Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5118/18 (M.V. i drugi)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Ratna šteta
- Javni interes
- Neovlašteno lice
- Izvršni postupak
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5118/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5118/18, rješavajući apelaciju M. V. i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačke d) i g), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli S.
M., R. M., M. M., mldb. M. M., Lj. J., V. J., J. J., S. J., D. Ž., N.
Ž., D. Ž., M. Z., M. K., V. V., P. Ž., D. M., D. D., mldb. M. D., B.
V., D. V., S. V., M. M., N. K., T. K., N. K., M. Š., R. K. i D. K.
zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci br. I 2705/04 od 10. novembra 2004. godine, I 323/05 od 16. marta 2005. godine, I 1745/05 od 15. jula 2005. godine, I 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, I 2706/04 od 15. novembra 2004. godine, I 4195/05 od 23. februara 2006. godine, I 1321/05 od 29. maja 2006. godine, I 605/05 od 6. aprila 2005. godine, 071- 0-I-08-006000 od 9. aprila 2008. godine, 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine, 71 0 I 156104 12 I od 24. decembra 2012.
godine, 71 0 I 197812 14 I od 9. oktobra 2014. godine i I 3112/01 od 27. avgusta 2001. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli M. V., L. V., P. V., M. D., J. P., S. P., B. P., D. A., S. A., B. A., N. A., S. A., B. A., V. A., T. M., S. K., K. S., K. V., N. K., R. K., Lj. K. i Ž. K. zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci br. 071-0-I-07-004763 od 4. februara 2008. godine, I 539/05 od 19. aprila 2005. godine, 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine, I 1691/04 od 16. septembra 2004. godine, I 2413/04 od 6. oktobra 2004. godine i I-06-001316 od 18. januara 2007.
godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio advokat Rato Runjevac u ime D. P. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine zato što je apelaciju podnijelo neovlašćeno lice.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju posredstvom Rate Runjevca, advokata iz Trebinja, 10. septembra 2018. godine podnijeli su sljedeći apelanti:
- M. V., L. V. i P. V. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-004763 od 4. februara 2008. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je 4. februara 2008. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavljeno na sprovođenje Ministarstvu finansija RS, Sektoru Trezor. Osnovni sud je odlučio o prigovoru izvršenika, nakon čega je uložena žalba. Ministarstvo finansija, Sektor Trezor, 19. februara 2013. godine obavijestilo je Osnovni sud da rješenje o izvršenju nije sprovedeno zato što apelanti nisu dostavili potrebne lične podatke kako bi se mogle emitovati obveznice određene po Rješenju broj 071-0-1-07-004763. Odlučujući po žalbi, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) ukinuo je rješenje o izvršenju i predmet vratio na ponovni postupak. Osnovni sud je 28. januara 2019. godine donio rješenje kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
- M. D. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 539/05 od 19. aprila 2005. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem od 24. januara 2011. godine djelimično usvojen prigovor izvršenika, koje rješenje je 28. januara 2011. godine dostavljeno Ministarstvu finansija RS – Trezoru RS na sprovođenje. Rješenjem Okružnog suda od 16. marta 2011. godine preinačeno je rješenje od 24. januara 2011. godine tako što je djelimično usvojen prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju izmijenjeno u dijelu kojim je određen način izvršenja radi isplate glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom, dok je prigovor izvršenika odbijen u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškova izvršnog postupka, koje je 13. decembra 2011. godine dostavljeno na sprovođenje Ministarstvu finansija RS – Trezor. Podneskom od 5. avgusta 2015. godine Ministarstvo finansija RS obavijestilo je Osnovni sud da glavno potraživanje nije izmireno, dok su troškovi parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškovi izvršnog postupka isplaćeni 18. jula 2012. godine. Podneskom od 25. decembra 2017. godine Ministarstvo finansija RS je obavijestilo Osnovni sud da je uvidom u evidenciju utvrđeno da je apelantovo predmetno potraživanje u iznosu od 31.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom izmireno emitovanjem obveznica (11 emisija obveznica) 22. novembra 2016. godine, te da se podaci o emitovanim obveznicama nalaze u Centralnom registru Hartija od vrijednosti RS.
- J. P., S. P., B. P. i D. P. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju 13. maja 2009. godine dostavljeno Ministarstvu finansija – Sektor Trezor. Ministarstvo finansija je 30. novembra 2011. godine obavijestilo Osnovni sud da potraživanje iz navedenog rješenja o izvršenju nije realizovano zato što apelanti nisu dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju predmetnog rješenja o izvršenju, a da su troškovi parničnog i izvršnog postupka isplaćeni 29. juna 2009. godine punomoćniku apelanata. Ministarstvo finansija Republike Srpske je 25. avgusta 2015. godine obavijestilo Osnovni sud da je glavno potraživanje u iznosu od 21.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom izmireno apelantima emitovanjem obveznica, i to 9. emisijom obveznica 26. septembra 2014. godine, pri čemu potraživanje nije izmireno apelantkinji D. P. zbog nedostavljanja neophodne dokumentacije. Osnovni sud je zaključkom od 11. februara 2016. godine naložio apelantima da naznače račun apelantkinje D. P. za prijem novca na ime glavnog duga, te je 1. marta 2017. godine pozvao punomoćnika apelanata da dostavi tražene podatke. Dopisom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijska uprava Trebinje, od 25. jula 2017. godine Osnovni sud je obaviješten da je apelantkinja D. P. imala aktivno prebivalište u Bileći do 9. januara 2012. godine, kada je ono postalo pasivno zbog smrti imenovane.
- S. M., R. M., M. M. i mldb. M. M. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 2705/04 od 10. novembra 2004. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju 30. maja 2008. godine dostavljeno Ministarstvu finansija RS – Sektor Trezor. Rješenjem od 24. januara 2005. godine odbijen je prigovor izvršenika, a žalba izvršenka je uvažena rješenjem Okružnog suda 29. marta 2007. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Apelanti su posredstvom punomoćnika povukli prijedlog za izvršenje od 14. avgusta 2008. godine i Osnovni sud je pod brojem 71 0 I 022929 07 I donio rješenje od 23. septembra 2009. godine kojim je ukinuo rješenje o izvršenju i obustavio izvršni postupak shodno odredbama člana 38 ZIP-a. Isto rješenje je pravosnažno 8. oktobra 2009. godine. Apelanti su posredstvom punomoćnika 28. oktobra 2009. godine tražili od Osnovnog suda ispravku rješenja. Osnovni sud je 9. novembra 2015. godine donio Rješenje broj 71 0 1 022929 07 I kojim se prijedlog od 12. avgusta 2008. godine smatra povučenim. Navedeno rješenje punomoćnik apelanata je primio 15. decembra 2015. godine. Punomoćnik apelanata je 18. decembra 2015. godine ponovo zatražio ispravku rješenja.
- Lj. J., V. J., J. J. i S. J. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 323/05 od 16. marta 2005. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem od 27. maja 2005. godine prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan, te je povodom žalbe izvršenika kojim je odbijen njegov prigovor i rješenja Okružnog suda od 21. marta 2007. godine Osnovni sud 18. novembra 2009. godine u ponovljenom postupku donio rješenje kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika, dok je u preostalom dijelu navedeno rješenje o izvršenju ostalo nepromijenjeno. Navedena rješenja od 18. novembra 2009. i 30. decembra 2010. godine su 30. septembra 2014. godine dostavljena Ministarstvu finansija – Sektor Trezor na sprovođenje.
- D. Ž., N. Ž. i D. Ž. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 1745/05 od 15. jula 2005. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je nakon pozivanja punomoćnika apelanata da dostavi broj transakcionih računa na koja se trebaju prenijeti potraživanja, a po kojem pozivu je postupila apelantkinja D. Ž. 13. oktobra 2016. godine, predmetno rješenje o izvršenju 10. septembra 2007. godine dostavljeno je Ministarstvu finansija Republike Srpske – Sektor Trezor. Prema izvještaju Ministarstva finansija Republike Srpske od 26. februara 2013. godine, predmetno izvršenje u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka u iznosu od 3.981,56 KM i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka u iznosu od 3.981,56 KM, kao i u dijelu koji se odnosi na troškove ovog izvršnog postupka u iznosu od 840,00 KM je 10. novembra 2011. godine sprovedeno prenosom novčanih sredstava sa računa izvršenika na račun punomoćnika apelanata, dok glavno potraživanje nije realizovano.
- M. Z. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem od 24. juna 2005. godine odbijen prigovor izvršenika. Nakon toga, Osnovni sud je na zahtjev Ministarstva finansija od 8. maja 2008. godine dostavio 10. marta 2009. godine predmetno rješenje o izvršenju Sektoru Trezora na sprovođenje, uz napomenu da je uvidom u spis utvrdio da je služba Ministarstva finansija Republike Srpske 10. juna 2008. godine primila predmetno rješenje o izvršenju. Informacijom od 16. decembra 2011. godine Ministarstvo finansija Republike Srpske je obavijestilo Osnovni sud da potraživanje iz navedenog rješenja o izvršenju nije realizovano zato što apelanti nisu dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju rješenja o izvršenju od 24. juna 2005. godine.
- D. A., S. A., B. A., N. A., S. A., B. A. i V. A. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 1691/04 od 16. septembra 2004. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju dostavljeno 9. marta 2007. godine Ministarstvu finansija RS – Trezoru RS. Rješenjem od 14. aprila 2010. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika, nakon čega je rješenjem Okružnog suda 25. januara 2011. godine preinačeno prvostepeno rješenje i predmetno rješenje o izvršenju izmijenjeno u dijelu kojim je određen način izvršenja radi isplate glavnog duga, dok je prigovor izvršenika odbijen u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškova izvršnog postupka.
- M. K. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 2706/04 od 15. novembra 2004. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je navedeno rješenje o izvršenju dostavljeno Ministarstvu finansija Republike Srpske na sprovođenje 4. decembra 2009. godine. Povodom prigovora izvršenika izjavljenog protiv navedenog rješenja o izvršenju Osnovni sud je donio konačno i izvršno rješenje 11. oktobra 2010. godine. Povodom žalbe stranaka izjavljene protiv označenog rješenja ovog suda, Okružni sud je donio rješenje od 30. novembra 2011. godine koje je dostavljeno na sprovođenje Ministarstvu finansija Republike Srpske. Sektor Trezora je obavijestio Osnovni sud da predmetno rješenje nije realizovano zato što po navedenom zakonskom propisu nije dospjelo na realizaciju u skladu s Planom isplata, te da apelant nije dostavio neophodnu dokumentaciju za realizaciju potraživanja putem emisije obveznica, a da su troškovi parničnog i izvršnog postupka zajedno s kamatom u ukupnom iznosu od 2.768,70 KM isplaćeni 21. septembra 2011. godine. Osnovni sud je navedenu obavijest odaslao punomoćniku apelanata koja nije uručena zbog odsustva iz kancelarije u vrijeme dostavljanja.
- T. M. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 2413/04 od 6. oktobra 2004. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je nakon donošenja odluke po prigovoru izvršenika od 29. decembra 2004. godine i donošenja odluke po žalbi 29. juna 2007 godine Osnovni sud donio rješenje kojim je djelomično usvojio prigovor izvršenika od 16. oktobra 2009. godine. Rješenje o izvršenju je 12. juna 2015. godine dostavljeno Ministarstvu finansija RS – Trezoru RS na sprovođenje.
- V. V. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 4195/05 od 23. februara 2006. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem od 4. decembra 2006. godine odbijen prigovor izvršenika, te je navedeno rješenje proslijeđeno Okružnom sudu na postupanje po izvršenikovoj žalbi, koja je rješenjem Okružnog suda od 29. juna 2007. godine uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Rješenje o izvršenju broj 23. februara 2006. godine dostavljeno je Ministarstvu finansija RS – Trezoru RS 30. maja 2008. godine. Rješenjem od 26. novembra 2009. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika. Rješenjem Okružnog suda od 30. decembra 2010. godine djelimično je usvojena apelantova žalba i predmetno rješenje o izvršenju djelimično preinačeno, koje je 15. marta 2013. godine dostavljeno na sprovođenje Ministarstvu finansija RS – Trezoru.
- P. Ž. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 1321/05 od 29. maja 2006. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem od 8. oktobra 2010. godine djelimično usvojen prigovor izvršenika, koje je zajedno sa rješenjem o izvršenju dostavljeno 28. januara 2011. godine Ministarstvu finansija RS – Trezoru RS na sprovođenje. Rješenjem Okružnog suda od 27. maja 2011. godine preinačeno je rješenje od 8. oktobra 2010. godine tako što je djelimično usvojen prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju izmijenjeno, dok je prigovor izvršenika odbijen u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškova izvršnog postupka, a koje je 13. decembra 2011. godine dostavljeno na sprovođenje Ministarstvu finansija RS – Trezor. Ministarstvo finansija RS je 26. juna 2015. godine obavijestilo Osnovni sud da nije postupljeno po rješenju o izvršenju 29. maja 2006. godine jer apelant nije dostavio svu neophodnu dokumentaciju. Podneskom od 14. decembra 2015. godine apelant je dostavio broj transakcionog računa punomoćnika na koji će se izvršiti isplata potraživanja, a koji je Osnovni sud 22. decembra 2015. godine dostavio Ministarstvu finansija RS.
- D. M., D. D. i mldb. M. D. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 605/05 od 6. aprila 2005. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju 8. septembra 2009. godine dostavljeno Ministarstvu finansija Republike Srpske na sprovođenje, uz napomenu da je ono već dostavljeno 6. maja 2009. godine. Osnovni sud je donio rješenje od 11. oktobra 2010. godine kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te je navedeno rješenje proslijeđeno Okružnom sudu na postupanje po žalbama apelanata i izvršenika, koji je rješenjem od 22. avgusta 2012. godine djelimično uvažio prigovor izvršenika, koje je 12. septembra 2012. godine dostavljeno Ministarstvu finansija Republike Srpske na sprovođenje.
- B. V., D. V. i S. V. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 071-0-I-08- 006000 od 9. aprila 2008. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da su apelanti 30. avgusta 2017. godine obavijestili Osnovni sud da otkazuju punomoć za zastupanje advokatu Rati Runjevcu, te su dostavili izjave kojim su saglasni da se njihovo potraživanje isplati na račun D. V. Ministarstvo finansija RS je 8. februara 2018. godine obavijestilo Osnovni sud da potraživanje u ovom predmetu nije realizovano zato što u skladu s navedenim zakonskim propisima nije dospjelo na realizaciju, te da apelanti nisu dostavili neophodnu dokumentaciju za realizaciju predmetnog rješenja o izvršenju, te da bi u skladu s Planom isplate ratnih šteta taj predmet došao na red za isplatu u gotovini 2021. godine. Osnovni sud je podnesak Ministarstva finansija dostavio apelantima, nakon čega je 6. novembra 2018. godine Osnovni sud apelante S. T. koji je izjavio da je na poziv apelanata traži da Osnovni sud produži evidenciju do ljeta 2019. godine.
- M. M. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenjem od 25. aprila 2012. godine prigovor izvršenika djelimično usvojen, nakon čega je dostavljen spis na odlučivanje po žalbi apelanta Okružnom sudu koji je donio 12. aprila 2013. godine, te je rješenje proslijeđeno Trezoru na sprovođenje.
- S. K., K. S., K. V., N. K., R. K., Lj. K. i Ž. K. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I-06-001316 od 18. januara 2007. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je Osnovni sud rješenjem od 18. avgusta 2011. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika, na koje rješenje je uložena žalbu. Okružni sud je djelimično usvojio žalbu i preinačio rješenje o prigovoru, te donio rješenje 11. juna 2012. godine, koje je 13. jula 2012. godine dostavljeno Ministarstvu finansija, Resor Trezor, na sprovođenje.
- N. K., T. K. i N. K. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 156104 12 I od 24. decembra 2012. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju 26. decembra 2012. godine dostavljeno Ministarstvu finansija RS, Sektor Trezor. Osnovni sud je nakon donošenja odluke po prigovoru izvršenika od 15. maja 2014. godine obavijestio Ministarstvo finansija RS, Sektor, da je predmetno rješenje o izvršenju pravosnažno i izvršno i da se po njemu može postupati.
- M. Š. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 197812 14 I od 9. oktobra 2014. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je rješenje po prigovoru izvršenika doneseno 28. aprila 2015. godine i ono je 4. juna 2015. godine proslijeđeno na sprovođenje Ministarstvu finansija RS, Sektor Trezor. Ministarstvo je obavijestilo sud da već ima evidentirano rješenje ovog suda u redoslijedu za naplatu istog apelanta i na osnovu iste izvršne isprave. Rješavajući po žalbi izvršenika, Okružni sud je donio rješenje 13. marta 2018. godine, kojim je potvrdio prvostepeno rješenje tako da nije bilo nikakvih promjena u odnosu na rješenje koje je dostavljeno Trezoru na sprovođenje.
- R. K. i D. K. zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj I 3112/01 od 27. avgusta 2001. godine. Iz stanja u spisu proizlazi da je navedeno rješenje o izvršenju s izvršnim ispravama 14. marta 2002. godine dostavljeno na sprovođenje Razvojnoj banci Banjaluka.
2. Punomoćnik apelanata je 14. januara 2019. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio podnesak koji je uputio predsjedniku Vlade RS – Ministarstvu finansija RS s ciljem isplate dosuđenih potraživanja.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vlade Republike Srpske – kancelarija pravnog predstavnika (u daljnjem tekstu: Vlada RS) i Osnovnog suda zatraženo je u periodu od 31. septembra 2018. godine do 30. aprila 2020. godine da dostave odgovor na apelacije.
4. Vlada RS, odnosno Ministarstvo finansija i Osnovni sud su u periodu od 14. januara 2019. godine do 20. maja 2020. godine dostavili tražene odgovore. Uvodne napomene
5. Pojedini apelanti (S. M., R. M., M. M., mldb. M. M., Lj. J., V. J., J. J., S. J., D. Ž., N. Ž., D. Ž., M. Z., D. A., S. A., B. A., N. A., S. A., B. A., V. A., M. K., T. M., V. V., D. M., D. D., mldb. M. D., R. K. i D. K.) Ustavnom sudu su ranije podnosili apelacije zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju Osnovnog suda. Odlučujući po podnesenim apelacijama, Ustavni sud je donio grupnu odluku broj AP 1211/06 13. decembra 2007. godine kojom je apelacije apelanata usvojio i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te naložio Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja te odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sažmu na sljedeći način.
7. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, kojim je apelantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta) na teret budžeta Republike Srpske, Osnovni sud je donio rješenja o izvršenju kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcionim računima kod poslovnih banaka Republike Srpske kao izvršenika.
8. U većini predmeta, u žalbenom postupku, a po izjavljenom prigovoru izvršenika, rješenja o izvršenju su izmijenjena u skladu s odredbama člana 14.a) važećeg Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, te je određeno izvršenje tako da se izmirenje predmetnog duga treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina. U obrazloženju tih rješenja je navedeno da se predmetna potraživanja odnose na naknadu štete nastale u ratnom periodu, da se predmetna potraživanja smatraju unutrašnjim dugom, te da je Zakonom o unutrašnjem dugu propisan postupak naplate predmetnih potraživanja. Dalje je navedeno da Zakon o unutrašnjem dugu predstavlja lex specialis u skladu s kojim se vrši isplata naknade materijalne i nematerijalne štete, nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, koja su priznata pravosnažnim sudskim odlukama, kao i da je navedeni zakon stupio na snagu 13. januara 2012. godine i da je njime uređen postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima i određeno da se izmirenje unutrašnjeg duga vrši u skladu s odredbama tog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.
9. Sva rješenja o izvršenju su u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu RS dostavljena na sprovođenje Ministarstvu finansija RS, Sektor Trezor, i uvrštena u Plan izmirenja za isplatu ratne štete.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da je nesprovođenjem rješenja o izvršenju, koja su donesena na osnovu pravosnažnih presuda, odnosno nemogućnošću izvršenja pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da na isplatu svojih potraživanja čekaju u rasponu od četiri do sedamnaest godina, da neki od apelanata posjeduju Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine kojim je po apelantima Ustavni sud za kraće prekoračenje roka za isplatu dosuđenih potraživanja u izvršnom postupku utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nerješavanja u razumnom roku i povrede prava na imovinu uz nalog Vladi RS da u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Apelanti ističu da se po njima vrši opstrukcija od Osnovnog suda zloupotrebom odredbe člana 12 stav 2 Zakona o unutrašnjem dugu RS koji primjenjuju na način da pravosnažna i izvršna rješenja o izvršenju umjesto banci označenoj u rješenju o izvršenju dostavljaju tuženom dužniku Ministarstvu finansija, a koji po njima „predmete drže u ladici diskreciono odlučujući da li će i kada izvršiti rješenje o izvršenju, što je suprotno odredbama člana 166 ZIP-a, po kojoj izvršni sud ne postupa“. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelacije
11. Ministarstvo finansija Republike Srpske je dostavilo odgovor na apelaciju uz koji je priložen tabelarni pregled plana izvršenja za apelante, a u kojem su navedeni podaci za navedene predmete (broj rješenja o izvršenju, broj pod kojim je evidentiran u bazi podataka i status izvršenja/glavnica+kamate) koji su uvršteni u navedeni tabelarni pregled plana izvršenja Ministarstva finansija. Takođe, nadležno ministarstvo je navelo da je navedenu tabelu dostavilo i punomoćniku apelanata.
12. Vlada RS je u svojim odgovorima navela da je Republika Srpska 15. septembra 2016. godine donijela novi Plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. U vezi s tim je istaknuto da Komitet ministara Savjeta Evrope, koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, smatra da revidirani Plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno Planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava prema Konvenciji.
13. Osnovni sud je, između ostalog, naveo hronološki tok predmetnih postupaka naveden u činjeničnom dijelu odluke.
V.Relevantni propisi
14. Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02 ispravka, 30/02 ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11) u relevantnom dijelu glasi:
IV. PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE
Član 66.
Prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi.
Ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova su i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa.
V. ORGANIZACIJA REPUBLIKE
Član 69.
Državna vlast u Republici organizuje se na načelu podjele vlasti.
[...] Izvršnu vlast vrši Vlada.
[...].
15. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav 1.
(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
16. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. stav 1.
(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.
Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.
Član 7. st. 2. i 3.
(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provest će se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.
(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.
Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19.
juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.
Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14a.
(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20.
maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.
(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenjuju se opšti kriterijumi:
a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i
b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.
(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.
(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992.
do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.
17. Spisak apelanata prema Planu izvršenja (podaci koje je dostavilo Ministarstvo finansija kao odgovor na apelaciju, kao i podaci iz odgovora Vlade Republike Srpske - Ministarstva finansija):
IME I PREZIME BROJ IZVRŠNOG
RJEŠENJA
DATUM STATUS IZVRŠENJA/ Glavnica + kamata
J.P. 71-0-I- 023175-08-I 12.5.2009.
emitovan/9 emisija napomena: potraživanja D.P. nisu izmirena S.M. i dr. I 2705/04 10.11.2004.
Plan isplate 2021.
M.Š. Ministarstvo finansija posjeduje 71 0 I 022675 07 I umjesto 71 0 I 197812 14 I 1.3.2010.
Plan isplate 2027.
R.K.
------------------------ M.D. i dr.
I 3112/01 ------------------------ I-605/05 27.8.2001.
--------------- 6.4.2005.
½ emitovano 7. emisija;
2/2 plaćeno 12.2.2014.
Isplata izvršena na račun adv.Rate Runjevca. Advokat 20.2.2014. novac prenio na stranke --------------------------------------- Plan isplate 2021.
Lj.P. i dr. Ministarstvo finansija posjeduje 71- 0-I -023450-07-I umjesto I-323/05 18.11.2009.
Plan isplate 2022.
D.Ž. i dr. I 1745/05 11.10.2011.
Plan isplate 2023.
M.Z. I 2516/04 27.10.2004.
Plan isplate 2021.
D.A. i dr. I 1691/04 16.9.04.
Plaćeno 25.7.2019 i 30.4.2019.
M.K. I 2706/04 11.10.2010.
Plan isplate 2023.
T.M. I 2413/04 6. 10.2004.
Dana 27.9.2019. isplaćen iznos od 39.337,79 KM na račun stankama po rješenju o nasljeđivanju iza T. na V ½ i M ½ B.V. i dr. 071-0-I-08-006000 9.4.2008.
Plan isplate 2021 Napomena :dostavljena izjava o povlačenju izjave za emisiju obveznica dana17.6.2019.
M.V. i dr. 071-0-I-07-004763 4.2.2008.
EMITOVANI/9.emisija V.V. Ministarstvo finansija posjeduje I 4192/05 umjesto I- 1321/05 23.2.2006.
Plan isplate 2021.
M.M. 71-0-I-091965-10-I 28.7.2010.
Plan isplate 2022.
S.K. i dr. I-06- 001316 18.1.2007 Dana 30.4.2019. plaćeno 53.002,51 KM za V.K. plus nasljeđeni dio iz R. 1/6 i N. 1/6, S.K. plus nasljeđeni dio iza N. 1/6 i R. 1/6, i za S.K., nije obrađeno za Lj.K.i Ž.
i za njihove nasljedne dijelove iza N. 1/6 i R. 1/3 P.Ž. I-1321/05 8.10.2010.
Plan isplate 2023.
N.K. i dr. 71 0 I 156104 12 I 24.12.2012.
Plan isplate 2025.
M.D. I-539/05 24.1.2011.
Emitovan/11.emisija VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost apelacije zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine i zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda br. 071-0-I-07-004763 od 4. februara 2008. godine, I 539/05 od 19. aprila 2005. godine, 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine i I 1691/04 od 16. septembra 2004. godine, I 2413/04 od 6. oktobra 2004. godine, te I-06-001316 od 18. januara 2007. godine
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačke d) i g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav (3) tačke d) i g) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je ponijelo neovlašćeno lice;
g) ako su izmijenjene pravne okolnost;
Apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice
21. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda proizlazi da je 25. jula 2017. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijska uprava Trebinje, obavijestilo Osnovni sud da je apelantkinja D. P. imala aktivno prebivalište u Bileći do 9. januara 2012. godine kada je ono postalo pasivno zbog smrti imenovane. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je advokat Rato Runjevac u apelantkinjino ime 10. septembra 2018. godine podnio predmetu apelaciju zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine. Iz navedenog proizlazi da je advokat Rato Runjevac podnio predmetnu apelaciju u apelantinjino ime, a da je apelantkinja umrla prije podnošenja apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je odredbama člana 63 stav (1) tačka d) i stav (2) Pravila Ustavnog suda propisano da će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak o apelaciji kada u toku postupka apelant umre, s tim da će nastaviti postupak ako nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti podnese pisani zahtjev da preuzima nastavak postupka. S obzirom na to da advokat Rato Runjevac ne bi bio ovlašćen da kao apelantkinjin punomoćnik nastavi postupak u slučaju da je apelantkinja umrla u toku postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud ukazuje da samim tim advokat Rato Runjevac nije ovlašćen da podnese apelaciju u ime apelantkinje koja je, dakle, umrla prije podnošenja apelacije. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelaciju u apelantkinjino ime zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine podnijelo neovlašćeno lice.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnijelo neovlašćeno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Izmijenjene pravne okolnosti
23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelant podnijeli apelaciju zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda br. 071-0-I-07-004763 od 4. februara 2008. godine, I 539/05 od 19. aprila 2005. godine, 71 0 I 023175 08 I od 12. maja 2009. godine i I 1691/04 od 16. septembra 2004. godine, I 2413/04 od 6. oktobra 2004. godine, te I-06-001316 od 18. januara 2007. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz tabelarnog prikaza Ministarstva finansija proizlazi da su nakon podnošenja apelacije u međuvremenu sprovedena predmetna rješenja o izvršenju. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije, u ovom dijelu, bespredmetno.
24. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda br. I 2705/04 od 10. novembra 2004. godine, I 323/05 od 16. marta 2005. godine, I 1745/05 od 15. jula 2005. godine, I 2516/04 od 27. oktobra 2004. godine, I 2706/04 od 15. novembra 2004. godine, I 4195/05 od 23. februara 2006. godine, I 1321/05 od 29. maja 2006. godine, I 605/05 od 6. aprila 2005. godine, 071-0-I-08-006000 od 9. aprila 2008. godine, 71 0 I 091965 10 I od 28. jula 2010. godine, 71 0 I 156104 12 I od 24. decembra 2012. godine, 71 0 I 197812 14 I od 9. oktobra 2014. godine i I 3112/01 od 27. avgusta 2001. godine
25. U odnosu na dopustivost apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj novijoj praksi identično pravno pitanje – nesprovođenja rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske, odnosno nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj razmatrao u predmetu broj AP 4769/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4769/16 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4769/16 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetne apelacije, u ovom dijelu, poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. VII.Meritum
26. U konkretnim slučajevima, apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih presuda koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se sprovođenje predmetnih rješenja o izvršenju vrši u skladu s odredbama Zakona o unutrašnjem dugu. Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 11 Zakona o unutrašnjem dugu propisano: „Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM…“, da je odredbama člana 14.a stav 1 istog zakona, između ostalog, propisano „obaveze propisane članom 11 ovog zakona izmiruju se zajedno s ostalim potraživanjima u gotovini“, te da je odredbama istog člana stav 4 propisano „obaveze iz stava 1 ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu s propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina“. Dakle, Zakonom o unutrašnjem dugu Republika Srpska je utvrdila visinu duga i obavezala se da će ga izmiriti u periodu od najmanje 20 godina.
28. Ustavni sud, takođe, primjećuje da je Ministarstvo finansija Republike Srpske dostavilo informaciju o svakom pojedinačnom predmetu u vidu tabele u kojoj je, između ostalog, prikazan broj i datum izvršnog rješenja i godina u kojoj apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu prema planu izvršenja. Naime, iz navedenog tabelarnog pregleda proizlazi mogućnost izmirenja prema planu izvršenja u periodu od 2021. do 2027. godine.
29. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na odgovor Ministarstva finansija Republike Srpske dostavljen na apelacije koje su razmatrane u citiranoj odluci AP 4769/16. U navedenoj odluci, tačka 27, navedeno je: „[...] sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom za ljudska prava vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom, Republika Srpska je konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. S obzirom na navedeno, Republika Srpska je 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Naime, navedenim planom predviđa se izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Presude primljene do kraja 2004. godine, kod kojih je već došlo do kašnjenja dužeg od 10 godina u vrijeme donošenja presude Đurić i drugi, bile bi izvršene tokom 2016. godine, pod uslovom da su povjerioci dostavili potrebnu dokumentaciju. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 € na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja. Presude primljene nakon 15. septembra 2016. godine izvršiće se pod istim uslovima nakon izvršenja presuda uključenih u Plan izmirenja. Komitet ministara Savjeta Evrope koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava smatra da revidirani plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava po Konvenciji. Osim toga, Ministarstvo u odgovoru napominje da ukoliko je tražilac izvršenja saglasan da se njegovo izvršenje izmiri emisijom obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, potrebno je da popuni i ovjeri obrazac izjave i formular s ličnim podacima i dostavi ga Ministarstvu finansija Republike Srpske. Dalje su naveli da nijedna stranka nema prioritet u odnosu na ostale, što znači da će tražioci izvršenja s navedenih izvršnih rješenja koji su prikazani u tabeli, koja je dostavljena u prilogu dopisa, imati iste prethodno navedene mogućnosti. Osim toga, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske može se redoslijed izmirenja izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini. Na kraju je istaknuto da stranke prilikom donošenja odluke o načinu realizacije njihovog potraživanja po osnovu ratne štete imaju u vidu prednosti emisije obveznica, odnosno da sve obveznice koje emituje Republika Srpska kotiraju na „Banjalučkoj berzi“ a.d. Banjaluka i njima je moguće trgovati, mogu se izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zagrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata u skladu sa važećim propisima.
30. Nadalje, u citiranoj odluci broj AP 4769/16 Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud u predmetu Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, aplikacija br. 15663/12, odluka od 14. marta 2017. godine), razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete, jednoglasno odlučio izbrisati aplikaciju s liste predmeta jer sud ne vidi posebne okolnosti u pogledu poštovanja ljudskih prava utvrđenih u Konvenciji i njenim protokolima koje bi zahtijevale nastavak razmatranja ovog slučaja. U navedenoj odluci Evropski sud, podsjećajući da je u presudi Đurić i drugi pohvalio Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine koji je predvidio vremenski okvir izvršenja u trajanju od 13 godina, smatra da se novim planom izmirenja od 15. septembra 2016. godine Republika Srpska vratila tom prijedlogu. Nadalje, Evropski sud je mišljenja da je tužena država implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi u skladu s Konvencijom, što je takođe i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Evropski sud smatra da će se konačna presuda u korist aplikanata izvršiti prema novom planu izmirenja, što je u skladu sa članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.
31. Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj odluci broj AP 4769/16 u cijelosti odnose i na ove konkretne slučajeve, pa se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca koji imaju dosuđena potraživanja na teret budžeta Republike Srpske po osnovu ratne štete, da svoja potraživanja naplate u razumnom roku, tako da je evidentno da će apelanti, a u skladu s preduzetim mjerama, moći u dogledno vrijeme naplatiti svoja potraživanja prema planu od 15. septembra 2016. godine, koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. Pitanje kompenzacije
32. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja navedenih prava, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je evidentno da je Planom izmirenja unutrašnjeg duga po osnovu ratne štete od 15. septembra 2016. godine postignuta ravnoteža između javnog interesa da se očuva makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Republike Srpske i interesa pojedinaca koji imaju dosuđena potraživanja po osnovu ratne štete na teret budžeta Republike Srpske da svoja potraživanja naplate u razumnom roku. Apelanti će u skladu s preduzetim mjerama moći naplatiti svoja potraživanja u doglednom roku, prema Planu izmirenja unutrašnjeg duga, koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu i da zbog toga u datim okolnostima apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Na osnovu člana 18 stav (3) tačke d) i g), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević