Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5219/18 (A. M.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5219/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 5219/18, rješavajući apelaciju Ajiše Mazić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Ajiša Mazić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 293355 12 I.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Ajiši Mazić isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 65 0 I 293355 12 I, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 293355 12 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ajiša Mazić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 13. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 293355 12 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 14. februara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je 13. maja 2020. godine od Kantonalnog suda zatraženo da dostavi informacije o statusu predmeta.

3. Općinski sud je 22. februara 2019, a Kantonalni sud 27. februara 2019. i 28. maja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 29. maja 2020. i 1. juna 2020. godine od Općinskog i Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 27. septembra 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu Rješenja Centra za socijalni rad Živinice broj 08/35-2-4612 od 4. marta 2009. godine i Rješenja broj 08/35-2-4612/07-rev od 12. decembra 2012. godine radi namirenja novčane tražbine u određenom novčanom iznosu. Navedenim rješenjem od 4. marta 2009. godine apelantici je kao licu sa invaliditetom I grupe, sa 100% oštećenja organizma, priznato pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica i ortopedski dodatak, dok je rješenjem od 12. decembra 2009. godine apelantici kao licu sa invaliditetom I grupe, sa 100% oštećenja organizma, priznato pravo na ličnu invalidninu I grupe i ortopedski dodatak I grupe, sve u određenim novčanim iznosima. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu novčanih sredstava izvršenika koja se nalaze na određenom transakcijskom računu. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem o izvršenju od 19. oktobra 2012. godine.

7. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 31. oktobra 2012. godine uložio prigovor. Općinski sud je rješenjem od 4. juna 2013. godine prigovor odbio kao neosnovan te rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Protiv tog rješenja izvršenik je 10. juna 2016. godine podnio žalbu. Predmet je 17. januara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je rješenjem od 24. augusta 2015. godine uvažio žalbu izvršenika, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku prvostepeni sud je 15. oktobra 2015. godine donio Rješenje broj 65 0 I 293355 15 I 2 kojim je usvojio prigovor izvršenika od 2. novembra 2012. godine, predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje te obustavio postupak. Apelantica je 26. oktobra 2015. godine podnijela žalbu. Kantonalni sud je 9. maja 2016. godine primio predmetni spis na postupanje. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 293355 16 Gž od 27. novembra 2019. godine uvažio apelanticinu žalbu, preinačio rješenje Općinskog suda od 15. oktobra 2015. godine tako što je izvršenikov prigovor odbio i predmetno rješenje o izvršenju ostavio na snazi.

9. Navedena drugostepena odluka je 2. decembra 2019. godine dostavljena Općinskom sudu.

10. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak traje sedam i po godina, da je u toku pred Općinskim sudom, te da rješenje o izvršenju od 19. oktobra 2012. godine nije dostavljeno banci kod koje se nalaze novčana sredstva izvršenika na daljnje provođenje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica je navela da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da nije mogao utjecati na kraće trajanje postupka s obzirom na to da predmete rješava prema prioritetnoj listi starih predmeta.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke, odnosno odluke nadležnog organa predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude, odnosno odluke nadležnog organa (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

1. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

2. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

3. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

4. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda, odnosno odluka nadležnih organa koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Dakle, u izvršnom postupku sudovi su odgovorni za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

5. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 27. septembra 2012. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje oko sedam i po godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

6. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

7. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, te s obzirom na to da predmetnim postupkom traži izvršenje rješenja Centra sa socijalni rad, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu koja je lice s 100% oštećenjem organizma i invaliditetom I grupe, kojoj je neophodna pomoć i njega drugog lica.

8. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je po prijedlogu za izvršenje od 27. septembra 2012. godine Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 19. oktobra 2012. godine odredio predloženo izvršenje i da je u relativno prikladnim rokovima provodio procesne radnje u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju, odnosno da okonča predmetni izvršni postupak. Međutim, nakon što mu je po drugi put spis vraćen na nadležno postupanje Općinski sud je u periodu od oko pola godine bio pasivan u predmetnom postupku. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda dva puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbama izvršenika i apelantice. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostavljanja spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu pa do donošenja odluka, Kantonalni sud svoje odluke donosio u periodu od godinu i osam mjeseci, odnosno tri godine i šest mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za navedene periode pasivnost u postupku od oko pet godina (koliko mu je bilo potrebno da predmet nakon prijema riješi po žalbama) opravdava navodeći da se predmeti rješavaju prema „prioritetnoj listi starih predmeta“. Međutim, uvažavajući da objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta predstavlja razumljiv i principijelno potreban kriterij, to u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne može biti opravdanje za navedene periode pasivnosti u postupanju Kantonalnog suda jer to je nerazumno dug period pasivnosti u bilo kojem žalbenom postupku, a pogotovo u predmetnom koji je od značaja za apelanticu koja, kao lice sa invaliditetom I grupe zbog 100% oštećenja organizma, pokušava da ostvari svoja prava utvrđena rješenjem Centra za socijalni rad.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji je u posmatranom periodu imao neopravdano duge periode pasivnosti od ukupno duže od pet godina, te da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, a imajući u vidu odlučujući doprinos Kantonalnog suda dužini trajanja postupka u razmatranom periodu, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak s obzirom na to da predmetni postupak u razmatranom periodu ukupno traje oko sedam i po godina. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba).

a)Pitanje naknade nematerijalne štete

11. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

12. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

13. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

14. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

15. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede navedenog prava.

VIII.Zaključak

16. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ jer je dužina predmetnog izvršnog postupka, koji je hitan po zakonu i od naročitog značaja za apelanticu, bila pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud, za šta nije ponudio adekvatno opravdanje.

17. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5219/18 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio