Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1872/20 (R.K.-KONTO d.o.o. Sarajevo i CORKX d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1872/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1872/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli R.K.-KONTO d.o.o. Sarajevo i CORKX d.o.o. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli R.K.- KONTO d.o.o. Sarajevo i CORKX d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 231396 20 Pž 3 od 4.

veljače 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. R.K.-KONTO d.o.o. Sarajevo i CORKX d.o.o. Sarajevo (u daljnjemu tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Asim Jusić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 29. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 231396 20 Pž 3 od 4. veljače 2020. godine. Također, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja ovršnih radnji u predmetu Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 231396 18 Ip 2 od 20. studenoga 2019. godine.

2. Rješenjem o dosudi Općinskoga suda od 20. studenoga 2019. godine u pravnoj stvari tražitelja ovrhe („Vakufska banka“ d.d. Sarajevo) založena nekretnina u vlasništvu ovršenika („FORUM“ d.d. Sarajevo – u stečaju) sa dijelom 1/1, nekretnina bliže označena u stavu I ovoga rješenja, procijenjena na iznos od 2.037.100,00 KM, dosuđena je kupcu („PENNY PLUS“ d.o.o. Sarajevo). Nadalje, naloženo je ovršeniku da predmetnu nekretninu preda kupcu odmah. Nadalje, određeno je da zemljišnoknjižni ured Općinskoga suda izvrši uknjižbu promjene prava vlasništva, te da briše hipoteke upisane u korist: Vakufska banke d.d. Sarajevo (hipoteke upisane 23. lipnja 2009. godine, 19. veljače 2010. godine i 29. prosinca 2010. godine), Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH (proglašenje nekretnine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine dana 18. ožujka 2015. godine na temelju odluke ove Komisije od 5. studenoga 2014. godine), Porezne uprave F BiH (hipoteka upisana 9. ožujka 2016. godine), te da briše zabilježbi ovrhe u predmetima br. 65 0 Ip 231396 12 Ip, 65 0 Ip 220114 11 Ip, 65 0 Ip 250527 11 Ip i 65 0 Ip 231392 Ip. Nadalje, određeno je da će se rješenje objaviti na oglasnoj ploči suda, te da se istekom trećega dana od dana objavljivanja na oglasnoj ploči smatra da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji. Nadalje, određeno je da ukidanje ili preinačenje rješenja o ovrsi nakon provođenja ovoga rješenja nema utjecaja na stečeno pravo vlasništva kupca.

3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 4. veljače 2020. godine uvaženi su djelomično prizivi Porezne uprave F BiH, Art Company d.o.o. Kiseljak i apelanata i preinačeno prvostupanjsko rješenje, tako što nakon prodaje predmetne nekretnine, u zemljišnoj knjizi ostaje upis zabilježbe kojom se predmetna nekretnina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, dok se u preostalome dijelu prizivi odbijaju kao neutemeljeni i prvostupanjsko rješenje potvrđuje.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je zaključkom od 31. siječnja 2019. godine prvostupanjski sud konstatirao da je predmetna nekretnina prodana najpovoljnijem ponuđaču, tj. prvoapelantu za iznos od 4.400.000,00 KM, kojemu je naloženo da u roku od osam dana, a najkasnije do 8. veljače 2019. godine uplati kupoprodajnu cijenu. Kantonalni je sud istakao da kako prvoapelant nije uplatio cijenu u roku od osam dana, to je 19. veljače 2019. godine donesen zaključak o proglašenju nevaljanom prodaje prvoapelantu i o prodaji drugom po redu ponuđaču, tj. Art Company d.o.o. Kiseljak, pa kako ni drugi po redu najpovoljniji ponuđač nije uplatio cijenu, to je 5. travnja 2019. godine donesen zaključak o proglašenju nevaljanom prodaje navedenome ponuđaču i o prodaji trećem po redu ponuđaču, tj. drugoapelantu. Kantonalni je sud istakao da kako treći po redu ponuđač također nije uplatio cijenu u danome roku, to je 22. svibnja 2019. godine donesen zaključak o proglašenju nevaljanom prodaje navedenome ponuđaču i o prodaji četvrtome po redu ponuđaču (Z.J.), koji kao ni peti i sedmi nisu uplatili kupoprodajnu cijenu u danome roku, pa su prodaje proglašene nevaljalim (šesti ponuđač je tijekom postupka odustao od kupnje). Kantonalni je sud istakao da je osmi po redu ponuđač tj. Penny Plus d.o.o. Sarajevo, kojem je izvršen povrat sredstava uplaćenih na ime sudjelovanja u nadmetanju, podnescima od 30. rujna 2019. godine i 18. listopada 2019. godine obavijestio sud da nije odustao od kupnje predmetne nekretnine. Kantonalni je sud istakao da je stoga prvostupanjski sud, cijeneći argumentaciju ovoga ponuđača, prihvatio ponudu i pozvao ga zaključkom od 31. listopada 2019. godine da uplati prodajnu cijenu u iznosu od 1.800.000,00 KM u roku od osam dana. Kantonalni je sud istakao da, kako je kupac postupio po zaključku, i uplatio prodajnu cijenu na depozitni račun 4. studenoga 2019. godine, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem dosudio nekretninu ovršenika osmome ponuđaču na temelju odredbe čl. 93. i čl. 94. u svezi sa čl. 92. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP). Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 90. ZOP reguliran način nadmetanja i prodaje nekretnine, pa je i propisano da se nakon zaključenja nadmetanja utvrđuje lista ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma, i da je nepokretnost prodana najpovoljnijem ponuđaču ako su ispunjeni ostali uvjeti. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 92. ZOP propisano da se pravilo proglašenja nevaljalom prodajom primjenjuje na prva tri ponuđača (u kojima su bili apelanti), ali i da kada oni ne ispune obvezu plaćanja prodajne cijene u roku, sud može oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište. Kantonalni je sud istakao da iz citiranih odredbi slijedi da nije isključeno diskreciono pravo suda da pozove na uplatu i ostale ponuđače redom prema utvrđenoj listi, te da nije obvezan zakazati drugu prodaju, ukoliko ocijeni da bi se svrha ovršnoga postupka (namirenje povjeritelja) ostvarila prodajom nekretnine onome ponuđaču koji će biti spreman (ili je od početka bio spreman) platiti prodajnu cijenu. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Budući da apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem Kantonalnoga suda povrijeđeno pravo iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud prije svega mora ispitati da li su garancije predviđene navedenim odredbama primjenjive u predmetnoj apelaciji.

8. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odluku AP-419/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-419/08 od 14. listopada 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba), u kojoj je Ustavni sud razmatrajući apelaciju treće osobe - ponuđača u ovršnome postupku, naveo da „Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je, dakle, da u predmetnome ovršnome postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražitelja ovrhe odnosno obvezama ovršenika (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1261/07 od 10. siječnja 2008. godine), te da je apelant u navedenome postupku sudjelovao kao ponuđač, odnosno kupac predmetnih nekretnina“, pa je shodno tome zaključeno da „apelant ne može uživati zaštitu prava garantiranih člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije uslijed čega je apelacija u tomu dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“. Ustavni sud ukazuje da je u konkretnomu slučaju osporena odluka donesena u postupku u kojem se također odlučivalo o pravima i obavezama tražitelja ovrhe i ovršenika, a u kojemu su apelanti sudjelovali kao treće osobe – tj. ponuđači u postupku nadmetanja. Dakle, iz navedenoga proistječe da pobijanom odlukom nije odlučivano o «građanskim pravima i obvezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu. U svezi s tim, Ustavni sud istječe da članak II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju, štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na stjecanje imovine (vidi, Europski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. lipnja 1979. godine serija A-31). Zbog toga su navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije primjenjivi samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelanti nastoje sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnomu slučaju, apelanti se javljaju kao treća osoba tj. ponuđači u postupku nadmetanja za kupnju predmetne nekretnine. Shodno navedenome, predmetna nekretnina, koja je bila predmetom nadmetanja, ne predstavlja postojeću imovinu apelanata, niti su na temelju relevantnih propisa mogli imati «legitimno očekivanje» da će ju steći. Predmetna nekretnina mogla je eventualno predstavljati buduću imovinu, jer su apelanti očekivali da će steći pravo na kupnju nekretnine, kao ponuđači u predmetnome postupku. Ustavni sud napose zapaža da je apelantima zaključkom o prodaji ponuđena kupnja predmetne nekretnine, ali da su od kupnje odustali time što u danome roku nisu izvršili uplatu cijene. Imajući u vidu sve navedeno, pravo na kupnju predmetne nekretnine u konkretnomu slučaju nije zaštićeno člankom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer se navedenim odredbama ne štiti buduća imovina, pa je apelacija stoga ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovomu predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1872/20 (R.K.-KONTO d.o.o. Sarajevo i… | Sudska praksa | Aktio