Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1856/20 (Građevinsko zanatstvo „Zidar-Krovar“ Velika Kladuša)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1856/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-1856/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Građevinsko zanatstvo "Zidar-krovar" Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Građevinskog zanatstva „Zidar-Krovar“ Velika Kladuša podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 Ps 068003 18 Rev od 25. februara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Građevinsko zanatstvo „Zidar-Krovar“ Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 28. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 068003 18 Rev od 25. februara 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Ps 068003 15 Ps od 20. februara 2017. godine odbačena je kao neuredna tužba apelanta podnesena protiv Međunarodne organizacije za migraciju IOM Sarajevo (prvotuženi), DJL Cazing iz Cazina (drugotuženi) i Vlade Unsko-sanskog kantona-Ministarstva odbrane i razvoja (trećetuženi) radi sticanja bez osnova (vrijednost spora 110.907,80 KM).
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 20. februara 2017. godine, Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 17 0 Ps 068003 17 Pž od 31. maja 2018. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 31. maja 2018. godine, Vrhovni sud je Rješenjem 17 0 Ps 068003 18 Rev od 25. februara 2020. godine odbacio predmetnu reviziju.
5. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301b. Zakona o parničnom postupku propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, te da izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je ukazao da je, kako je iz stanja spisa proizlazilo da je reviziju u konkretnom predmetu podnio vlasnik apelanta, dopisom upućenim Općinskom sudu 10. decembra 2019. godine zatraženo je da se Vrhovnom sudu dostavi dokaz o tome da li podnosilac revizije ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je dalje naveo da je Općinski sud 25. februara 2020. godine dostavio Vrhovnom sudu podnesak apelanta zaprimljen u taj sud 3. februara 2020. godine, u kojem podnesku je navedeno da podnosilac revizije nema položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je zaključio da, budući da je reviziju izjavila osoba koja nije imala ovlaštenje za podnošenje iste, predmetna revizija nije dopuštena, pa je istu odbacio shodno odredbama člana 247. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), zbog čega je njegova revizija odbačena. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, revizija apelanta odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 2930/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević