Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-787/20 (E. B.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-787/20
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-787/20, rješavajući zahtjev Eldara Bektića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Eldara Bektića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Eldar Bektić (u daljnjem tekstu: apelant), a kojeg zastupa Enver Ćosićkić, advokat iz Tuzle, podnio je, 27. februara 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 015751 18 Kž 5 od 18. novembra 2019. godine.
2. Apelant je urgencijom od 6. maja 2020. godine zatražio hitno postupanje po podnesenoj apelaciji, a 2. juna 2020. godine je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izdržavanje izrečene kazne zatvora.
3. Kantonalni sud je presudom broj 03 0 K 015751 18 K 2 od 8. oktobra 2018. godine, koja je u cjelini potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 03 0 K 015751 18 Kž 5 od 18. novembra 2019. godine, apelanta oglasio krivim da je na način, bliže opisan u izreci presude, počinio krivično djelo razbojništvo iz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) te mu izrekao kaznu zatvora od pet godina i šest mjeseci.
4. Općinski sud u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 126 0 K 207503 19 Iks od 18. februara 2020. godine odložio izvršenje kazne zatvora apelantu na period od tri mjeseca a po presudi Kantonalnog suda koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda kojom mu je izrečena kazna zatvora od pet godina i šest mjeseci. Apelantu je naloženo da se javi Općinskom sudu 18. maja 2020. godine radi uručenja uputnog akta.
5. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da apelantova molba uvažena u smislu člana 27. stav 1. tačka b) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija FBiH (u daljnjem tekstu: ZIKS FBiH), tj. zbog teške bolesti u užoj porodici odnosno teške bolesti apelantovog oca.
6. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U opširnim navodima apelant tvrdi da se osporene presude zasnivaju na nezakonitom dokazu tj. da radnja prepoznavanja nije provedena u skladu sa zakonom, da je izostalo valjano obrazloženje koje je opredijelilo redovne sudove da poklone vjeru iskazu svjedoka odnosno da postoji ozbiljna sumnja u odnosu na kredibilitet svjedoka, te da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na kvalifikaciju djela koje mu je stavljeno na teret.
7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je ukazao na rješenje Općinskog suda od 18. februara 2020. godine kojim mu je odloženo izdržavanje kazne zatvora za tri mjeseca, te da se zbog trenutne epidemiološke situacije i činjenice da KPZ otvorenog tipa Tuzla ne prima osuđena lica, još uvijek nalazi na slobodi. Apelant je dalje ukazao da njegov otac ima ozbiljne zdravstvene probleme u prilog čega je dostavio specijalistički nalaz nadležne zdravstvene ustanove od 1. juna 2020. godine sa dijagnozom „Esencijalna (primarna) hipertenzija“. Smatrajući stanje svog oca teškim, te zbog dodatnih pretraga koje treba da obavi a za koje mu je potrebna njegova pomoć, apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi izdržavanje kazne zatvora bilo odloženo do donošenja konačne odluke po njegovoj apelaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U konkretnom slučaju, apelant je zahtjev za donošenje privremene mjere zasnovao na teškom zdravstvenom stanju njegov oca ukazujući daje potrebno da mu pruži pomoć i podršku u predstojećim medicinskim pretragama i liječenju.
12. Ustavni sud zapaža da je apelant uz zahtjev za privremenu mjeru dostavio i rješenje Općinskog suda kojim je njegova molba za odgađanje izdržavanja izrečene kazne zatvora na osnovu, u suštini istih razloga koje ponavlja i u zahtjevu za donošenje privremene mjere, već jednom usvojena. Naime, Općinski sud se rukovodio članom 27. stav 1. tačka 2. ZIKS FBiH kojim je kao razlog za odgađanje izdržavanja izrečene kazne predviđena teška bolest u užoj porodici. Stoga, imajući u vidu navedeno kao i medicinsku dokumentaciju apelantovog oca dostavljenu uz zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da u datim okolnostima apelantovog slučaja ovi navodi ne ukazuju da je donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević