Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1701/20 (S. A.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

  • Protek roka
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1701/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1701/20, rješavajući apelaciju Sulejmena Arifovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sulejmen Arifović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 045153 18 Gž 2 od 13. decembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sulejmen Arifović protiv Rješenja Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 O 020983 14 O od 29. aprila 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejmen Arifović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, podnio je 9. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 045153 18 Gž 2 od 13. decembra 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 O 020983 14 O od 29. aprila 2020. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 P 045153 18 Gž 2 od 13. decembra 2018. godine, u postupku radi predaje u posjed nekretnina, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama od 7. marta 2018. godine (kojim rješenjem je odbačena tužba tužilaca: apelanta, M.A., K.A. i A.A., zastupanih po apelantu kao prvotužiocu, kao neuredna). U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 295. st. (1), (3) i (4) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da će sud, kad ustanovi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvati tužioca da obavi potrebne ispravke u tužbi, da će za otklanjanje nedostataka odrediti stranci rok, kao i da će, ako se nedostaci ne mogu ukloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, rješenjem ukinuti radnje sprovedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice. Kantonalni sud je dalje naveo da je odredbama člana 309. ZPP propisano da je punomoćnik dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć, te da sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi i osoba koja nije podnijela punomoć, ali je obavezan da istovremeno naredi toj osobi da naknadno, u određenom roku, podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parničnih radnji. Kantonalni sud je ukazao da u konkretnom slučaju tužioci u ostavljenom roku nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju iza umrle K.A. kao dokaz da su novooznačeni tužioci njeni nasljednici, niti je dostavljena punomoć M.A. kojom ovlašćuje apelanta da u njegovo ime može podnijeti tužbu sudu. Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud tužbu tužilaca odbacio kao neurednu, posebno što iz podneska apelanta od 21. avgusta 2017. godine nije jasno ni koju odluku tužioci predlažu da sud donese.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 29 0 O 020983 14 O od 29. aprila 2020. godine, u postupku raspravljanja zaostavštine iza umrlog M.A., odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 18. juna 2019. godine. Navedenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja o povlačenju prijedloga za raspravljanje zaostavštine Općinskog suda od 3. oktobra 2014. godine. U pouci o pravnom lijeku, Općinski sud je naveo da je protiv predmetnog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema odluke. Apelant, prema stanju u spisu, nije izjavio žalbu protiv rješenja od 29. aprila 2020. godine.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Protek roka

6. S obzirom na to da je apelantu Rješenje Kantonalnog suda broj 33 0 P 045153 17 P 3 od 13. decembra 2018. godine (a kojim rješenjem je odbijena žalba apelanta i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 045153 17 P 3 od 7. marta 2018. godine) dostavljeno 5. januara 2019. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. maja 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 33 0 P 045153 17 P 3 od 13. decembra 2018. godine.

Neiscrpljivanje

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbom člana 233. stav (1) u vezi sa članom 236. i članom 203. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjavi žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 29 0 O 020983 14 O od 29. aprila 2020. godine. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević