Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7177/18 (A. S.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7177/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-7177/18, rješavajući apelaciju Adnana Smailbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Adnan Smailbegović zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 065178 13 I 3, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Samilbegović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nusret Kolašinac advokat iz Sarajeva, podnio je 5. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 065178 13 I 3.

2. Tražilac izvršenja (Addiko Bank dd Sarajevo-pravni slijednik Hypo Alpe Adria Bank dd Mostar) je 19. novembra 2008. godine Općinskom sudu ponio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (A.T. rođ. S.), na osnovu vjerodostojne isprave mjenice FBiH serija AF1679410 izdata u Sarajevu 11. oktobra 2006. godine, bez protesta koja je dospjela za plaćanje 14. novembra 2008. godine, radi duga, v.s.p. 3.164,64 KM.

3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 065178 08 I od 13. februara 2009. godine odredio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Općinski sud je po prijedlogu tražioca izvršenja od 25. septembra 2012. godine, rješenjem od 27. maja 2013. godine odredio izvršenje na drugom predmetu i drugim sredstvom izvršenja, odnosno na nekretninini izvršenika.

4. Općinski sud je 25. oktobra 2017. godine donio zaključak o prodaji.

5. Na prvom ročištu za prodaju nekretnine prijavili su se tražilac izvršenja, Union banka i apelant kao hipotekarni povjerilac na predmetnoj nekretnini, pa je predmenta nekretnina prodata apelantu kao najpovoljnijem ponuđaču.

6. Rješenjem o dosudi broj 65 0 I 065178 13 I 2 od 23. novembra 2017. godine predmetna nekretnina dosuđena je kupcu, hipotekarnom povjeriocu, odnosno apelantu. Učesnik u postupku – Union Banka (tražilac izvršenja iz predmeta broj 65 0 I 454153 14 I iz kojeg je prijavljeno potraživanje radi namirenja u ovom predmetu) je 5. decembra 2017. godine podnio žalbu protiv predmetnog rješenja o dosudi.

7. Iz stanja u spisu proizilazi da je odlučujući o žalbi tog tražioca izvršenja Kantonalni sud rješenjem broj 65 0 I 065178 18 Gži od 17. septembra 2018. godine ukinuo predmetno rješenje o dosudi i vratio predmet na ponovni postupak pred prvostepeni sud. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 92. stav 8. Zakona o izvršnom postupku propisano da ako je tražilac izvršenja kupac, a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja. S tim u vezi dalje je navedeno da u predmetnoj izvršnoj stvari kupac (apelant) nije tražilac izvršenja već hipotekarni povjerilac, slijedom čega u skladu sa citiranom zakonskom odredbom nije oslobođen plaćanja kupoprodajne cijene. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da iz zk. ul. broj 49. od 25. oktobra 2017. godine proizilazi da je na predmetnoj nekretnini u korist Poreske uprave Kantonalni ured Sarajevo upisana zakonska hipoteka iz čega proizilazi da se isti povjerilac imao namiriti prije svih ostalih lica koja se namiruju iz nekretnine. Kantonalni sud ukazuje da se osnovano žalbom ističe i da prvostepeni sud nije ni utvrdio iznos duga prema apelantu, kao založnom povjeriocu koji je kupio predmetne nekretnine u izvršnom postupku. Imajući u vidu činjenicu da hipotekarni povjerilac nije tražilac izvršenja i da je prvostepeni sud u skladu sa članom 92. stav 8. Zakona o izvršnom postupku trebao naložiti hipotekarnom povjeriocu (apelantu) uplatu kupoprodajne cijene, što iz stanja spisa ne proizilazi, a što je bilo od uticaja na donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, Kantonalni sud je u skladu sa članom 235. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ukinuo predmetno rješenje o dosudi i vratio predmet na ponovni postupak.

8. Tražilac izvršenja je podneskom od 2. jula 2018. godine predložio da se izvršenje provede na drugom predmetu izvršenja - novčanim sredstvima izvršenika kod PIO.

9. Općinski sud je 14. januara 2019. godine dostavio strankama u postupku rješenje Kantonalnog suda.

10. Prema stanju u spisu postupak je u toku pred Općinskim sudom i vodi se pod novim brojem kao predmet broj 65 0 I 065178 13 I 3.

11. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, naveo da je tražilac izvršenja 2. jula 2018. godine predložio da se izvršenje provede na novčanim sredstvima izvršenika te da je navedni predmet prikladniji od ranije predloženog predmeta izvršenja u odnosu na iznos potraživanja. Osim toga, Općinski sud je ukazao da prava apelanta kao hipotekarnog povjerioca u ovom postupku nisu ni u kakvoj vezi sa brzinom kojom se postupak odvija, niti se njegov položaj kao hipotekarnog povjerioca i na koji način izmjenio. Općinski sud je istakao da je apelant u skladu sa odredbom člana 81. Zakona o izvršnom postupku mogao tražiti obustavu izvršenja na predmetnoj nekretnini, te da to nije učinio, a niti je pokrenuo postupak radi namirenja svog potraživanja. S tim u vezi, Općinski sud je dalje naveo da je apelant pozvan da učestvuje u ovom postupku zbog toga što je predloženo izvršenje na nekretnini na kojoj on ima hipoteku, a postojanje kojeg potraživanja je istaknuto i kao sporno u toku postupka.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetog izvršnog postupka u kojem ima svojstvo trećeg lica, ponuđača/kupca-hipotekarnog povjerioca, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga se postavlja pitanje primjenjivosti garancija prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju.

15. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u odlukama AP-419/08, kao i AP 3878/17 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-419/08 od 14. oktobra 2008. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-3878/17 od 20. decembra 2017. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) u kojim je Ustavni sud u gotovo identičnim činjeničnim i pravnim okolnostima, razmatrajući apelaciju trećeg lica-ponuđača/kupca u izvršnom postupku, naveo da „imajući u vidu prednje činjenice nesporno je, dakle, da u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražioca izvršenja odnosno obavezama izvršenika (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1261/07 od 10. januara 2008. godine), te da je apelant u navedenom postupku učestvovao kao ponuđač, odnosno kupac predmetnih nekretnina“, pa je shodno tome zaključeno da „apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije uslijed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“. Ustavni sud smatra da je navedena praksa primjenjiva i u konkretnom slučaju, te da apelant u predmetnom postupku ne može uživati zaštitu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uslijed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U odnosu na navode apelacije o kršenju zabrane diskriminacije, Ustavni sud podsjeća da je prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud doslijedno podržava, zabrana diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da taj član ne osigurava nediskriminaciju kao nezavisno i samostalno pravo, već se, prema tom članu, na diskriminaciju može pozvati samo u vezi sa uživanjem prava i sloboda garantiranih Evropskom konvencijom. Budući da je apelant naveo da je diskriminisan u vezi prava na pravično suđenje, a imajući u vidu da je već utvrđeno da apelant u predmetnom postupku ratione materiae ne uživa zaštitu tog prava, slijedi da je i navod o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje takođe ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7177/18 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio