Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5432/18 (I. R.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-5432/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 5432/18, rješavajući apelaciju Ivice Raše, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Ivica Rašo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 05-31-2-752/18 od 24. kolovoza 2018. godine.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Kiseljak da Ivici Raši u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Kiseljak da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ivica Rašo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Dragan Kramar, odvjetnik iz Ilidže, podnio je 27. rujna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-752/18 od 24. kolovoza 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i od Općine Kiseljak, Službe za imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina, Odjel za imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Služba) 3. listopada 2018. godine i 9. listopada 2019. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Federalna uprava, Služba i Kantonalni sud su u razdoblju od 19. listopada 2018. do 31. listopada 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 3. lipnja 2020. godine od Službe pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Služba je donijela zaključak od 19. svibnja 2014. godine kojim je odbacila kao neutemeljen apelantov zahtjev (od 5. veljače 2014. godine) za naplatu troškova pravnog zastupanja u predmetu potpune eksproprijacije nekretnina u svrhu izgradnje autoceste po prijedlogu JP Autoceste FBiH d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije).
7. Federalna uprava je rješenjem od 3. listopada 2014. godine odbila apelantovu žalbu izjavljenu protiv zaključka od 19. svibnja 2014. godine.
8. Kantonalni sud je donio presudu od 27. travnja 2015. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja od 3. listopada 2014. godine, poništio predmetno rješenje Federalne uprave i zaključak Službe od 19. svibnja 2014. godine i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da korisnik eksproprijacije snosi sve troškove postupka u svezi s donošenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, kao i troškove pravnog zastupanja u postupku eksproprijacije, da Služba nije obrazložila na temelju čega je zaključila da troškovi apelantovog zastupanja nisu nužni i opravdani. Dalje je naveo da se Federalna uprava nije upustila u ocjenu apelantovog prigovora da stranke na usmenoj raspravi nisu upozorene na rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova i posljedice njegovog propuštanja, te da je u rješenju o eksproprijaciji od 5. kolovoza 2011. godine odlučeno o troškovima i da se zaključkom nije moglo odlučivati o utemeljenosti ispostavljenog troškovnika, a naročito se nije mogao zaključkom odbaciti zahtjev kao neutemeljen.
9. Služba je rješenjem od 3. srpnja 2015. godine odbila apelantov zahtjev za naknadu troškova pravnog zastupanja. Federalna uprava je rješenjem od 8. listopada 2015. godine odbila apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 3. srpnja 2015. godine.
10. Kantonalni sud je donio presudu 20. lipnja 2016. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja od 8. listopada 2015. godine, poništio predmetno rješenje i rješenje Službe od 3. srpnja 2015. godine i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju presude Kantonalni je sud naveo da ni u ponovljenom postupku upravni organ nije postupio po uputama suda naznačenim u presudi od 27. travnja 2015. godine. Kantonalni je sud naveo da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja ponovno ne obrazlaže na temelju čega upravni organ zaključuje da troškovi pravnog zastupanja apelanta nisu nužni i opravdani. Kantonalni sud je naveo da je potpuno pogrešan zaključak upravnog organa da apelant nije neuka stranka jer je mlađe životne dobi i pismen, pa je istodobno bio sposoban i sam sebe zastupati, zbog čega su troškovi zastupanja neopravdani. Kantonalni je sud istaknuo da je apelant stalno nastanjen u Njemačkoj, te da je apelantovo sudjelovanje u postupku zbog udaljenosti bilo znatno otežano, te naglasio da apelant nije pravnik po struci i da je neuka stranka, te da kao takav ima pravo procjenjivati kada mu je potrebna stručna pomoć, te da apelant ima prebivalište u Njemačkoj, pa bi njegovo aktivno sudjelovanje u postupku bilo znatno otežano. Kantonalni su je naveo da je potpuno neopravdano očekivati od stranke koja je mlađe životne dobi i pismena da je istodobno i sposobna samu sebe zastupati u upravnom ili bilo kojem drugom postupku i na taj način zaštititi svoje interese.
11. Služba je aktom od 22. kolovoza 2016. godine zatražila od apelanta da dostavi dokaze da mu je potrebno pravno zastupanje, te da se očituje o izjašnjenju korisnika eksproprijacije od 19. veljače 2014. godine na apelantov zahtjev za naknadu troškova i o dopuni izjašnjenja od 26. veljače 2014. godine. Apelant je 16. rujna 2016. godine dostavio očitovanje na izjašnjenja korisnika eksproprijacije, te troškovnik koji obuhvaća troškove postupka eksproprijacije i ovog postupka, ali nije dostavio dokaze da mu je potrebno pravno zastupanje putem odvjetnika.
12. Služba je rješenjem od 30. rujna 2016. godine odbila apelantov zahtjev za naknadu troškova pravnog zastupanja. Federalna uprava je rješenjem od 7. prosinca 2016. godine uvažila apelantovu žalbu, poništila rješenja od 30. rujna 2016. godine i predmet vratila prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
13. Ministarstvo pravosuđa i uprave – Kantonalna upravna inspekcija je obavila inspekcijski pregled u Općini Kiseljak te rješenjem 16. siječnja 2017. godine naredila voditelju postupka da u određenom roku donese rješenje u skladu s pravnim shvaćanjem Kantonalnog suda iz presude od 20. kolovoza 2016. godine.
14. Služba je zaključkom od 24. siječnja 2017. godine utvrdila visinu naknade troškova pravnog zastupanja apelanta.
15. Federalna uprava je rješenjem od 5. travnja 2017. godine, po žalbi korisnika eksproprijacije, poništila zaključak Službe od 24. siječnja 2017. godine i predmet vratila prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
16. Služba je pozvala i saslušala apelanta, koji je na zapisnik od 15. kolovoza 2017. godine izjavio da je angažirao punomoćnika 2011. godine i ovlastio ga za zastupanje u postupku potpune eksproprijacije nekretnina, te da tada nije dao posebnu punomoć odvjetniku da ga zastupa u postupku naplate troškova pravnog zastupanja.
17. Služba je rješenjem od 17. kolovoza 2017. godine odbila zahtjev apelantovog punomoćnika za naplatu troškova pravnog zastupanja jer nema valjanu punomoć za zastupanje u postupku naplate troškova pravnog zastupanja. Apelantov punomoćnik je protiv ovog rješenja izjavio žalbu 1. rujna 2017. godine.
18. Federalna uprava je rješenjem od 31. siječnja 2018. godine poništila rješenje Službe od 17. kolovoza 2017. godine i predmet vratila prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje, navodeći da temelj zahtjeva za naplatu troškova pravnog zastupanja mogu biti samo radnje poduzete u korist i za račun apelanta kao davatelja punomoći, a postojanje takvih radnji je evidentno i nesporno.
19. Ministarstvo pravosuđa i uprave – Kantonalna upravna inspekcija je obavila inspekcijski pregled u Općini Kiseljak te rješenjem od 29. ožujka 2018. godine naredila voditelju postupka da u određenom roku donese rješenje u skladu s uputama danim u rješenju Federalne uprave od 31. siječnja 2018. godine.
20. Služba je zaključkom od 10. travnja 2018. godine utvrdila visinu naknade troškova pravnog zastupanja apelanta u iznosu od 9.570,00 KM, te odredila da će navedeni iznos isplatiti korisnik eksproprijacije. Korisnik eksproprijacije je protiv ovog zaključka izjavio žalbu 28. svibnja 2018. godine.
21. Federalna uprava je rješenjem od 24. kolovoza 2018. godine odbila žalbu korisnika eksproprijacije.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi „da se nije poštovalo pravno obvezujuće stajalište Kantonalnog suda, što je sve utjecalo na duljinu trajanja postupka pred Općinom“, te traži naknadu nematerijalne štete zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
23. Kantonalni sud je naveo da njegovom presudom od 20. lipnja 2016. godine nije povrijeđeno apelantovo prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti ostala prava zajamčena Europskom konvencijom, odnosno Ustavom BiH.
24. Federalna uprava je navela da se ne može izjasniti o predmetnoj apelaciji jer sadržaj apelacije ne ukazuje na povredu apelantovih prava aktivnošću ili aktima Federalne uprave. Federalna uprava da je postupak po žalbi izjavljenoj od strane korisnika eksproprijacije, koja je Federalnoj upravi dostavljena 20. travnja 2018. godine, a koja žalba je u prilogu akta od 15. svibnja 2018. godine dostavljena Službi na postupanje, a potom ta žalba sa spisom dostavljena Federalnoj upravi na postupanje 7. lipnja 2018. godine.
25. Služba je navela kronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istaknula da je u navedenom predmetu protiv svake prvostupanjske odluke uložena žalba, a protiv svakog rješenja drugostupanjskog organa pokrenut upravni spor.
V.Relevantni propisi
26. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
6. Načelo efikasnosti Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
9. Ocjena dokaza Članak 9.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
14. Ekonomičnost postupka Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
27. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
5. Ostale odredbe postupka Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
VI - OBVEZNOST PRESUDA
Članak 57.
Kada sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donijet. Ako prema naravi stvari koja je bila predmetom spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležno tijelo dužno je donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave presude. Nadležno tijelo pri tome je vezano pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda glede postupka.
28. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je duljina trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-752/18 od 24. kolovoza 2016. godine. Navedeno rješenje apelant je primio 7. rujna 2018. godine, a apelacija je podnesena 27. rujna 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
32. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
33. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
34. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
35. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
[…] (e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
36. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
37. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Europski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.)
Razdoblje koje se uzima u obzir
1. Ustavni sud zapaža da je u predmetnoj upravnoj stvari apelant podnio predmetni zahtjev 5. veljače 2014. godine, a da je predmetni postupak okončan rješenjem Federalne uprave od 24. kolovoza 2018. godine. Dakle, relevantno razdoblje je oko četiri godine i šest mjeseci, što je razdoblje koje će ispitati Ustavni sud.
Analiza duljine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i upravnom sporu u kojem se odlučivalo o naknadi troškova zastupanja apelanta u pravnoj stvari eksproprijacije nekretnina. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu.
39. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka.
40. Ustavni sud zapaža da je tijekom predmetnog postupka Služba donijela šest prvostupanjskih odluka, te da je Federalna uprava donijela šest drugostupanjskih odluka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi, donio dvije presude kojim je poništavao drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vraćao Službi na ponovni postupak i odlučivanje, pri čemu je u presudi od 20. lipnja 2016. godine istaknuo da „ni u ponovljenom postupku upravni organ nije postupio po uputama suda naznačenim u presudi od 27. travnja 2015. godine“. Dakle, Službi je pet puta predmet vraćan na ponovni postupak, dva puta po presudama Kantonalnog suda, te potom tri puta rješenjima Federalne uprave, kojima su poništavane prvostupanjske odluke i predmet vraćan na ponovni postupak. Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za duljinu predmetnog postupka u konkretnom slučaju snosi Služba, koja je svojim postupanjem u odlučujućoj mjeri doprinijela ovako dugom trajanju postupka, koji nije vodila bez nepotrebnog odugovlačenja shodno standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud, također, zapaža da Služba nije ponudila relevantno opravdanje za takvo svoje postupanje, već isključivo iscrpno predstavila kronološki tijek postupka.
41. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
2. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proistječu iz prakse Ustavnog suda.
42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. veljače 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
43. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Kiseljak, s obzirom na pravni status Službe kao organa Općine Kiseljak, s obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio da pretežnu odgovornost za duljinu postupka u konkretnom slučaju snosi Služba (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2024/18 od 6. lipnja 2018. godine, točka 34., AP 1785/18 od 11. svibnja 2018. godine, točka 39., dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
3. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je predmet, u kojem se odlučivalo o naknadi troškova zastupanja apelanta u pravnoj stvari eksproprijacije nekretnina, više puta vraćan na ponovni postupak i odlučivanje, pri čemu je postupak trajao oko četiri godine i šest mjeseci, a pri tome nisu postojale bilo kakve iznimne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka.
44. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević