Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6735/18 (J. M.)
Odluka donesena 15. 07. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6735/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. srpnja 2020. godine, u predmetu broj AP-6735/18, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jagoda Medić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jagoda Medić zbog dužine trajanje postupka u predmetu „priznavanja statusa pripadnika oružanih snaga“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jagoda Medić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ključa, koju zastupa Feho Botonjić, odvjetnik iz Ključa, podnijela je 20. studenoga 2018. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanje postupka u predmetu „priznavanja statusa pripadnika oružanih snaga“.
2. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata, Grupa za pitanje evidencija iz oblasti vojne obveze za područje Općine Ključ (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 8. travnja 2013. godine odbijen je zahtjev apelantice i nije priznat status pripadnika Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine – teritorijalna obrana Ključ za M.M. (supružnik apelantice), u razdoblju travanj – rujan 1992. godine.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ) od 9. listopada 2014. godine, uvažen je priziv apelantice izjavljen na rješenje prvostupanjskoga organa od 8. travnja 2013. godine, rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskome organu na ponovni postupak.
4. Rješenjem prvostupanjskoga organa od 19. studenoga 2014. godine odbijen je zahtjev apelantice i nije priznat status pripadnika oružanih snaga za njezinoga supružnika. Rješenjem drugostupanjskog organa od 18. prosinca 2014. godine odbijen je priziv apelantice izjavljen na rješenje prvostupanjskoga organa od 19. studenoga 2014. godine. Presudom Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 23. prosinca 2015. godine tužba je uvažena te je poništeno drugostupanjsko rješenje od 18. prosinca 2014. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
5. Rješenjem prvostupanjskoga organa od 31. kolovoza 2016. godine odbijen je zahtjev apelantice i nije priznat status pripadnika oružanih snaga za njezinoga supružnika. Rješenjem drugostupanjskog organa od 3. studenoga 2016. godine odbijen je priziv apelantice izjavljen na rješenje prvostupanjskoga organa. Presudom Kantonalnoga suda od 5. ožujka 2018. godine tužba je uvažena te je poništeno prvostupanjsko rješenje od 31. kolovoza 2016. godine i drugostupanjsko rješenje od 3. studenoga 2016. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskome organu.
6. Rješenjem prvostupanjskoga organa od 22. listopada 2018. godine odbijen je zahtjev apelantice i nije priznat status pripadnika oružanih snaga za njezinoga supružnika.
7. Rješenjem prvostupanjskoga organa od 24. travnja 2020. godine odbačen je priziv apelantice izjavljen protiv rješenja ovoga organa od 22. listopada 2018. godine, zbog nepravovremenosti.
8. Drugostupanjski organ je dopisom od 26. lipnja 2020. godine obavijestio Ustavni sud da apelantica nije izjavila priziv tom organu na rješenje od 24. travnja 2020. godine. Apelacioni navodi
9. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
12. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnome roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnoga suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u tijeku trajanja postupka pred nadležnim organima. Smisao ove odredbe jeste omogućavanje Ustavnome sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu duljine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakoga postupka. Stoga bi, u situaciji kada sami apelanti ne postupe po nalogu nadležnoga organa ili ne koriste pravni lijek u zakonskome roku, i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnome postupku, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje, i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam, odnosno obezvrijedio značaj mehanizma, koji omogućava Ustavnome sudu da u tijeku trajanja postupka reagira, odnosno naloži nadležnim organima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj članak dovelo bi do toga da bi redoviti sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojima apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnome roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnoga kršenja ovoga prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete sukladno članku 74. Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti, br. AP-4265/14 od 19. travnja 2017. godine, AP-2049/19 od 11. ožujka 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
13. U konkretnome slučaju, prema stanju spisa, apelantica nije sukladno odredbama članka 221. stavak 1. Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) izjavila priziv na rješenje prvostupanjskoga organa od 24. travnja 2020. godine. Pri tome, Ustavni sud ukazuje i na to da je apelantica, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnoga suda, dužna da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnoga i činjeničnoga stanja u svezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije, što apelantica u konkretnom slučaju nije učinila. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević