Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-6147/18 (J. D.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-6147/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. lipnja 2020. godine, u predmetu broj AP 6147/18, rješavajući apelaciju Jasmina Delića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Jasmin Delić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku pod brojem 51 0 P 004018 10 I.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Travniku da u skladu s ovom odlukom odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 51 0 P 004018 10 I u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da Jasminu Deliću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Travniku da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jasmin Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Ivan Grubešić, odvjetnik iz Novog Travnika, podnio je 30. listopada 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 51 0 P 004018 10 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 23. ožujka 2020. godine zatražen odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 6. travnja 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 27. kolovoza 2010. godine podnio prijedlog za ovrhu Općinskom sudu na temelju pravomoćne i ovršne sudske nagodbe radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 1.000,00 KM protiv V. G. (u daljnjem tekstu: ovršenik), predlažući ovrhu zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari ovršenika.
6. Rješenjem Općinskog suda od 16. rujna 2010. godine dozvoljena je predložena ovrha.
7. Zaključkom Općinskog suda od 30. prosinca 2011. godine određeno je provođenje ovršnih radnji popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari ovršenika za 14. ožujka 2012. godine, koje nisu provedene zbog kvara službenog vozila sudskog ovršitelja na dan provođenja.
8. Zaključkom Općinskog suda od 22. studenog 2012. godine određeno je provođenje ovršnih radnji popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari ovršenika za 14. siječnja 2013. godine, koje nisu provedene zato što supruga ovršenika nije dozvolila bilo kakvu ovrhu budući da je ovršenik bio odsutan na dan provođenja.
9. Zaključkom Općinskog suda od 18. veljače 2013. godine određeno je provođenje ovršnih radnji popisa procjene i prodaje pokretnih stvari ovršenika za 14. ožujka 2013. godine uz asistenciju sudske policije.
10. Zaključkom Općinskog suda od 16. srpnja 2013. godine određeno je prvo ročište za prodaju pokretne stvari ovršenika za 25. rujna 2013. godine.
11. Zaključkom Općinskog suda od 25. rujna 2013. godine određeno je drugo ročište za prodaju pokretnih stvari ovršenika za 12. studenog 2013. godine.
12. Rješenjem Općinskog suda od 12. studenog 2013. godine obustavljen je ovršni postupak jer se pokretne stvari ovršenika nisu uspjele prodati na drugom ročištu za javnu prodaju, a na ročištu se nisu pojavile ni stranke ni zainteresirane osobe.
13. Apelant je 19. studenog 2013. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje s prijedlogom da se rješenje o obustavi postupka stavi izvan snage.
14. Općinski sud je 24. siječnja 2017. godine održao ročište po apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i usvojio prijedlog.
15. Zaključkom Općinskog suda od 6. veljače 2017. godine određeno je prvo ročište za javnu prodaju pokretne stvari ovršenika za 16. ožujka 2017. godine.
16. Zaključkom Općinskog suda od 16. ožujka 2017. godine određeno je drugo ročište za javnu prodaju pokretne stvari ovršenika za 17. svibnja 2017. godine, na kojem se apelant javio kao kupac pokretnih stvari.
17. Apelant je podneskom od 20. travnja 2017. godine tražio od Ministarstva unutarnjih poslova provjeru i podatke o registriranim vozilima na ime ovršenika.
18. Apelant se na ročištu 17. svibnja 2017. godine prijavio kao kupac pokretne stvari i predložio da sud odredi novi popis pokretnih stvari ovršenika.
19. Zaključkom Općinskog suda od 1. lipnja 2017. godine apelantu je prodana pokretna stvar dosadašnje vlasništvo ovršenika.
20. Zaključkom Općinskog suda od 10. kolovoza 2017. godine određena je predaja u posjed apelantu kao kupcu pokretnih stvari ovršenika.
21. Apelant je podneskom od 31. listopada 2017. godine predložio da se donese rješenje o dosudi pokretnih stvari, urgirao da se nastavi ovrha na pokretnim stvarima ovršenika.
22. Rješenjem Općinskog suda od 24. siječnja 2018. godine apelantu kao kupcu je dosuđena pokretna stvar dosadašnje vlasništvo ovršenika.
23. Apelant je podneskom od 31. kolovoza 2018. godine predložio da se odredi ročište za predaju u posjed apelantu kao kupcu pokretne stvari dosadašnje vlasništvo ovršenika.
24. Zaključkom Općinskog suda od 19. rujna 2018. godine određena je predaja u posjed apelantu kao kupcu pokretne stvari dosadašnje vlasništvo ovršenika.
25. Apelant je podneskom od 4. listopada 2018. godine obavijestio sud o nepristupanju sudskog ovršitelja na zakazanu predaju u posjed kupljene stvari od strane apelanta.
26. Apelant je podneskom od 25. listopada 2018. godine predložio da se izvrši novi popis i procjena imovine ovršenika, te zatražio da se protiv sudskog ovršitelja pokrene disciplinski i kazneni postupak.
27. Zaključkom Općinskog suda od 31. listopada 2018. godine određeno je za 23. studenog 2018. godine provođenje ovršnih radnji popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari ovršenika radi naplate ostatka duga.
28. Dopisom Općinskog suda od 29. studenog 2018. godine apelantu je dostavljen zapisnik o zapljeni i procjeni pokretnih stvari ovršenika po zaključku od 31. listopada 2018. godine.
29. Zaključkom Općinskog suda od 13. ožujka 2020. godine određena je prva prodaja pokretnih stvari ovršenika za 29. travnja 2020. godine.
30. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni ovršni postupak u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
31. Apelant je u apelaciji naveo da rješenje o ovrsi ni do danas nije provedeno, a doneseno je prije više od osam godina, pa kako se ovršni postupak ima smatrati žurnim, smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Također je naveo da zbog neažurnog i neefikasnog postupanja traži naknadu nematerijalne štete, i to za svaku godinu trajanja postupka po 300,00 KM ili ukupno 2.400,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
32. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo kronologiju ovršnog postupka. Općinski sud je dalje naveo da je apelant tijekom postupka predlagao samo popis i procjenu pokretnih stvari iako je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave zaključene sudske nagodbe, što bi u konkretnom slučaju omogućilo i primjenu članka 37. Zakona o ovršnom postupku, provjeru imovine ovršenika, ali to nikada nije učinjeno. Također je naveo da je vrijednost pokretne stvari ovršenika, koju je kupio apelant, procijenjena na 2.500,00 KM, dok ju je apelant kupio za iznos od 50,00 KM, zbog čega bi se apelant mogao smatrati namirenim za svoje potraživanje (koje je iznosilo 1.000,00 KM). Osim toga, naveo je da apelant nije imao aktivnu ulogu kao strana u postupku kako bi se ovaj postupak okončao i naplatilo potraživanje. V.Relevantni propisi
33. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka
USBiH).
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
34. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
35. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
36. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
37. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na duljinu ovršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23.–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
38. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
39. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
40. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog ovršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
41. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. [...]
42. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
43. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Europski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žuran karakter (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.) Razdoblje koje treba uzeti u obzir
44. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja ovršnog postupka razmatrati razdoblje od 27. kolovoza 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razdoblje od oko devet godina i deset mjeseci.
Analiza duljine trajanja ovršnog postupka
45. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji je po zakonu žurne naravi te da, s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
46. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog ovršnog postupka, te da je podnosio prijedloge za provođenje pljenidbe i dosude zaplijenjenih stvari. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje usvojen, pa se duljina postupka u tom dijelu ne može smatrati apelantovom odgovornošću. Ustavni sud također ne smatra da je činjenica da apelant nije predložio provođenje provjere imovine ovršenika doprinijela duljini trajanja postupka s obzirom na to da nije iscrpljen postojeći predmet ovrhe.
47. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant 27. kolovoza 2010. godine pokrenuo predmetni ovršni postupak, te da je taj postupak još uvijek u tijeku. Dakle, predmetni postupak traje više oko devet godina i deset mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ovršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim (članak 5. stavak 1. Zakona o ovršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je duljina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna načelu „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima. Međutim, obrazloženje koje je ponudio Općinski sud ne može opravdati dugo trajanje ovog postupka, niti iz činjenica konkretnog predmeta proizlaze iznimne okolnosti. Nadalje, Ustavni sud zapaža izvjesnu pasivnost u poduzimanju procesnih radnji na samom početku ovršnog postupka budući da je nakon donošenja rješenja o ovrsi Općinskom sudu trebalo više od godinu dana da odredi prvi popis pokretnih stvari ovršenika, a nakon što je taj popis bio neuspješan, sudu je trebalo osam mjeseci da odredi novi popis pokretnih stvari. Ustavni sud, također, primjećuje neaktivnost Općinskog suda nakon što je apelant, po obustavi ovršnog postupka, podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, o kojem je sud odlučio nakon više od tri godine i dva mjeseca, kao i da je nakon dostave zapisnika o zapljeni i procjeni pokretnih stvari ovršenika apelantu, Općinskom sudu trebalo više od godinu i tri mjeseca da odredi prvu prodaju pokretnih stvari ovršenika. Dakle, promatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim postupanjem u bitnom utjecao na duljinu trajanja ovršnog postupka, te da radnje nije poduzimao učinkovito i ekonomično s ciljem okončanja predmetnog postupka.
48. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom ovršnom postupku došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
49. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
51. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Srednjobosanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
52. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer postupak, koji je žurne prirode, traje dulje od devet godina i deset mjeseci, a pri tome Općinski sud u razumnim rokovima nije poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
54. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević