Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-407/19 (N.B.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-407/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-407/19, rješavajući apelaciju N. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. B. podnesena protiv Obavještenja Ureda glave tužiteljice Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0124780 18 od 27. novembra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Ureda glave tužiteljice Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0124780 18 od 27. novembra 2018. godine, zbog neprovođenja djelotvorne istrage po njenoj kaznenoj prijavi.
2. Apelantičin odvjetnik je Federalnoj upravi policije (u daljnjem tekstu: FUP) u apelantičino ime podnio usmenu prijavu protiv E. LJ. i M. H. (u daljnjem tekstu: osumnjičene), u kojoj je, između ostalog, naveo da su prijavljene zloupotrijebile starosnu dob i psihičko stanje apelantice te ju sugestivnim djelovanjem dovele u zabludu radi ostvarivanja imovinske koristi na način da su s apelanticom kod notara iz Sarajeva zaključile ugovor o doživotnom izdržavanju, koji je zabilježen i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sarajevu i Općinskog suda u Mostaru na ime E. LJ.. Tim se ugovorom apelantica obvezala nakon svoje smrti ostaviti u vlasništvo E. LJ. cjelokupnu svoju imovinu koja uključuje stan u Sarajevu, stan u Mostaru i sve pokretne stvari i novčana sredstva u Bosni i Hercegovini i inozemstvu ukupne vrijednosti oko 100.000,00 KM). Dalje, naveo je da smatra da apelantica ne zna šta radi i da nije sposobna da razumije ono što je potpisala. Podnositelj prijave je FUP 22. maja 2018. godine dostavio dodatne dokaze i zahtjev za poduzimanje mjera. U dopuni prijave je naveo da u apelantičinom stanu nema niti jednog dokumenta, niti bilo što drugo u vezi sa njenim pravnim poslovima, nema medicinske dokumentacije, dokumentacije od banaka, kreditne kartice i drugih stvari. Naveo je da je 21. maja 2018. godine specijalista neuropsihijatar izvršio pregled apelantice te je utvrdio postojanje više povreda na tijelu i glavi kod iste, pri čemu je dostavio Nalaz i mišljenje neuropsihijatra Alme Bravo Mehmedbašić sa slikama povreda. FUP je 25. maja 2018. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela zahtjev za pretresanje prostorija, osoba i predmeta u kojemu je navedeno da radi pronalaženja počinitelja, saučesnika, tragova kaznenog djela i predmeta važnih za kazneni postupak, predlaže da se izvrši pretresanje stana, pratećih prostorija i objekata te pokretnih stvari koje su vlasništvo ili koje koriste osumnjičene. Općinski sud je 28. maja 2018. godine izdao naredbu za pretresanje.
3. FUP je svojim aktom br. 09-1071-KU-92/18 / MR / MJ od 1. juna 2018. godine Tužiteljstvu dostavila Izvještaj o počinjenim kaznenim djelima i izvršiteljima. U navedenom izvještaju opisan je način na koji je podnositelj podnio prijavu, opisane su poduzete radnje pretresa objekata koje koriste osumnjičene, a uz Izvještaj je Tužiteljstvu dostavljena i materijalna dokumentacija: Izvještaj o izvršenom pretresu, Zapisnik o saslušanju svjedoka – notara, kao i Zapisnik o saslušanju osumnjičenih i Zapisnik o lišenju slobode osumnjičenih.
4. Tužiteljstvo je 1. juna 2018. godine donijelo Naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenih zbog postojanja osnovane sumnje da su u periodu od augusta 2016. do 2. februara 2018. godine kao apelantičine njegovateljice […] upornim i permanentnim djelovanjem, iskorištavajući njenu starosnu dob i psihofizičko stanje sugestivnim djelovanjem u namjeri da pribave protupravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem činjenica da će joj do kraja njenog života davati izdržavanje, tražile od nje zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju. Tako je apelantica dovedena u zabludu pa je sa E. LJ. potpisala ugovor o doživotnom izdržavanju kojim se apelantica obvezala da nakon svoje smrti ostavi u vlasništvo E. LJ. svoju cjelokupnu imovinu. Osumnjičene o tim radnjama nisu obavijestile apelantičine srodnike. Dakle, u namjeri da sebi pribave protupravnu imovinsku korist preko 30.000,00 KM lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica drugog dovele u zabludu te ga navele da na štetu svoje imovine nešto učini, te u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi zastupajući interese druge osobe, i ne ispunjavajući svoja ugovorom data ovlaštenja oštetile osobu čije interese zastupaju i o čijoj imovini su brinule čime bi počinile kazneno djelo prijevare iz člana 294. stav 2 Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i kazneno djelo Zloupotrebe povjerenja iz člana 297. stav 1. KZ FBiH a sve u vezi sa članom 54. istog Zakona.
5. Tijekom postupka Tužiteljstvo je provelo istražne radnje saslušanjem svjedoka, vještačenjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju, kako onu dostavljenu od strane apelantičinog odvjetnika, tako i onu prikupljenu tijekom postupka. Izvršen je uvid u Ugovor o doživotnom izdržavanju br. OPU IP 166/2018 i punomoć od 22. maja 2018. godine ovjerenu od strane notara Vesne Softić.
6. U izjavama koje je dala u svojstvu osumnjičene FUP i Tužiteljstvu E. LJ. je detaljno opisala na koji je način došlo do zaključenja predmetnog ugovora, tvrdeći da nije djelovala na apelanticu niti ju je dovela u zabludu, da je apelantica inicirala da se navedeni ugovor zaključi i da se o tome ne obavještavaju njeni srodnici. Opisala je način na koji je angažirala vještaka neuropsihijatra Azru Alajbegović i notara Dževada Pazalju. Osumnjičena je opisala i način na koji je apelantica zadobila povrede zbog kojih je boravila na KUM i Klinici za neurologiju, kao i zašto je u njenom stanu pronađena apelantičina dokumentacija.
7. U izjavama koje je u svojstvu osumnjičene dala FUP i Tužiteljstvu M. H. je opisala način na koji je angažirana za njegu apelantice, koji odgovara navodima iz prijave. Zatim je opisala kako je apelantica pala i povrijedila glavu. Opisala je i kako se događalo da apelantica zaboravi gdje je nešto ostavila, pa traži od drugih da joj vrate, ali se poslije sjeti gdje je to ostavila.
8. Tužiteljstvo je tijekom postupka saslušalo svjedoke N. A. i N. U. A. koji su svjedočili na okolnosti obiteljske veze s apelanticom, angažmana njegovateljica-osumnjičenih, načina na koji su saznali za zaključivanje predmetnog ugovora te događaja nakon toga.
9. Tijekom istražnog postupka saslušana je i vještak neuropsihijatar Azra Alajbegović koju je osumnjičena E. LJ. angažirala tako što ju je kontaktirala telefonom i objasnila da ima namjeru zaključiti ugovor o doživotnom izdržavanju, te da notar traži da se pribavi i stručno medicinsko mišljenje u pogledu stanja apelantice po slobodno izraženoj volji za zaključivanje tog ugovora. Vještak je opisala na koji se način procjenjuje zdravstveno stanje pacijenata, kao i da je vještačeći apelanticu utvrdila da je ona u adekvatnoj mentalnoj kondiciji za rasuđivanje i donošenje odluka.
10. Notar Dževad Pazalja je u svojoj izjavi naveo da je sastavio predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju, da je apelanticu upoznao o sadržaju ugovora, da je s njom razgovarao i da je ona znala i bila svjesna da cjelokupnu svoju imovinu daje E. LJ.. Istakao je da je u vrijeme zaključenja ugovora na osnovu nalaza vještaka Azre Alajbegović, te njegovim neposrednim kontaktom s apelanticom utvrdio da je ona bila u potpunosti sposobna da razumije svoje radnje i značaj onoga što potpisuje, odnosno da je svojom voljom svjesna i sa razumijevanjem, bez bilo kakve prisile ili nagovaranja potpisala ugovor. Dakle, znala je šta potpisuje i željela zaključenje takvog pravnog posla.
11. Tužiteljstvo je pribavilo i medicinsku dokumentaciju za apelanticu: od Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu pribavljena je medicinska dokumentacija za apelanticu, iz koje proizlazi da je 13. juna 2018. godine apelantica kolima Hitne medicinske pomoći odvezena u prostorije KUM gdje ne nakon pregleda i urađenog CT-a glave uspostavljena dijagnoza contuzio capitis et VLC i SAH, te da se pacijentica prima na kliniku za neurokirurgiju. Dalje, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za apelanticu sa Klinike za neurokirurgiju iz koje proizlazi da je apelantica u Klinički centar primljena 13. maja 2018. godine, a otpuštena 15. maja 2018. godine, iz povijesti bolesti proizlazi da je očuvane budnosti, te da na glavi ima okcipitalno lijevo kontuziju sa otokom poglavine. U otpusnom pismu Klinike za neurokirurgiju proizlazi da je apelantica zadobila povrede glave padom dva sata prije prijema, udarila glavom (potiljkom).
12. Zbog spomenutih povreda Tužiteljstvo je naredilo vještačenje po vještaku medicinske struke dr. Hamzi Žuji koji je u svom nalazu i mišljenju od 4. jula 2018. godine naveo da je uvidom u medicinski nalaz izdat u Klinici za urgentnu medicinu u Sarajevu navedeno da je apelantica pregledana u 18,45 sati, da je pri pregledu je budna, komunikativna, te se klinički konstatira u potiljačnom dijelu glave razderano nagnječena rana, urađen je CT glave. Vještak je, cijeneći nalaze Klinike za urgentnu medicinu, Klinike za neurokirurgiju i Klinike za radiologiju zaključio da je apelantica kritičnog dana zadobila povrede u vidu nagnječine u predjelu potiljačnog dijela glave sa krvarenjem u mekim moždanicama što predstavlja laku tjelesnu povredu. Kao podoban način za nastajanje nagnječine u predjelu potiljačnog dijela glave sa krvarenjem u mekim moždanicama potiljačnog dijela, navedeno je da je nanesena djelovanjem tupine mehaničkog oruđa, kao što je pad i udar glave u tvrdu podlogu.
13. Nadalje, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje prof. dr. Alme Bravo Mehmedbašić, stalnog sudskog vještaka iz oblasti neuropsihijatrije od 21. maja 2018. godine, koju je angažirao N. A., koji se sačinjen na osnovu obavljenog psihijatrijskog intervjua i pregleda apelantice u cilju utvrđivanja njene sposobnosti rasuđivanja u trenutku sačinjavanja spornog ugovora, kao i sposobnosti za rasuđivanje u toku pregleda. U zaključku nalaza je navedeno da se tijekom pregleda kod apelantice ne registriraju znaci psihotičnosti, a registriraju se znaci organskog oštećenja psihičkih funkcija po tipu demencije, oštećenje svijesti (oštećena vremenska i prostorna orijentacija), oštećenje pamćenja, kako za svježije, tako i za ranije događaje, uz konfabulacije, emocionalnu labilnost, kao i izraženu sugestibilnost na planu volje. Izražena je redukcija logičkog zaključivanja i apstraktnog mišljenja, te značajna redukcija mentalne efikasnosti u odnosu na primarne mogućnosti funkcioniranja, što odgovara znacima srednje teške demencije, koja je očito bila prisutna i u februaru ove godine kada je apelantica potpisala sporni ugovor. Apelantica je negirala da je ugovor potpisala, a nakon toga je izjavila da je nešto potpisala, da joj je rečeno da treba potpisati, ali da nikada ne bi potpisala ugovor o doživotnom izdržavanju, da je to vrijeđa i da joj ne treba izdržavanje, već samo njega. Na osnovu navedenih pokazatelja, po mišljenju vještaka, proizlazi da u trenutku sačinjavanja spornog ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje, nije bila u stanju da izrazi svoju slobodnu volju, da štiti svoja prava i interese i da vodi računa o svojoj imovini zbog izraženih znakova demencija. Registrirane tjelesne povrede vještak je fotografirala i te su fotografije prilog nalazu.
14. Dalje, Tužiteljstvo je naredbom odredilo timsko vještačenje po vještaku neuropsihijatru Omeru Ćemaloviću i Elvedini Dervović, kliničkom psihologu. Vještacima je naloženo da „u svom nalazu i mišljenju naročitu pažnju posvete utvrđivanju trenutnog psiho-fizičkog stanja ispitanice, duševno stanje njenog zdravlja, mentalnu sposobnost za poduzimanje pravnih radnji u periodu mjeseca februara 2018. godine, zatim stanju uračunljivosti, odnosno sposobnosti da upravlja svojim postupcima, a naročito u vrijeme izvršenja kaznenog djela od strane osumnjičenih, zatim potrebno je da se vještaci izjasne da li je ispitanica u mogućnosti sudjelovati u krivičnom postupku pred pravosudnim organima, te da se izjasne o karakteristikama ličnosti ispitanice, kao i druga zapažanja do kojih dođu prilikom vještačenja, a koja su u vezi sa predmetnim psihijatrijskim vještačenjem“. Prilikom davanja nalaza i mišljenja vještaci su imali u vidu apelantičinu medicinsku dokumentaciju, kao i nalaze vještaka neuropsihijatra dr. Alme Bravo Mehmedbašić od 21. maja 2018. godine i neuropsihijatra dr. Azre Alajbegović od 26. januara 2018. godine. Vještaci su u svom nalazu i mišljenju zaključili da je u vrijeme obavljenog psihijatrijsko psihološkog ispitivanja apelantica nije ispoljavala znake privremenog ili trajnog poremećaja psihotičnog karaktera niti se radi o osobi koja je sklona konzumiranju psihoaktivnih supstanci. Navedeno je da je ona osoba u poznoj životnoj dobi kod koje se registriraju svi kardinalni znaci senilne demencije srednjeg stepena izraženosti. Vještaci su naveli da u dostupnoj dokumentaciji nema niti jedan ozbiljan argument-dokaz koji bi direktno doveo u pitanje sposobnost apelantice da shvati značenje i posljedice zaključenja predmetnog ugovora, te zaključili da je apelantica bila sposobna shvatiti značenje i posljedice tog ugovora, odnosno da je u to vrijeme apelantica bila sposobna sama upravljati svojim postupcima u shvatiti značenje svojih postupaka. Dalje, vještaci su naveli da se iz nalaza i mišljenja vještaka Alme Bravo Mehmedbašić vidi da je u vrijeme njenog pregleda kod apelantice konstatirano stanje nakon povrjeđivanja glave (šivana rana na glavi i hematomi na lijevoj podlaktici). Navedeno je da se radi o povredama koje kao takve kod osoba u apelantičinoj životnoj dobi mogu dovesti do značajnijeg poremećaja na psihičkom planu, odnosno javljanja izraženijih dementnih simptoma. Ukazano je da sva stresna stanja, kako neugodna tako i ugodna, kao i oboljenja, mogu narušiti krhku mentalnu ravnotežu koja je prisutna u toj životnoj dobi, što se manifestira javljanjem dementnih simptoma. Vještaci su napomenuli da se i atmosfera koja je nastala nakon saznanja za ugovor i postupaka koji su uslijedili sigurno odrazilo kao jak stresogen događaj za apelanticu i samim tim je mogao utjecati na njeno mentalno zdravlje. Na koncu, vještaci su naveli, da u vrijeme obavljenog pregleda i ispitivanja apelantica nije sposobna za poduzimanje bilo kakvih pravnih postupaka (davanje punomoći, sačinjavanje testamenta, ugovora o poklonu, doživotnom izdržavanju i drugih vrsta imovinskog ugovora), također nije sposobna na adekvatan način sudjelovati u sudskom postupku ili radnjama u vezi s tim. Preporučeno je da se apelanticu ne izlaže daljnjem stresu, potrebno joj je pružiti opuštenu atmosferu kako bi se stabiliziralo njeno narušeno mentalno zdravlje (iako su za to male šanse, one ipak postoje).
15. Tužiteljstvo je 14. augusta 2018. godine donijelo Naredbu o obustavi istrage protiv osumnjičenih jer nema dovoljno dokaza da su počinile kaznena djela koja su im prijavom stavljena na teret. U obrazloženju je navedeno da je podnositelj prijave protiv osumnjičenih naveo da su prijavljene zloupotrijebile apelantičinu starosnu dob i psihičko stanje sugestivnim djelovanjem, te apelanticu dovele u zabludu radi ostvarivanja imovinske koristi na način da su s njom zaključile ugovor o doživotnom izdržavanju. Tužiteljstvo je u obrazloženju Naredbe detaljno interpretiralo provedene dokaze (navedene u tekstu ove odluke) i zaključilo da je cijeneći pribavljene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, stava da se u radnjama prijavljenih nisu ostvarila obilježja bića kaznenih djela Prijevare i Zloupotrebe povjerenja. Navedeno je da je analizom provedenih dokaza Tužiteljstvo utvrdilo da je apelantica u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju bila sposobna shvatiti značaj svojih radnji i postupaka, a činjenica da je kod njegovateljice, davaoca izdržavanja, pronađena dokumentacija primaoca izdržavanja, pokazuje upravo da je na osnovu toga davatelj izdržavanja u cilju svog osiguranja apelantičinu dokumentaciju, novac i dr. držala u svom stanu kako bi imala uvida u radnje koje je apelantica poduzimala, uz apelantičin pristanak. Tužiteljstvo je istaklo da podizanje novca sa apelantičinih kartica nije moglo biti izvršeno bez njenog pristanka, te posjedovanje kartica i druge dokumentacije kod E. LJ. ne znači i da je ona bez znanja i pristanka primaoca izdržavanja poduzimala bilo kakve radnje mimo njenog znanja. Istaknuto je da u konkretnom slučaju Tužiteljstvo nije našlo da su u radnjama prijavljenih ostvarena obilježja bića kaznenih djela prevare i zloupotrebe povjerenja jer je za postojanje ovih kaznenih djela neophodno drugog lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovesti u zabludu ili ga održavati u zabludi i time ga navesti da na štetu svoje imovine nešto učini, a u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, odnosno u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, a zastupajući interese neke osobe ili brinući se o njenoj imovini ne ispuni svoju na zakonu zasnovanu dužnost, odnosno zloupotrijebi zakonom ili ugovorom data mu ovlaštenja pa ošteti osobu čije interese zastupa ili o čijoj se imovini brine.
16. Protiv Naredbe o obustavi istrage apelantičin odvjetnik je podnio pritužbu Uredu tužioca. Ured glavne tužiteljice je aktom broj T09 0 KTP 012478018 od 27. novembra 2018. godine apelantičinog odvjetnika obavijestilo da je Ured Glavne kantonalne tužiteljice nakon razmatranja predmetnog spisa i pritužbe, pritužbu odbio kao neosnovanu. U obavijesti je navedeno da je Ured Glavne tužiteljice, nakon uvida u kompletan spis, naročito u dokaze koje je cijenio postupajući Tužitelj, utvrdio da je odluka da se istraga obustavi pravilna i zakonita. Istaknuto je da je postupajući Tužitelj poduzetim radnjama u konkretnom slučaju utvrdio sve okolnosti vezane za navode iz kaznene prijave, kao i da su u odluci da se istraga obustavi detaljno izložene sve odlučne činjenice utvrđene tijekom istrage i dati razlozi za donošenje takve odluke. Navedeno je da je nesporno utvrđeno da su osumnjičene od augusta 2016. godine do 2. februara 2018. godine pružale usluge njege apelantici; da je Ugovor o doživotnom izdržavanju notarski obrađen, kao i da je sastavni dio tog ugovora neuropsihijatrijsko vještačenje izvršeno od strane prof. dr. Azre Alajbegović u kome je opisano apelantičino duševno stanje sa zaključkom da ne ispoljava simptome nikakvog duševnog poremećaja, kao i da je u punom psihičkom kapacitetu i da kao izraz svoje vlastite volje sklapa ugovor o doživotnom izdržavanju; da je apelantica 22. maja 2018. godine dala punomoć obrađenu od strane notara Vesne Softić advokatu Ademoviću da, pored ostalog, u njeno ime pokrene postupak za raskid ili poništenje navedenog ugovora o doživotnom izdržavanju. Ured Glavne tužiteljice je, imajući u vidu navedeno činjenično stanje, te okolnosti da je prilikom zaključivanja predmetnog ugovora o doživotnom izdržavanju pribavljen nalaz neuropsihijatra prof. dr. Azre Alajbegović na okolnost sposobnosti apelantice da kao primalac izdržavanja, shvati značenje i posljedice zaključivanja takvog ugovora, u kojemu je navedeno da apelantica ,,u punom psihičkom kapacitetu kao izraz vlastite volje sklapa ugovor o doživotnom izdržavanju sa E. LJ.", da je notar saslušan u svojstvu svjedoka izjavio da je u vrijeme sačinjavanja aktuelnog ugovora razgovarao sa apelanticom i da je ona znala i bila svjesna da cjelokupnu svoju imovinu daje davaocu izdržavanja, da je nakon zaključivanja ugovora o doživotnom izdržavanju apelantica zadobila povrede glave koje prema nalazu timskog psihijatrijskog nalaza i mišljenja od Omera Ćemalovića i Elvedine Dervović, kod osobe u njenoj životnoj dobi mogu dovesti do značajnijeg poremećaja na psihičkom planu, odnosno javljanja izraženih dementnih simptoma, da u vrijeme obavljanja pregleda nije sposobna za poduzimanje bilo kakvih pravnih postupaka niti da na adekvatan način učestvuje u eventualnom sudskom postupku, Glavna tužiteljica je stava da je pravilna odluka postupajućeg Tužitelja da ne postoje dokazi da su osumnjičene počinile kazneno djelo Prevare niti neko drugo djelo propisano KZ FBiH. Ured Glavne tužiteljice je stava da u konkretnom slučaju nema dokaza da su osumnjičene obmanule apelanticu da na štetu svoje imovine zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju, pogotovo ako se ima u vidu njeno psihičko stanje prije povrjeđivanja. Dalje, navedeno je da isto tako nema ni dokaza u pogledu podizanja gotovine sa Intesa San Paolo banke nakon zaključivanja ugovora o doživotnom izdržavanju tj. da li je postojala suglasna izjava volja između dvije ugovorne strane i po ovom pitanju. Dakle, u konkretnom slučaju nema dokaza da su odnosi stranaka koji su imali karakter ugovornog odnosa proizveli kaznenopravnu posljedicu. Ured Glavne tužiteljica je istakao da su navodi iz pritužbe da nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra govori suprotno od nalaza vještaka Alajbegović bez osnova ako se ima u vidu da je nalaz vještaka Bravo - Mehmedbašić sačinjen nakon što je apelantica zadobila povrede glave, koje povrede prema nalazu vještaka Omera Ćemalovića i Elvedine Dervović, mogu dovesti do značajnijeg poremećaja na psihičkom planu, odnosno javljanja izraženih dementnih simptoma kod osobe te dobi. Dalje, navedeno je da, s obzirom da u pritužbi nisu istaknute nove okolnosti koje ranije nisu bile navedene, niti su ponuđeni novi dokazi koji bi mogli izazvati sumnju u pravilnost donesene tužiteljske odluke, to je pritužba odbijena kao neosnovana. Na koncu, navedeno ja da u smislu odredbi člana 9. stav 1. u vezi sa članom 20. stav 1. Zakona o Federalnom tužilaštvu FBiH, apelantica može podnijeti pritužbu Federalnom tužiteljstvu FBiH radi ispitivanja da li je u konkretnom kaznenom predmetu pravilno primijenjen KZ.
Navodi iz apelacije
17. Apelantica smatra da joj je osporenim aktom povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnuta ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
18. U opširnim navodima iz apelacije elaborirano je da je apelacija podnesena zbog arbitrarnog i paušalnog odlučivanja Ureda Glavnog tužitelja prilikom odbijanja Pritužbe na Naredbu o obustavi istrage od 14. augusta 2018. godine. Apelantica smatra da se o njenom pravu na zaštitu ličnog dostojanstva, putem podnošenja kaznene prijave protiv počinitelja, treba očitovati tijelo pune jurisdikcije, što u pravnom sistemu BiH može biti isključivo sud.
19. Ukazala je da je osnovni propust u istrazi, što tužitelj nije shvatio, da suština analize psiho-fizičkog stanja oštećene u ovom konkretnom slučaju nije samo da li je oštećena mogla shvatiti značaja ugovora o doživotnom izdržavanju, već, što je bitnije da li je njeno psiho-fizičko stanje takvo da su ga osumnjičene mogle sugestivnim djelovanjem zloupotrijebiti, a što je tipično za stare ljude, tj. nemogućnost racionalnog prosuđivanja.
20. Na koncu, navela je da kada se sve sagleda jasno je da su propusti Tužiteljstva netočno i arbitrarno tumačenje dokaza; neprovođenje provjere navoda osumnjičenih; neprovođenje istražnih radnji koje su bitne, kao nenabavljanje snimaka Intese Sanpaolo banke; nesaslušavanje oštećene apelantice, veoma loše definiran nalog vještaku i pogrešna interpretacija nalaza, mada veoma bitan element u istrazi u konkretnom slučaju; neutvrđivanje otuđenih 20.000,00 KM; neuzimanje u obzir materijalne dokumentacije bratične na okolnost brige oko oštećene; neprovođenje saslušanja drugih svjedoka; neprihvatljiv način tumačenja dokaza bez uzimanja u obzir životnog iskustva i logike, posebno zanemarivanje „zloupotrebe ugovornog odnosa" sa bratičnom oštećene; paušalno ocjenjivanje predmeta, bez dovođenja u vezu sa zakonskim opisom predmetnog kaznenog djela. Relevantni propisi
21. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 36/03, 37/03 - ispravka, 21/04 - ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 294.
Prijevara (1) Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine što učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako šteta prelazi 30.000 KM, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Ako je šteta male vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(4) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini samo s ciljem da drugog ošteti, a bez cilja da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
Član 297.
Zloupotreba povjerenja (1) Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, zastupajući interese neke osobe ili brinući se o njezinoj imovini ne ispuni svoju na zakonu zasnovanu dužnost ili zloupotrijebi zakonom ili ugovorom data mu ovlašćenja, pa ošteti osobu čije interese zastupa ili o čijoj se imovini brine, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
22. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 ispravke, 56/03 ispravke, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10,8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 17.
Princip akuzatornosti Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu nadležnog tužioca.
Član 18.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja Tužilac je dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako zakonom nije drugačije propisano".
Član 45.
Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.
(2) Tužilac ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da "postoje osnovi sumnje" da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) provede istragu u skladu sa ovim zakonom,
c) daje imunitet u skladu sa "članom 98. ovog Zakona",
d) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica u Federaciji,
e) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu sa ovim zakonom,
f) naredi ovlaštenom službenom licu da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu sa ovim zakonom,
g) utvrđuje činjenice potrebne za odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu u skladu sa članom 211. ovog Zakona i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u skladu sa članom 413. ovog Zakona.
h) predlaže izdavanje krivičnog naloga u skladu s članom 350. ovog zakona,
i) podiže i zastupa optužnicu pred sudom,
j) podnosi pravne lijekove,
k) obavlja i druge poslove određene zakonom.
(3) U skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj preduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.
Član 47.
Preduzimanje radnji Tužilac preduzima sve radnje u postupku za koje je po zakonu ovlašten sam ili preko lica koja su na osnovu zakona obavezna da postupaju po njegovom zahtjevu u krivičnom postupku.
Član 50.
Davanje uputstava U okviru djelokruga svoga rada glavni federalni tužilac može u konkretnim predmetima davati potrebna obavezna uputstva tužilaštvima u Federaciji.
Član 231.
Naredba o provođenju istrage (4)O neprovođenju istrage, kaoi o razlozimaza to tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnositelja prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnositelj prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu tužitelja.
Član 239.
Obustavljanje istrage (1) Tužitelj će naredbom obustaviti istragu ukoliko se ustanovi da:
a) djelo koje je počinio osumnjičeni nije krivično djelo,
b) postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost osumnjičenog osim u slučaju iz člana 220. ovog Zakona,
c) nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio krivično djelo,
d) djelo je obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje.
(2) O obustavi istrage kao i o razlozima za obustavu istrage tužitelj će u pisanoj formi obavijestiti oštećenog koji ima prava predviđena u članu 231. ovog Zakona kao i osumnjičenog, ako je ispitan, i osobu koja je prijavila krivično djelo.
(3) Tužitelj u slučajevima iz stava (1) tačka c) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo.
23. Zakon o Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/02 i 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9. stav 1.
(1) Glavni federalni tužilac nadzire rad kantonalnih tužilaštava u cilju garantovanja zakonitosti i efikasnosti postupaka. Na zahtjev glavnog federalnog tužioca, kantonalna tužilaštva dostavljaju izvještaje o predmetima sa detaljnim opisom preduzetih mjera.
Član 20. stav 1.
(1) U okviru djelokruga svog rada određenog članom 9. ovog zakona, glavni federalni tužilac može davati opća ili pojedinačna obavezna uputstva kantonalnim tužilaštvima, sprovoditi krivične istrage i gonjenje pred kanto-nalnim i općinskim sudovima, kad god glavni federalni tužilac ima razloga da posumnja da kantonalna tužilaštva nisu primijenila krivični zakon Federacije, ili da se gonjenje krivičnih djela ne može efikasno sprovesti u nadležnosti kantonalnog tužilaštva.
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
25. Ustavni sud konstatira da je suština navoda iz apelacije to da je apelantica zbog arbitrarnog i paušalnog odlučivanja Ureda Glavnog tužitelja prilikom odbijanja Pritužbe na Naredbu o obustavi istrage podvrgnuta ponižavajućem tretmanu, kao i da su propusti Tužiteljstva (netočno i arbitrarno tumačenje dokaza; neprovođenje provjere navoda osumnjičenih; neprovođenje istražnih radnji koje su bitne, nesaslušavanje oštećene apelantice, loše definiran nalog vještaku i pogrešna interpretacija nalaza, neprihvatljiv način tumačenja dokaza bez uzimanja u obzir životnog iskustva i logike, posebno zanemarivanje „zloupotrebe ugovornog odnosa" sa bratičnom oštećene; paušalno ocjenjivanje predmeta, bez dovođenja u vezu sa zakonskim opisom predmetnog kaznenog djela).
26. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u pouci o pravnom lijeku Obavještenja Ureda Glavne tužiteljice navedeno da u smislu odredbi člana 9. stav 1. u vezi sa članom 20. stav 1. Zakona o Federalnom tužiteljstvu FBiH, apelantica može podnijeti pritužbu Federalnom tužiteljstvu FBiH radi ispitivanja da li je u konkretnom kaznenom predmetu pravilno primijenjen KZ.
27. Ustavni sud konstatira da apelantica nije koristila ovaj pravni lijek. Ustavni sud će ispitati da li ovaj pravni lijek, u specifičnim okolnostima ovoga slučaja, predstavlja efektivni pravni lijek prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda. Prema praksi Europskog suda, opredjeljujući stav o tome da li su iscrpljeni efektivni pravni lijekovi nije da li su iscrpljeni redovni ili vanredni pravni lijekovi, već suština pravnog lijeka, odnosno efekt koji iscrpljivanje konkretnog pravnog lijeka ima za samu stranku koja tvrdi da su joj povrijeđena ljudska prava. Prema članu 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku.
28. Ustavni sud ističe da Federalno tužiteljstvo, u skladu s odredbom člana 20. Zakona o Federalnom tužiteljstvu ima široka ovlaštenja u pogledu nadzora nad radom Kantonalnih tužiteljstva (Glavni federalni tužitelj može davati opće ili pojedinačne obvezne upute kantonalnim tužiteljstvima, provoditi kaznene istrage i gonjenje pred kantonalnim i općinskim sudovima, kad god Glavni federalni tužitelj ima razloga da posumnja da kantonalna tužiteljstva nisu primijenila Kazneni zakon Federacije, ili da se gonjenje kaznenih djela ne može efikasno sprovesti u nadležnosti kantonalnog tužiteljstva).
29. U Izvještaju o radu Federalnog tužiteljstva Federacije BiH za 2019. godinu (dostupno na: www.ft-fbih.pravosudje.ba) na str. 14. i 15. stoji: „Ostvarivanje funkcije nadzora nad radom kantonalnih tužiteljstava u FBiH, koja se implementira kroz ovlaštenja glavnog federalnog tužitelja, njegovih zamjenika i federalnih tužitelja, je jedna od osnovnih funkcija Federalnog tužiteljstva… U postupku rješavanja pritužbi podnositelja prijave i/ili oštećenog na konačnu odluku glavnog kantonalnog tužitelja o neprovođenju istrage (član 231. st. 3. i 4. ZKP FBiH), odnosno u postupku rješavanja pritužbi oštećenog na konačnu odluku glavnog kantonalnog tužitelja o obustavi istrage (član 239. stav 2. ZKP FBiH), federalni tužitelji, u cilju ispitivanja osnovanosti pritužbe, pribavljaju kazneni predmet kantonalnog tužitelja i tom prilikom vrše nadzor da li je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen Kazneni zakon FBiH (član 20. Zakona o Federalnom tužiteljstvu FBiH). O ishodu rješavanja pritužbe obavještava se podnositelj pritužbe i kantonalno tužiteljstvo.“
30. Ustavni sud zapaža da je u članu 239. ZKP FBiH eksplicitno propisano da oštećeni, nakon dobivanja u pismenoj formi odluke o obustavi istrage, ima prava propisana u članu 231. istog zakona, prema kojem oštećeni ima pravo na takvu odluku podnijeti pritužbu Uredu tužitelja. S druge strane, u ZKP FBiH ne postoji odredba koja bi eksplicitno propisivala pravni lijek nakon odluke Ureda tužitelja po pritužbi oštećenog. Također, u Zakonu o Federalnom tužiteljstvu Federacije BiH nema odredbi kojima bi eksplicitno bilo regulirano obraćanje oštećenog sa pritužbom na rad kantonalnog tužiteljstva, ali su u čl. 9. i 20. ovog zakona jasno utvrđene nadležnosti Federalnog tužiteljstva u pogledu nadzora nad radom kantonalnih tužiteljstava u pojedinim predmetima. Ustavni sud konstatira da je u apelaciji navedeno kako „ne postoji bilo kakav daljnji pravni lijek protiv odluke glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo“ i navedeni argumenti apelantice u tom smjeru. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je oštećena tijekom cijelog prethodnog postupka kao i prilikom podnošenja apelacije bila zastupana od stručnog lica - odvjetnika, te zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja, za apelanticu nije bio pretjeran teret da spozna mogućnost korištenja ovoga pravnog lijeka.
31. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud zaključuje da je u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, apelantica imala na raspolaganju efektivni pravni lijek, propisan zakonom, a to je pritužba Federalnom tužiteljstvu na odluku Ureda Glavne tužiteljice Kantonalnog tužiteljstva donesenu po njenoj pritužbi na odluku o obustavi istrage. Ustavni sud smatra da je korištenje ovog pravnog lijeka i u najboljem interesu apelantice, obzirom na nadležnost propisanu zakonom koju ima Federalno tužiteljstvo u provođenju nadzora nad radom Kantonalnog tužiteljstva u ovom slučaju, te da je to tužiteljstvo u najboljoj situaciji da procijeni navode oštećene i eventualno poduzme odgovarajuće mjere.
32. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević