Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1778/20 (B. K., V. K. i V. K.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Naknada
  • Vanparnični postupak
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1778/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1778/20, rješavajući apelaciju Borka Kovačevića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Borko Kovačević, Vlado Kovačević i Vjekoslav Kovačević protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 029869 19 Gž od 6.

marta 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029869 18 V od 30. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Borko Kovačević, Vlado Kovačević i Vjekoslav Kovačević (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant i trećeapelant ili apelanti), koje zastupa Đorđo Šuman advokat iz Banjaluke, podnijeli su 18. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 029869 19 Gž od 6. marta 2020. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 029869 18 V od 30. oktobra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, određena je pravična naknada za nekretnine potpuno eksproprisane u svrhu izgradnje pristupnih puteva na dionici puta Banjaluka – Doboj, Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, PJ Prnjavor (u daljem tekstu: nadležni organ uprave) od 31. maja 2018. godine, u stvarnom i faktičkom vlasništvu apelanata, kao predlagača sa po 1/3 dijela, te je obavezan korisnik eksproprijacıje (RS) da apelantima isplati određene novčane iznose u visini njihovih suvlasničkih dijelova sa zakonskom zateznom kamatom. Osim toga, odbijen je zahtjev apelanata kao predlagača da im protivnik predlagača nadoknadi troškove vanparničnog postupka, kao i troškove sastava žalbe i odgovora na žalbu u određenim iznosima.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su rješenjem nadležnog organa uprave od 31. maja 2018. godine, popuno eksproprisane nekretnine apelanata, bliže označene u dispozitivu ovog rješenja, da stranke u upravnom postupku nisu postigle sporazum o određivanju naknade za eksproprisane nekretnine, zbog čega je spis proslijeđen Osnovnom sudu u Prnjavoru radi određivanja naknade, te da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke utvrđena tržišna vrijednost eksproprisanih nekretnina od 3,50 KM/m2. Okružni sud je naveo da je nalaz i mišljenje vještaka objektivan, sveobuhvatan i dat ocjenom svih elemenata koji utiču na formiranje tržišne cijene zemljišta, da je vještak svoj zaključak o procjeni tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina dao primjenjujući uporednu metodu, cijeneći odluke, zaključene sporazume i ugovore koji se odnose na promet nepokretnosti u 2017. i 2018. godini u istoj ili susjednim katastarskim općinama, te da je imao dovoljno elemenata za zaključak da tržišna vrijednost nekretnina iznosi 3,50 KM/m2, zbog čega nije prihvatio navode apelanata da nalaz vještaka nije rađen po pravilima struke.Okružni sud je naveo da dosuđena naknada za eksproprisano zemljište predstavlja pravičnu naknadu koja omogućava apelantima da uspostave materijalno stanje koje su imali prije eksproprijacije zemljišta. Nadalje, Okružni sud je ukazao da troškove postupka određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika (član 161. Zakona o vanparničnom postupku). S obzirom da je apelantima dosuđena naknada za eksproprisane nekretnine u iznosu koji je korisnik eksproprijacije nudio apelantima kod organa uprave i da apelanti u vanparničnom postupku nisu dokazali da im pripada veća naknada od one koja im je ponuđena u upravnom postupku, Okružni sud je naveo da su troškovi vanparničnog postupka prouzrokovani neopravdanim postupcima apelanata, pa je odbio zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka (član 161. Zakona o vanparničnom postupku). Okružni sud je na osnovu člana 386. stav 1. i člana 397. stav l . Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku odbio zahtjev apelanata za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 375,00 KM, jer nisu uspjeli sa žalbom u pobijanju pravilnosti i zakonitosti prvostepenog rješenja. Također, Okružni sud je odbio zahtjev apelanata za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 600,00 KM, jer nije bio nužan za odluku u ovoj pravnoj stvari (član 397. stav 1., član 387. stav l . Zakona o parničnom postupku, član 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da „Okružni sud obrazlaže zašto je pravilno određena pravična naknada u iznosu od 3,50 KM, oslanjajući se na nalaz vještaka za kojeg su apelanti prigovarali da ne radi po pravilima struke…, da je odbio zahtjev za naknadom troškova postupka apelanata obrazlažući to odredbom člana 161. Zakona o vanparničnom postupku, te da ničim nije obrazložio koji su to neopravdani postupci apelanata kao ranijih vlasnika“. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o parničnom postupku, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, pravo na imovinu, prava na djelotvoran pravni lijek i zabrane diskriminacije nema ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1778/20 (B. K., V. K. i V. K.) | Sudska praksa | Aktio