Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1838/20 ("ArcelorMittal" d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građevinsko zemljište
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1838/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1838/20, rješavajući apelaciju "ArcelorMittal" d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "ArcelorMittal" d.o.o. Zenica protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011690 20 U od 11. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "ArcelorMittal" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Čolaković Emir i Nina Dragoljić iz Zenice, podnio je 25. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 011690 20 U od 11. maja 2020. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Rješenja Javnog preduzeća za prostorno planiranje i uređenje grada „Zenica“ Zenica broj 03-1-220-1645/18-A od 21. oktobra 2019. godine do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženog Drugostepene komisije za rješavanje po žalbi protiv rješenja u prvostepenom postupku Grada Zenica broj 01-14-330/19 od 27. januara 2020. godine, kojim rješenjem je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Javnog preduzeća za prostorno planiranje i uređenje Grada Zenica ,,Zenica“ d.o.o. Zenica broj 03-1-220-1645/18-A od 21. oktobra 2019. godine. Prvostepenim rješenjem je prvostepeni organ apelantu za period 1. januara do 23. novembra 2018. godine utvrdio obavezu plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta u novčanom iznosu za proizvodne i poslovne prostore pobliže označene izrekom prvostepenog rješenja.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da prema stanju spisa proizilazi da je Kantonalni sud u ovom upravnom predmetu svojom presudom od 29. maja 2019. godine uvažio tužbu apelanta, te poništio rješenje tuženog organa broj 01-14-44/19 od 13. marta 2019. godine i predmet vratio tuženom organu na ponovni postupak. U navedenoj je presudi Kantonalni sud dao obavezujuće upute, te naveo da je potrebno utvrditi da li je apelant i na temelju kojeg pravnog osnova obveznik plaćanja naknade za korištenje građevinskog zemljišta za 2018. godinu vodeći računa o odredbama Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH i odredbama Poslovnika Ustavnog suda FBiH. Kantonalni sud je naveo da je slijedom navedenog tuženi organ svojim rješenjem od 27. septembra 2019. godine uvažio žalbu apelanta izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 19. novembra 2018. godine, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak upućujući na presudu Ustavnog suda FBiH broj 64/17 od 23. oktobra 2018. godine i primjenu Odluke o građevinskom zemljištu Grada Zenica nakon objavljivanja citirane presude Ustavnog suda FBiH. Kantonalni sud je naveo da je novim prvostepenim rješenjem od 21. oktobra 2019. godine prvostepeni organ apelantu utvrdio obavezu plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta i to za period od 1. januara do 23. novembra 2018. godine u novčanim iznosima za proizvodne i poslovne prostore. Kantonalni sud je naveo da se prvostepeni organ pravilno pozvao na odredbe člana 53. do 59. Odluke o građevinskom zemljištu Grada Zenica kao i na odredbe člana 68., 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu, izvodeći pravilan zaključak da odredbe Zakona koje su ukinute kao i provedbeni propisi doneseni na osnovu takvih zakona prestaju važiti sa danom objave Odluke Ustavnog suda FBiH, osim ukoliko Ustavni sud FBiH ne odredi drugi rok. Slijedom navedenog, Kantonalni sud kao pravilan prihvata zaključak prvostepenog organa da odredbe Zakona o građevinskom zemljištu, kao i odredbe Odluke o građevinskom zemljištu Grada Zenica, koja je donesena na osnovu citiranog zakona, mogle primijeniti na odnose nastale do 23. novembra 2018. godine jer na takvo postupanje upućuje član

41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH. Iz navedenih razloga Kantonalni sud nalazi da je ovakvo prvostepeno rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, da se isto temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju prvostepenog organa koji je u postupku donošenja ovakvog rješenja u svemu vodio računa o uputama i pravnih shvatanjima iz ranije donesene presude Kantonalnog suda od 29. maja 2019. godine, te ovakvim rješenjem tuženi organ nije povrijedio odredbe Zakona o upravnom postupku, niti je nepravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a nije povrijedio ni pravo apelanta na imovinu. Nadalje, Kantonalni sud navodi da, u postupku ocjene pravilnosti i zakonitosti osporenog akta tuženog organa, sud nalazi da je i tuženi organ u postupku odlučivanja po žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja donio pravilno i na zakonu zasnovano rješenje kojim žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, vodeći pri tome računa o presudi Ustavnog suda FBiH broj 64/17 od 23. oktobra 2018. godine. Također, Kantonalni sud je naveo da je odredbama Zakona o građevinskom zemljištu, kao i Odlukom o građevinskom zemljištu Grada Zenica propisano da su obveznici plaćanja citirane naknade, između ostalih, i vlasnici proizvodnih i poslovnih prostora na teritoriji lokalne zajednice, u konkretnom slučaju na teritoriji Grada Zenica, zbog čega nisu od značaja navodi apelanta vezani za usaglašavanje odredaba o građevinskom zemljištu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Apelant navodi da je Kantonalni sud pogrešno primijenio neustavne odredbe na pravni odnos koji još nije okončan pred nadležnim organom uprave, te da je i Ustavni sud FBiH u svojoj presudi U- 64/17 od 23. oktobra 2018. godine ocijenio da je neprihvatljivo i da sigurno nije u javnom interesu nametati obavezu vlasniku gradskog građevinskog zemljišta da plaća naknadu za korištenje svoje imovine. Apelant navodi da je izvjesno da će na osnovu osporene presude u skorijoj budućnosti biti lišen značajnog dijela svoje imovine, a da takav način lišavanja nije propisan zakonom niti drugim provedbenim aktima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba materijalnog i procesnog prava. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1838/20 ("ArcelorMittal" d.o.o. Zenica) | Sudska praksa | Aktio