Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7650/18 (B. B.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7650/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-7650/18, rješavajući apelaciju Bojana Bukve, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bojana Bukve podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 K 000033 18 Kž od 2. novembra 2018. godine, zato što je u vrijeme podnošenja apelacije bila preuranjena, a apelant nije osporio kasnije donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 K 000033 18 Kvlz od 28. avgusta 2019. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Bukva iz Gradiške (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačević i Marica Đukanović iz Gradiške, podnio je 24. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 K 000033 18 Kž od 2. novembra 2018. godine.

2. Apelant je 3. decembra 2019. godine Ustavnom sudu dostavio podnesak naslovljen kao „urgencija“ u kojem je naveo da se pred Ustavnim sudom vode njegove apelacije zavedene kao AP-7650/18 (predmetna apelacija) te apelacije AP-4250/19 i AP-4457/19 [koje su u međuvremenu odbačena kao ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine odlukom donesenom 15. januara 2020. godine odnosno 17. decembra 2019.godine]. U tom podnesku apelant je obavijestio Ustavni sud da je rješenjem Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici od 21. oktobra 2019. godine obavezan da se 21. januara 2020. godine javi u KPZ Foča radi izdržavanja kazne po presudi osporenoj predmetnom apelacijom pa je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će privremeno obustaviti izvršenje tog rješenja do konačne odluke Ustavnog suda po naprijed navedenim apelacijama.

3. Presudom Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 000033 17 K od 18. decembra 2017. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela Polno nasilje nad djetetom iz člana 195. stav 4. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, kao i obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka, dok je oštećena upućena na parnični postupak sa imovinskopravnim zahtjevom.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 16 0 K 000033 18 Kž od 2. novembra 2018. godine odbijene su kao neosnovane žalbe nadležnog javnog tužioca i apelantovih branilaca, te potvrđena prvostepena presuda od 18. decembra 2017. godine.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su apelantovi branioci 10. decembra 2018. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Okružnog suda od 18. decembra 2017. godine.

6. Iz odgovora na apelaciju koji je 11. februara 2020. godine Okružni suda dostavio Ustavnom sudu proizilazi da je Presudom Vrhovnog suda broj 16 0 K 000033 18 Kvlz od 28. avgusta 2019. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantovih branilaca za zaštitu zakonitosti.

7. Apelant smatra da su mu u osporenom odlukom Vrhovnog suda broj 16 0 K 000033 18 Kž od 2. novembra 2018. godine (kao i u postupku u kojem je ona donesena) prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant 24. decembra 2018. godine podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 16 0 K 000033 18 Kž od 2. novembra 2018. godine. Međutim apelantova odbrana je prethodno 10. decembra 2018. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan Presudom broj 16 0 K 000033 18 Kvlz od 28. avgusta 2019. godine. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u predmetnom krivičnom postupku konačna odluka presuda Vrhovnog suda od 28. avgusta 2019. godine koja je donesena po zahtjevu za zaštitu zakonitosti nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu, pokrenuo postupak za zaštitu zakonitosti niti da je naknadno donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnoj povredi prava na koju se apelant pozvao u apelaciji (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1820/17 od 11. juna 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7650/18 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio