Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1632/19 („Natron“ Maglaj d.d.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1632/19
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 1632/19, rješavajući apelaciju „Natrona“ Maglaj d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelaciju koju je podnio „Natron“ Maglaj d.d.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kalesiji kao predmet broj 29 0 Ip 005344 09 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Kalesiji da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 29 0 Ip 005344 09 Ip, u skladu sa članom II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Kalesiji da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Natron“ Maglaj d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 29 0 Ip 005344 09 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. aprila 2019. i 9. maja 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 27. maja 2019. i 4. juna 2020. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 15. januara 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (MOCCA d.o.o Kalesija) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj Mals.1473/05 od 15. juna 2009. godine radi naplate novčanog potraživanja.
6. Općinski sud je zaključkom od 20. januara 2010. godine apelantu vratio prijedlog na uređenje. Po dostavljenom uređenom prijedlogu od 6. februara 2010. godine Općinski sud je 25. februara 2010. godine donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje na računu izvršenika otvorenom kod poslovne banke, ili popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
7. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je 13. aprila 2010. godine uložio prigovor, koji je rješenjem Općinskog sud od 18. juna 2010. godine odbijen kao neosnovan. Po izjavljenoj žalbi izvršenika od 1. jula 2010. godine Općinski sud je 6. augusta 2010. godine dostavio spis na odlučivanje Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je svojim rješenjem od 9. februara 2011. godine žalbu izvršenika odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je 19. maja 2011. godine spis vratio Općinskom sudu na daljnje postupanje.
8. Općinski sud je 20. maja 2011. godine rješenje o izvršenju dostavio banci o čemu je obavijestio apelanta.
9. Općinski sud je 5. jula 2011. godine spis iskazao završenim.
10. Nadležna banka je podneskom od 1. augusta 2011. godine obavijestila Općinski sud da račun naveden u rješenju nije račun izvršenika, nego drugog društva.
11. Nadležna banka je podneskom od 12. septembra 2011. godine obavijestila Općinski sud da je blokiran račun klijenta po rješenju o izvršenju i stavljen u red čekanja.
12. Apelant je 16. januara 2014. godine Općinskom sudu podnio zahtjev za utvrđivanje imovine izvršenika zahtijevajući od suda da donese zaključak kojim će naložiti izvršeniku da, između ostalog, dostavi podatke na posebnim obrascima o pokretnoj i nepokretnoj imovini. Također, uputio je pet urgencija Općinskom sudu u periodu od 2015. do 2018. godine (12. februara i 3. septembra 2015, 30. novembra 2016, 24. januara i 10. septembra 2018. godine).
13. Općinski sud je 26. oktobra 2018. godine donio zaključak, uz dostavu obrasca Pl, P2 i P3, koji izvršeniku nije uručen jer, prema navodima dostavljača, „navedena firma ne postoji na datoj adresi“.
14. Nakon uplate sudskih troškova Općinski sud je 5. septembra 2019. godine donio zaključak o prinudnom izvršenju, te je odredio da se ono izvrši 27. septembra 2019. godine. Po izlasku na lice mjesta, u prisustvu apelantovog opunomoćenika, Općinski sud je utvrdio da su prostorije u kojima je poslovao izvršenik zaključane, te je upoznao apelanta da je dužan osigurati sredstva za nasilni ulazak u prostorije izvršenika, kako bi izvršili popis pokretnih stvari koje se nalaze u prostorijama izvršenika.
15. Apelant je 14. oktobra 2019. i 11. marta 2020. godine predložio Općinskom sudu da, u smislu člana 125. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, ponovo pokuša izvršiti pljenidbu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika, sve do njegovog potpunog namirenja.
16. Općinski sud je zaključkom od 19. marta 2020. godine ponovo odredio prinudno izvršenje za 20. april 2020. godine koje nije održano.
17. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, kao i da je podnio pet urgencija imajući u vidu da Općinski sud nije postupao po podnesenom zahtjevu radi utvrđivanja izvršenikove imovine, niti je provodio ranije dozvoljeno izvršenje na pokretninama izvršenika.
b) Odgovori na apelaciju
19. Općinski sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je apelantu poznato da je izvršenik prestao da radi od vremana kada je pokrenut ovaj postupak izvršenja, a čak i prije, da su prostorije u kojim je nekad obavljao djelatnost zaključane, da nije obsigurao sredstva za prisilni ulazak u prostorije izvršenika radi popisa pokretnih stvari, te da sud nije mogao postupiti po navedenom prijedlogu (14. oktobra 2019. i 11. marta 2020. godine) da se ponovo pokuša izvršiti pljenidba, procjena i prodaja pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je naveo da prinudno izvršenje od 20. aprila 2020. godine, zbog novonastale situacija sa Covidom 19, a po preporukama VSTVBiH, nije održano, te da će novo ročište biti zakazano u što kraćem roku. Predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetimau kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 15. januara 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko deset i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
30. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, te da je pozvan od suda da uredi prijedlog, po kojem nalogu je blagovremeno postupio, što je u određenoj, manjoj, mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka podnio zahtjev za utvrđivanje izvršenikove pokretne i nepokretne imovine, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je, s druge strane, objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, jer je Općinski sud postupao po apelantovom prijedlogu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao više urgencija u nastajanju da Općinski sud postupi po podnesenom zahtjevu radi utvrđivanja izvršenikove imovine. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja, jer pokušava da namiri potraživanja iz izvršne isprave.
31. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje o izvršenju u roku od devetnaest dana nakon podnošenja uređenog prijedloga za izvršenje, što se može smatrati primjerenom ažurnošću. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u početnoj fazi postupka preduzimao procesne radnje u relativno kratkim vremenskim intervalima s ciljem okončanja predmetnog postupka (odlučio o prigovoru izvršenika, dostavio spis Kantonalnom sudu na odlučivanje po izvršenikovoj žalbi, dostavio predmetno rješenje o izvršenju banci o čijem dostavljanju je obavijestio apelanta). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u relevantnom periodu postupao i Kantonalni sud, koji je u relativno razumnom roku odlučio o izvršenikovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja. Međutim, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u nastavku postupka, Ustavni sud zapaža evidentnu pasivnost Općinskog suda koji je, za razliku od primjerene ažurnosti u prvoj fazi postupka, u ovoj fazi postupka bio neprimjereno pasivan u periodu od oko četiri godine i devet mjeseci, tj. od podnošenja (16. januara 2014. godine) apelantovog zahtjeva za utvrđivanje imovine izvršenika, pa do 26. oktobra 2018. godine, kada je Općinski sud donio zaključak, uz dostavu obrasca P1, P2 i P3, koji izvršeniku nije uručen jer, prema navodima dostavljača, „navedena firma ne postoji na datoj adresi“, koju pasivnost, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud ničim nije opravdao, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu pasivnost. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pristupio prinudnom izvršenju, koje je bezuspješno završeno, nakon čega je po apelantovom prijedlogu ponovo odredio prinudno izvršenje koje je odgođeno zbog objektivnih razloga. Prema tome, imajući u vidu navedeno razdoblje neaktivnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se, uprkos objektivnim okolnostima koje su postojale u toku postupka (nemogućnosti provođenja izvršenja na predloženim predmetnima i sredstvima izvršenja), radi o značajnom doprinosu Općinskog suda ukupnoj dužini trajanja postupka, koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati postupanju Općinskog suda, koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču utvrđene pasivnosti, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu. Slijedom svega iznesenog, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u početku provodio određene radnje, koje su bile usmjerene ka okončanju izvršenja, ali da je u kasnijoj fazi postupka došlo do neopravdane neaktivnosti, zbog čega izvršenje nije okončano iako je predmetni postupak od značaja za apelanta i iako je po zakonu hitan. Stoga, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje duže od 10 godina i kada nije okončan, a pri tome za period pasivnosti od oko četiri godine u nastavku postupka nema razumnog opravdanja, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da Općinski sud u kasnijoj fazi postupka nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
32. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematrijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju apelant kao pravno lice nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Ostali navodi
34. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon deset godina od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević