Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5750/18 (E. Z.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5750/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 5750/18, rješavajući apelaciju Enisa Zahirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Enis Zahirović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj 33 0 P 063131 15 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 33 0 P 063131 15 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Enisu Zahiroviću isplati iznos od 1000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Enis Zahirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Akif Kadrić iz Živinica, podnio je 16. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 063131 15 I, koji se u to vrijeme nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na rješavanju po žalbi. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda je zatraženo 23. decembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 9. januara 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud je 15. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 16. decembra 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (H. Č.) na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 33 0 P 063131 15 P od 30. juna 2015. godine, predlažući izvršenje pljenidbom i prijenosom izvršenikovih novčanih potraživanja, i to namirenjem apelantovog potraživanja zabranom ½ izvršenikove penzije koju prima kod Federalnog zavoda za PIO.

7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 33 0 P 063131 15 I od 14. aprila 2016. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje i dostavio ga strankama u postupku i izvršenikovom dužniku – Fondu za PIO, Kantonalna administrativna služba Tuzla.

8. Na rješenje o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor 25. aprila 2016. godine. Općinski sud je prigovor dostavio apelantu na odgovor 30. maja 2016. godine, a apelant je 31. maja 2016. godine dostavio odgovor na prigovor.

9. Općinski sud je 25. jula 2016. godine donio rješenje kojim se prigovor odbacuje kao nedopušten, na koje rješenje je izvršenik 16. augusta 2016. godine uložio žalbu.

10. Općinski sud je 8. septembra 2016. godine dostavio žalbu na odgovor apelantu, koji je 9. septembra 2016. godine dostavio odgovor na žalbu.

11. Apelant je poslao urgencije Općinskom sudu u dva navrata: 5. septembra i 8. novembra 2016. godine.

12. Kantonalni sud je spis po žalbi zaprimio 18. novembra 2016. godine, te je, postupajući po izvršenikovoj žalbi, donio Rješenje broj 33 0 P 063131 16 Gži od 16. oktobra 2018. godine kojim je izvršenikovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje, nakon čega je cjelokupan spis dostavljen Općinskom sudu 15. novembra 2018. godine.

13. Općinski sud je naredbom od 21. januara 2019. godine i urgencijom od 3. aprila 2019. godine naložio hitno postupanje i izvršenje rješenja o izvršenju Federalnom zavodu za PIO, Kantonalna administrativna služba Tuzla.

14. Federalni zavod za PIO, Kantonalna administrativna služba Tuzla, podneskom od 16. januara 2020. godine obavijestio je Općinski sud da je postupio po dopisu suda od 21. januara 2019. godine i „zaveo dug“, s obzirom na to da su se za to stekli uvjeti.

15. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Općinskim sudom (vidi tačku 17. Odluke). IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok izvršnog postupka, ističući da je zbog nerješavanja predmeta u razumnom roku oštećen, te traži da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog neizvršavanja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je naveo tok postupka kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da smatra da je u kontinuitetu preduzimao radnje i prema objektivnim mogućnostima, imajući u vidu broj predmeta koje postupajući sudija ima u radu i da je predmetna apelacija neosnovana. Također, Općinski sud je naveo da je Federalni zavod za PIO, Kantonalna administrativna služba Tuzla, podneskom od 16. januara 2020. godine obavijestio taj sud da je postupio po dopisu suda od 21. januara 2019. godine i „zaveo dug“, ali da nije dao „nikakvo razumno objašnjenje jesu li vršili prijenos sredstava u naznačenom periodu“ u apelantovu korist.

18. Kantonalni sud je naveo tok postupka pred tim sudom kako je naveden u činjeničnom dijelu ove odluke, da je u izvršnom predmetu postupao u skladu s Planom rješavanja predmeta, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

20. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23– 24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 16. decembra 2015. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko četiri godine i šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

30. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

31. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je apelant 16. decembra 2015. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, te da je taj postupak još uvijek u toku, imajući u vidu da iz stanja spisa ne proizlazi da je postupak izvršenja dovršen s obzirom na to da je i Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da nema podataka o tome da li je vršen prijenos sredstava sa izvršenikovog računa na apelantov račun. Dakle, predmetni postupak traje oko četiri godine i šest mjeseci i još uvijek nije okončan. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje uglavnom preduzimao u razumnim rokovima, ali je između urgencije Federalnom zavodu za PIO, Kantonalna administrativna služba Tuzla, i odgovora na nju protekao period od devet mjeseci u kojem sud nije preduzimao nikakve radnje. Nadalje, Ustavni sud zapaža i da je Kantonalni sud spis po žalbi zaprimio 18. novembra 2016. godine, a da je rješenje donio 16. oktobra 2018. godine, dakle nakon dvije godine. Takvo postupanje, koje u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud pravda Planom rješavanja predmeta, u odlučujućoj je mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da se ta okolnost prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, to predstavlja nerazumno dugo trajanje postupka koje nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 5916/18 od 20. maja 2020. godine i AP 7729/18 od 20. maja 2020. godine).

32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, te da je podnosio urgencije u dva navrata radi bržeg postupanja.

33. Iz navedenih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da postupak traje četiri godine i šest mjeseci, od čega je Kantonalnom sudu bio potreban period od dvije godine da donese odluku po izjavljenom pravnom lijeku, što u konkretnom slučaju ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.

Ostali navodi

34. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

37. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije imajući u vidu da predmetni postupak traje četiri godine i šest mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom dvije godine, za šta taj sud nije dao valjane razloge, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka.

40. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5750/18 (E. Z.) | Sudska praksa | Aktio