Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5386/18 (H. Č.)

Odluka donesena 09. 09. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija preuranjena
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5386/18

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 09. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. septembra 2020. godine, u predmetu broj AP 5386/18, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 758124 19 Kom.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 65 0 Mal 758124 19 Kom, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Čampare u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnom postupku u predmetu koji se trenutno nalazi na rješavanju po tužbi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 758124 19 Kom zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 22. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Mal 758124 19 Kom, te pogrešne i proizvoljne primjene pozitivnopravnih propisa.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. marta 2019. godine i 29. aprila 2020. godine, dok je od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo 13. marta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 21. marta 2019. godine do 26. maja 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 25. maja 2011. godine usvojio prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja (KJKP “Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Sarajevo), podnesen 24. juna 2005. godine protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu vjerodostojne isprave – računa za potrošnju vode, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 70,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom na način da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

6. Apelant je 13. jula 2011. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju.

7. Općinski sud je rješenjem od 25. februara 2014. godine usvojio apelantov prigovor i odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom. Istim rješenjem određeno je da će se nakon pravosnažnosti ovog rješenja spis dostaviti Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak, te da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 25. maja 2011. godine odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi iz ovog rješenja i da će se nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravosnažnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.

8. Apelant je 27. marta 2014. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 25. februara 2014. godine.

9. Kantonalni sud je 21. juna 2018. godine donio rješenje kojim je apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

10. Predmetni spis je 20. marta 2019. godine dostavljen na postupanje Parničnom odjeljenju Općinskog suda, te se vodi pod brojem 65 0 Mal 758124 19 Kom.

11. Općinski sud je rješenjem od 6. augusta 2019. godine naložio tražitelju izvršenja da prijedlog za izvršenje od 24. maja 2006. godine uredi u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku, a po kojem je tražitelj izvršenja postupio 27. augusta 2019. godine.

12. Općinski sud je 20. februara 2020. godine bezuspješno pokušao apelantu uručiti uređenu tužbu, jer nije zatečen na adresi, te je dostavljač 21. februara 2020. godine ostavio apelantu obavijest za preuzimanje pismena u sudu, što apelant nije učinio, pa je Općinski sud ponovo 24. aprila 2020. godine uputio apelantu uređenu tužbu.

13. Prema stanju apelacionog spisa, predmetni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

14. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, te pogrešne primjene prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.900,00 KM. Apelant navodi da je izvršni postupak pred prvostepenim i drugostepenim sudom trajao duže od 13 godina iako je, prema Zakonu o izvršnom postupku, izvršni postupak hitne prirode. Također, apelant traži od Ustavnog suda da ukine rješenje Kantonalnog suda od 21. juna 2018. godine i rješenje Općinskog suda od 25. februara 2014. godine, obustavi izvršni postupak u cijelosti i ukine provedene radnje, jer tražitelj izvršenja nije priložio vjerodostojnu ispravu. b)Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te da je apelant svojim postupanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, jer je izjavio žalbu na rješenje kojim je njegov prigovor usvojen iako nije imao pravni interes za izjavljivanje žalbe, jer je usvajanjem prigovora apelantu data mogućnost da u parničnom postupku meritorno osporava predmetna potraživanja.

16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da mu je predmet dostavljen na nadležno postupanje u augustu 2016. godine, da je 21. jula 2018. godine donio drugostepenu odluku i tako okončao drugostepeni postupak u razumnom roku, te da nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na koje ukazuje u apelaciji.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03- ispravka, 33/06, 39/06- ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11- Odluka USFBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18-Rješenje USBiH i

25/20 - OUSBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH i 46/16), a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi na dužinu izvršnog postupka u kojem apelant ima procesni položaj izvršenika, te se, stoga, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje, ukoliko se izvršenje provodi na osnovu sudske odluke kao izvršnog naslova. Međutim, Ustavni sud, isto tako, podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant u predmetnoj apelaciji prigovara dužini izvršnog postupka u kojem je njegova obaveza utvrđena na osnovu vjerodostojne isprave. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant, također, osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave u kojoj se navodi da, budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te s obzirom na to da rezultat tog spora ima posljedice po aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi, Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u konkretnom slučaju.

22. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je odgođen do okončanja parničnog postupka po tužbi koji se vodi pred Općinskim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom djelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

Dopustivost apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

27. U vezi sa apelantovim navodima iz apelacije koji se odnose na pogrešnu i proizvoljnu primjenu pozitivnopravnih propisa, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim sudom o ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Parničnim odjeljenjem Općinskog suda iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

VII. Meritum

28. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

31. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant u svojoj apelaciji osporava samo dužinu izvršnog postupka, odnosno sve do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 21. juna 2018. godine, pa će Ustavni sud u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 25. maja 2011. godine, kao dana donošenja rješenja o izvršenju, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 21. juna 2018. godine. Dakle, razmatrat će period od oko sedam godina.

Analiza dužine trajanja postupka

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave radi namirenja novčanog potraživanja. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

34. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje kojim je odlučio o apelantovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju dvije godine i sedam mjeseci nakon što je apelant podnio prigovor. Također, Ustavni sud uočava da je Općinski sud tek u augustu 2016. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi (kako to proizlazi iz odgovora Kantonalnog suda), odnosno oko dvije godine i pet mjeseci nakon što je apelant izjavio žalbu protiv rješenja kojim je predmetni izvršni postupak odgođen do okončanja parničnog postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odlučio o apelantovoj žalbi oko jednu godinu i 10 mjeseci nakon što je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja. Ustavni sud, također, zapaža da Općinski sud i Kantonalni sud u odgovorima na apelaciju nisu ponudili opravdanje za neaktivnost u predmetnom izvršnom postupku koji se po zakonu smatra hitnim. Analizirajući apelantovo ponašanje Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

35. Zbog navedenih razloga, u situaciji kada je predmetni izvršni postupak do njegove odgode trajao oko sedam godina, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je dužini trajanja izvršnog postupka u odlučnoj mjeri doprinijela činjenica da Općinski sud i Kantonalni sud nisu učinkovito postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost.

36. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

37. Iako nije utvrdio odgovornost Parničnog odjeljenja Općinskog suda zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Parničnom odjeljenju Općinskog suda da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Ustavni sud, također, podsjeća da apelant u konkretnom slučaju ima poziciju izvršenika, a ne tražitelja izvršenja, zatim, da je tražitelj izvršenja podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 70,60 KM, što je iznos kojim apelant kao izvršenik objektivno nije morao biti previše opterećen, pa se ne može zaključiti da je nematerijalna šteta koju je apelant pretrpio značajna.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Parničnom odjeljenju Općinskog suda da po hitnom postupku okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» u situaciji kada je izvršni postupak u relevantnom periodu trajao oko sedam godina, a u kojem periodu Općinski sud i Kantonalnu sud nisu učinkovito postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost.

41. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5386/18 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio