajući apelaciju Sime Ristića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Simo Ristić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 060547 19 Gž od 21. januara 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 I 060547 18 Mal od 10. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Simo Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Jovan Gostić advokat iz Doboja, podnio je 22. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 060547 19 Gž od 21. januara 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 I 060547 18 Mal od 10. aprila 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 I 060547 18 Mal od 10. aprila 2019. godine obavezani su apelant i drugotuženi (V.Č.) da tužiocu („UniCredit bank“ a.d. Banjaluka) solidarno izmire dug u iznosu od 1.167,85 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos glavnice od 630,99 KM i ugovorene kamate u iznosu od 24,64 KM počev od 31. jula 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za protest mjenice, a na preostali potraživani iznos od 512,22 KM (koji se odnosi na suspendovanu zateznu kamatu i zateznu kamatu za period preciziran izrekom prvostepene presude) počev od 31. oktobra 2016. godine, kao dana kada je prijedlog za izvršenje koji se smatra tužbom predat sudu, kao i da mu plate troškove protesta mjenice u iznosu od 55,00 KM i troškove predmetnog parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je radi utvrđenja da li postoji dug prema tužiocu po osnovu ugovora o kreditu, odnosno, radi utvrđenja visine i strukture tog duga, provedeno vještačenje po vještaku ekonomske struke V.S. Osnovni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka proizilazi da ukupan iznos uplata koje su izvršene od plate apelanta iznosi 6.060,60 KM, dok je apelant dostavio dokaz za uplate u iznosu od 694,25 KM, što ukupno iznosi 6.754,85 KM, te da je taj iznos manji od iznosa predviđenog anuitetnim planom u kojem nije predviđena zatezna kamata koja jeste predviđena ugovorom, kao i troškovi naknada koji su evidentirani u ugovoru. Dalje, da su plate apelanta u spornom periodu kasnile zbog čega je dolazilo i do kašnjenja uplata apelanta prema tužiocu, te da su sve uplate evidentirane u poslovnim knjigama tužioca, da je pored glavnice i redovne kamate izvršen i evidentiran obračun i plaćanje zatezne kamate i naknade, zbog čega je vještak bio mišljenja da se poslovne knjige tužioca mogu primijeniti za utvrđivanje duga. Osnovni sud je naveo da je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u potpunosti, smatrajući da je urađen u skladu sa pravilima nauke i vještinom struke, bez obzira na prigovor apelanta „da mu nije jasno gdje je vještak našao da duguje 630,99 KM, te da on smatra da je kredit u cijelosti izmirio“ jer nalaz i mišljenje vještaka nisu osporeni nikakvim dokazima, a isti nalaz i mišljenje nije u suprotnosti ni sa materijalnim dokazima koji se odnose na izvršene uplate rata kredita.

4. Odlučujući o žalbi apelanta i drugotuženog izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 10. aprila 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 85 0 Mal 060547 19 Gž od 21. januara 2020. godine odbio predmetne žalbe i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju osporene presude, Okružni sud je naveo da su tokom postupka koji je prethodio donošenju predmetne presude provedeni svi dokazi koje su predlagale parnične stranke na osnovu kojih su raspravljene sve pravno-relevantne činjenice koje su mogle biti od uticaja na ishod spora u ovoj pravnoj stvari. Okružni sud je dalje naveo da su bez osnova žalbeni prigovori kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično staje jer se ovakvi ža1beni prigovori, u smislu odredbe člana 433. stav (1) Zakona o parničnom postupku (kojom je propisano da se presuda kojom se završava spor male vrijednosti može pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava) nisu mogli cijeniti.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili iznos apelantovog duga, te da je „razlika između iznosa koji je apelant trebao da uplati i koji je stvarno uplatio manja od iznosa koji je sud tužiocu dosudio“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1818/20 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio