Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6423/18 („NLB Banka“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-6423/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. jula 2020. godine u predmetu broj AP 6423/18, rješavajući apelaciju koju je podnijela NLB Banka d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela NLB Banka d.d.
Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnoga postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Ip 062400 11 Ip, a koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 Ip 062400 13 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Općinskoga suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 Ip 062400 13 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da NLB Banci d.d. Sarajevo isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga izvršnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskoga suda u Lukavcu i Vladi Tuzlanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. NLB Banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 9. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnoga postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Ip 062400 11 Ip, a koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 Ip 062400 13 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda u Lukavcu zatraženo je 26. septembra 2019. godine i 13. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskoga suda u Tuzli zatraženo je 31. marta 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u Lukavcu je dostavio odgovor na apelaciju 8. oktobra 2019. godine i 27. maja 2020. godine. Općinski sud u Tuzli nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
a)Postupak pred Općinskim sudom u Tuzli
5. Apelantica je 9. marta 2011. godine podnijela Općinskome sudu u Tuzli prijedlog za izvršenje prodajom nekretnina i pokretnih stvari u svrhu namirenja novčanog potraživanja protiv izvršenika (CPM BH d.o.o. Lukavac i Dž.B.).
6. Rješenjem o izvršenju Općinskoga suda u Tuzli od 9. jula 2011. godine određeno je predloženo izvršenje.
7. Podneskom od 4. januara 2013. godine apelantica je djelomično povukla prijedlog za izvršenje u odnosu na pokretne stvari izvršenika.
8. Apelantica je više puta podnosila urgencije Općinskome sudu u Tuzli radi hitnog postupanja, i to podnescima u razdoblju od 30. januara 2012. godine do 11. februara 2014. godine (šest urgencija).
9. Obavještenjem od 18. februara 2014. godine Općinski sud u Tuzli je apelanticu obavijestio da je predmetni izvršni spis 12. februara 2013. godine dostavljen u nadležnost Općinskome sudu u Lukavcu, prilikom formiranja toga suda.
b) Postupak pred Općinskim sudom u Lukavcu
10. Apelantica je nakon što je predmetni izvršni postupak prešao u nadležnost Općinskoga suda u Lukavcu više puta podnosila urgencije tome sudu radi hitnog postupanja, i to podnescima u razdoblju od 17. marta 2014. godine do 22. oktobra 2015. godine (osam urgencija).
11. Obavještenjem od 16. jula 2016. godine Općinski sud u Lukavcu je obavijestio apelanticu da je postupajući sudija uvidom u predmetni spis utvrdio da radnje nisu preduzimane i da navedeni predmet nije u Planu rješavanja starih predmeta.
12. Apelantica je ponovno više puta podnosila urgencije tome sudu radi hitnoga postupanja i to u razdoblju od 6. septembra 2016. godine do 8. novembra 2018. godine (osam urgencija).
13. Rješenjem od 25. maja 2020. godine Općinski sud u Lukavcu je odredio vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina izvršenika.
14. Iz stanja spisa proistječe da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Lukavcu. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog dužine trajanja postupka, apelantica traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Lukavcu od 3. oktobra 2019. godine je istakao da navedeni predmet nije uzet u rad zbog velike opterećenosti ovoga suda u izvršnim predmetima, ali da će predmet uzeti odmah u rad i da će se o tomu pravovremeno obavijestiti Ustavni sud.
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Lukavcu od 27. maja 2020. godine ponavlja da predmet nije uzet u rad zbog prevelike opterećenosti toga suda, ali da je predmet stavljen u rad, te da je apelantica zaključkom od 6. maja 2020. godine pozvana da predujmi troškove vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina, a nakon toga da je 25. maja 2020. godine određeno vještačenje nekretnina izvršenika, te da će se nakon provedenoga vještačenja pristupiti prodaji nekretnina izvršenika.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnome postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
19. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
20. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima žalbenu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
21. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
25. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnoga izvršnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnoga postupka razmatrati razdoblje od 10. marta 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnoga suda. Dakle, razmatrat će razdoblje od oko devet godina i tri mjeseca. Pri tome Ustavni sud napominje da je postupak pred Općinskim sudom u Tuzli trajao oko jednu godinu i jedanaest mjeseci (od 10. marta 2011. godine kao datuma podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 12. februara 2013. godine kao datuma dostavljanja spisa Općinskome sudu u Lukavcu kao nadležnome sudu), dok se pred Općinskim sudom u Lukavcu vodi od preuzimanja predmetnog spisa u nadležnost. Dakle, razmatrat će razdoblje od oko sedam godina i četiri mjeseca. Analiza dužine trajanja izvršnoga postupka
30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnome postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenome predmetu.
31. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga izvršnoga postupka, koji je pri tomu po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode i koji još uvijek nije okončan u vrijeme donošenja ove odluke, a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud, naime, zapaža da je Općinski sud u Tuzli rješenje o izvršenju donio u relativno kratkome roku od tri mjeseca, te da je nakon toga uslijedilo veće razdoblje neaktivnosti, budući da jednu godinu i osam mjeseci nije preduzeta niti jedna procesna radnja pred ovim sudom. Također, Općinski sud u Tuzli nije dostavio odgovor na apelaciju i time nije ni ponudio obrazloženje za takvo postupanje u predmetnom postupku. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda u Lukavcu, Ustavni sud zapaža da, u razdoblju potpune neaktivnosti od sedam godina i tri mjeseca, Općinski sud u Lukavcu nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnome postupku (tačnije, od preuzimanja predmetnoga spisa u nadležnost 12. februara 2013. godine pa do donošenja zaključka o predujmu troškova vještačenja od 6. maja 2020. godine). Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnome postupku uzrokovano postupanjem redovnih sudova, a naročito Općinskoga suda u Lukavcu, koji nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnome roku. Kao opravdanje za nepravovremeno postupanje Općinski sud u Lukavcu je istakao preopterećenost suda izvršnim predmetima. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlozima da bi se opravdalo ovakvo postupanje Općinskoga suda u Lukavcu (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4998/18 od 20. maja 2020. godine, tačka 27, AP 3701/18 od 6. maja 2020. godine, tačka 30, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).
32. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnoga postupka, te da je radi okončanja postupka redovnim sudovima podnijela veći broj urgencija (prema stanju u spisu, predate su 22 urgencije pred oba redovna suda).
33. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
34. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnoga izvršnoga postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnoga postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer postupak, koji je hitne prirode, traje duže od devet godina i tri mjeseca, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje izvršnoga postupka.
40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević