Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5094/18 (R.M.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5094/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 5094/18, rješavajući apelaciju R. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela R. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 291498 12 I.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici R. M.
isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 291498 12 I , i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 291498 12 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelantica R. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 10. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 291498 12 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 21. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 21. marta 2019. i 14. maja 2020. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. aprila 2019. godine, a Kantonalni sud 2. aprila 2019. i 4. jula 2020. godine.
4. Ustavni sud je 29. maja 2020. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 20. septembra 2012. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu izvršne isprave – Rješenja Centra za socijalni rad Živinice broj 08/35-2-818/06 od 15. januara 2007. godine i Rješenja broj 08/35-2-818/06-REV od 26. novembra 2009. godine. Navedenim rješenjem od 15. januara 2007. godine apelantici je kao licu sa invaliditetom I grupe sa 100% oštećenja organizma priznato pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak, dok je rješenjem od 26. novembra 2009. godine apelantici kao licu s invaliditetom I grupe sa 100% oštećenja organizma priznato pravo na ličnu invalidninu I grupe, dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak I grupe, sve u određenim novčanim iznosima.
7. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenom transakcijskom računu. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 291498 12 I od 26. septembra 2012. godine na način, u visini i obimu kako je to navedeno u rješenju o izvršenju.
8. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 3. oktobra 2012. godine izjavio prigovor, te je Općinski sud rješavajući o prigovoru 19. februara 2014. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor te rješenje o izvršenju stavio van snage.
9. Protiv navedenog rješenja apelantica je 24. februara 2014. godine podnijela žalbu. Općinski sud je 30. marta 2017. godine kompletan predmet dostavio Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.
10. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 I 291498 17 Gži od 13. augusta 2019. godine uvažio apelanticinu žalbu, preinačio rješenje Općinskog suda od 19. februara 2014. godine tako što je izvršenikov prigovor odbio i predmetno rješenje o izvršenju ostavio na snazi.
11. Apelanticin punomoćnik je 19. augusta 2019. godine zaprimio navedenu drugostepenu odluku.
12. Općinski sud je 25. septembra 2019. godine zaprimio drugostepenu odluku Kantonalnog suda.
13. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak traje sedam i po godina, da je u toku pred Općinskim sudom, te da rješenje o izvršenju od 26. septembra 2012. godine nije dostavljeno banci u kojoj se nalaze izvršenikova novčana sredstva na daljnje provođenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica je navela da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ne očitujući se pri tome o navodima koji se odnose na dužinu trajanja postupka.
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je svaki sudija u okviru Građanskog odjeljenja zadužen sa približno 900 predmeta, od kojih su većina hitni po zakonu, te da se prvenstvo daje najstarijim predmetima obuhvaćenim Planom rješavanja predmeta jer se predmeti rješavaju hronološki. Kantonalni sud je naveo da zbog tih objektivnih okolnosti smatra da apelanticini navodi nisu osnovani, te da apelaciju treba odbiti.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke, odnosno odluke nadležnog organa predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude, odnosno odluke nadležnog organa (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
1. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
2. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda, odnosno odluka nadležnih organa koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Dakle, u izvršnom postupku sudovi su odgovorni za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
3. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 20. septembra 2012. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke, dakle period koji traje oko sedam i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
4. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
5. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, te s obzirom na to da predmetnim postupkom traži izvršenje rješenja Centra za socijalni rad, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu koja je lice s oštećenjem organizma 100% i invaliditetom I grupe, kojoj je neophodna pomoć i njega drugog lica.
6. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi preduzimali procesne radnje s određenom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Općinskom sudu je trebalo oko jedne godine i četiri mjeseca da odluči o izvršenikovom prigovoru, te mu je trebalo oko tri godine da nakon podnošenja apelanticine žalbe (24. februar 2014. godine) protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor i obustavljen postupak kompletan predmet dostavi Kantonalnom sudu na daljnje postupanje, a nakon što mu je spis vraćen na nadležno postupanje pasivan je u daljnjem periodu od osam mjeseci budući da rješenje o izvršenju nije dostavio nadležnoj banci na provođenje. Kantonalni sud je od dostave spisa na nadležno postupanje pa do donošenja drugostepene odluke imao period pasivnosti od oko dvije godine i pet mjeseci. Općinski sud za te periode pasivnosti nije ponudio bilo kakvo opravdanje u odgovoru na apelaciju, dok Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju neodlučivanje po žalbi u tom periodu pravda planom rješavanja predmeta i preopterećenošću suda velikim brojem predmeta. Međutim, uvažavajući da objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta predstavlja razumljiv i principijelno potreban kriterij, to u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne može biti opravdanje za navedeni period pasivnosti u postupanju Kantonalnog suda jer to je nerazumno dug period pasivnosti u predmetnom postupku koji je od značaja za apelanticu koja kao lice sa invaliditetom I grupe zbog oštećenja organizma 100% pokušava da ostvari svoja prava utvrđena rješenjem Centra za socijalni rad. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli razmatranoj dužini trajanja postupka, koja nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, jer u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za navedene periode neaktivnosti.
7. Stoga, Ustavni sud nalazi da je apelantici zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, koji je od velikog značaja za apelanticu u postupku koji je po zakonu hitan i pri tome nije složen, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
8. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
9. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
10. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
11. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
12. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
13. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ jer je dužina predmetnog izvršnog postupka, koji je po zakonu hitan i od naročitog značaja za apelanticu, bila pretjerana i ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost redovnih sudova, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje, koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja.
14. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević