Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4042/18 (Mikrokreditno društvo Mikrofin d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Mjenica
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o mjenici
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o mjenici
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mjenici
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4042/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4042/18, rješavajući apelaciju Mikrokreditnog društva Mikrofin d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijelo Mikrokreditno društvo Mikrofin d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 I 023854 17 Gži od 30. maja 2018. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija Mikrokreditnog društva Mikrofin d.o.o. Banja Luka podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 1 023854 17 Gži od 30. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 1 023854 12 I od 21.
aprila 2017. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mikrokreditno društvo Mikrofin d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Emir Mujezinovic, zaposlenik, podnijelo je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 I 023854 17 Gži od 30. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 1 023854 12 I od 21. aprila 2017. godine, te zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda 19. marta 2020. godine od Općinskog i Kantonalnog suda zatražen je odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. aprila 2020. godine, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 24. juna 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika M. K. i M. Ć. na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice, serijskog broja detaljno navedenog u prijedlogu za izvršenje, sa klauzulom „bez protesta“. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika, te novca koji se tokom izvršnog postupka pronađe kod njih.
6. Općinski sud je rješenjem od 21. aprila 2017. godine odbio apelantov prijedlog za izvršenje.
7. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je prijedlog za izvršenje neosnovan, pozivajući se na odredbe člana 29. st. (1) i (2) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). U skladu s tim je navedeno da samo protestirana mjenica ima značaj vjerodostojne isprave na osnovu koje je moguće uspješno tražiti, odnosno dozvoliti izvršenje nad imovinom mjeničnog dužnika, a ako mjenica nije protestirana, mjenično potraživanje moguće je tražiti redovnom tužbom. Mjenica koja nije protestirana, pa i ako ima klauzulu „bez protesta“ ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Dalje je navedeno da klauzula „bez protesta“, kako je to propisano članom 47. Zakona o mjenici, znači da nije potrebno podizati protest da bi potpisnici kao što su avalist, indosant, trasant kod akceptirane mjenice ostali u mjeničnoj obavezi. Zakon ne predviđa mogućnost da se klauzulom „bez protesta“ nadomjesti protest koji je obavezan kod izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, odnosno mjenice. Navedeno je da je protest mjenice poseban postupak koji se vodi pred sudom i kojim se utvrđuje činjenica da glavni mjenični dužnik nije blagovremeno platio mjenicu, te da na osnovu provedenog postupka sudski organ, na zahtjev imaoca mjenice, izdaje javnu ispravu kojom se potvrđuje da su sa strane povjerioca bile preduzete sve radnje potrebne za ostvarivanje mjeničnog prava i da mjenica nije blagovremeno naplaćena.
8. Protiv navedenog rješenja apelant je 3. maja 2017. godine podnio žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 1 023854 17 Gži od 30. maja 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
10. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da mjenica s protestom predstavlja vjerodostojnu ispravu, a da se mjenica koja nije protestirana, kao što je konkretan slučaj, ne smatra vjerodostojnom ispravom. U vezi s tim, navedeno je da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da predmetna mjenica ima karakter vjerodostojne isprave na osnovu koje je moguće tražiti izvršenje nad imovinom mjeničnih dužnika prema odredbama ZIP-a, jer mjenica koja nije protestirana ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu člana 29. stav (2) ZIP-a. Navedeno je da u konkretnom slučaju nije ni bilo mjesta za podnošenje prijedloga za izvršenje na osnovu konkretne mjenice jer ona nema karakter vjerodostojne isprave. Dalje je navedeno da je protest mjenice bitan za podobnost za izvršenje mjenice kao vjerodostojne isprave u smislu člana 29. stav (3) ZIP-a i da protest mjenice prethodi podnošenju prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave u smislu člana 36. stav (1) ZIP-a. Mjenica je samostalan, apstraktan, strogo formalan i poseban pravni posao, te je u konkretnom slučaju apelant od izvršenika mogao samo u parnici tražiti ispunjenje mjenične obaveze koja je proizišla iz predmetne mjenice, a ne u izvršnom postupku u smislu čl. 22. i 29. ZIP-a jer se pod vjerodostojnom ispravom može smatrati samo mjenica s protestom, što u predmetnom postupku nije slučaj.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda od 30. maja 2018. godine.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, te zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, prilikom donošenja osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, te da je podnesena mjenica u vrijeme podnošenja predstavljala vjerodostojnu ispravu. Apelant navodi da se praksa po pitanju mjenice kao vjerodostojne isprave nakon podnošenja prijedloga za izvršenje promijenila, i to nakon donošenja odluke Vrhovnog suda FBiH od 5. decembra 2016. godine, te smatra da je Općinski sud u konkretnom slučaju trebao donijeti rješenje o prekidu postupka, da apelanta uputi na parnični postupak, a ne da odbije njegov prijedlog za izvršenje. Apelant navodi da je takvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno njegovo pravo da svoje potraživanje ostvari putem suda jer su sva njegova prava koja su proistekla iz mjenice (na osnovu koje je pokrenut predmetni postupak) kao apstraktnog pravnog posla, te ugovora o kreditu koji su zaključili apelant i izvršenici zastarjela.
13. Apelant nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. b)Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje pri navodima datim u obrazloženju osporene odluke te predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o mjenici („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/00 i 28/03) relevantne odredbe glase:
Član 47.
(1) Trasant, indosant ili avalista može odredbom “bez troškova“, “bez protesta“ ili ma kakvom drugom odgovarajućom odredbom, napisanom i potpisanom na mjenici, osloboditi njenog imaoca obaveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neakceptiranja ili neisplate.
(2) Ova odredba ne oslobađa imaoca mjenice ni od podnošenja mjenice u propisanim rokovima ni od pravodobnog davanja obavijesti. Prekoračenje rokova dokazuje onaj koji to ističe protiv imaoca mjenice.
(3) Odredba koju je trasant napisao djeluje prema svim potpisnicima; ona koju je napisao indosant ili avalista djeluje samo prema onome koji ju je stavio. Ako imalac mjenice protivno odredbi koju je napisao trasant podigne protest, sam će snositi protestne troškove. Kad odredba potječe od indosanta ili avaliste, troškovi protesta, ako je podignut, mogu se naplatiti od svih potpisnika.
16. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 22.
Osnov za određivanje izvršenja Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršnog ili vjerodostojnog dokumenta, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 29.
Vjerodostojan dokument (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojnog dokumenta.
(2) Vjerodostojan dokument je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.
(3) Vjerodostojan dokument je povoljan za izvršenje ako su u njemu naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 36.
Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačen izvršni ili vjerodostojni dokument na osnovu kojeg se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
2) Ukoliko je uz prijedlog za izvršenje podnešen i zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine o rezultatu istrage sud će obavijestiti tražioca izvršenja i ostaviti mu rok da podnešeni prijedlog uredi, odnosno izmijeni i dopuni.
(3) Prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojnog dokumenta mora sadržavati:
1) izvršni zahtjev iz stava 1. ovog člana;
2) zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavljanju rješenja, namiri potraživanja zajedno sa odmjerenim troškovima.
(4) Ako se traži izvršenje nad pokretnim stvarima u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
17. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 126 0 1 023854 17 Gži od 30. maja 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje apelant je primio 25. juna 2018. godine, a apelacija je podnesena 19. jula 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelant ukazuje da mu je osporenim odlukama, te zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] U odnosu na osporena rješenja
25. U pogledu apelacionih navoda o proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, Ustavni sud u prvom redu ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
26. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene prava.
27. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni izvršni postupak pokrenuo na osnovu mjenice, određenog serijskog broja, koja je glasila „bez protesta“, te da je apelant predmetni postupak pokrenuo bez prethodno provedenog postupka protesta mjenice.
28. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, u rješenjima koja su osporena predmetnom apelacijom, apelantov prijedlog za izvršenje odbili, uz obrazloženje da predmetna mjenica, koja nije protestirana, ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a. U skladu s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno naveli da je apelant mjenicu morao prethodno podnijeti na protest iako je glasila „bez protesta“. Jasno su ukazali šta se u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a smatra vjerodostojnom ispravom, te da u konkretnom slučaju podnesena mjenica nije pogodna za izvršenje jer nije protestirana i zato ne predstavlja vjerodostojnu ispravu kako je to propisano članom 29. ZIP-a.
29. Suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi su detaljno i jasno obrazložili zašto su odbili apelantov prijedlog za izvršenje, pri tome dajući jasne razloge zašto je apelant prethodno, prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka morao da pokrene postupak protesta mjenice, bez obzira na to što je ona glasila „bez protesta“, o čemu su dali jasne i argumentirane razloge koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
30. U daljnjem analiziranju obrazloženja osporenih rješenja Ustavni sud nije našao proizvoljnost u ocjeni utvrđenih činjenica, niti u primjeni relevantnih odredbi procesnog i materijalnog zakona, zbog čega Ustavni sud apelantove navode o proizvoljnoj primjeni procesnog i materijalnog prava smatra neosnovanim.
31. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud, u vezi s navodima o proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa, zaključuje da u ovom dijelu nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka Relevantna načela
32. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo i zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
Period koji treba uzeti u obzir
34. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 26. juna 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 30. maja 2018. godine. Dakle, period koji je trajao približno osam godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
36. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
37. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku imao duži period pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud o podnesenom prijedlogu za izvršenje donio odluku približno sedam godina nakon što je podnesen taj prijedlog kao inicijalni akt. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi opravdao tako dug period pasivnosti, koji u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u predmetnom postupku propustio izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično provede izvršni postupak.
38. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud drugostepenu odluku donio u roku od godinu dana nakon što je apelant podnio žalbu, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje u relativno razumnom roku, koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud dalje zapaža da Kantonalni sud svojim postupcima nije bitnije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
39. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da je Općinski sud u predmetu imao period potpune pasivnosti od približno sedam godina, a postupak je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
41. Imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu koje u konkretnom slučaju nije zatražilo naknadu nematerijalne štete, činjenicu da je predmet prije podnošenja apelacije okončan, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku dovoljna satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u izvršnom postupku koji je ukupno trajao približno osam godina, Općinski sud imao period potpune pasivnosti od približno sedam godina, a Ustavnom sudu nije dostavio odgovor na apelaciju kojom bi eventualno pokušao opravdati tako dug period pasivnosti koji nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u predmetnom postupku propustio izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično provede izvršni postupak.
43. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporena rješenja, kada u njihovim obrazloženjima nema ničeg što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada su Općinski i Kantonalni sud za svoje odluke dali argumentirane i jasne razloge u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
44. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević