Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1915/20 (I. H.)
Odluka donesena 02. 07. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1915/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-1915/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ibrahim Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Hodžića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 149375 20 Gž od 20. marta 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Dževad Hrnjić advokat iz Žepča, podnio je 4. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 149375 20 Gž od 20. marta 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 149375 17 P od 21. novembra 2019. godine, u postupku radi utvrđenja bračne tekovine (vrijednost spora 35.000,00 KM), utvrđeno je da bračnu tekovinu parničnih stranaka, tužiteljke S.H. i tuženog apelanta, sa po ½ udjela čine nekretnine pobliže označene izrekom prvostepene presude, te je naloženo Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da po pravosnažnosti predmetne presude u vlasničkom listu „B“ izvrši upis suvlasništva u korist tužiteljke, kao i da izvrši zabilježbu prava korištenja u teretnom listu ,,C“. Naloženo je Službi za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Grada Zenica da po pravosnažnosti predmetne presude u Posjedovnom listu br. 318 KO Orahovičko Polje, izvrši upis prava saposjeda na predmetnim nekretninama u korist tužiteljke. Obavezan je apelant da tužiteljki naknadi troškove postupka u iznosu od 6.202,54 KM, te je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.097,81 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda broj 43 0 P 149375 17 P od 21. novembra 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 43 0 P 149375 20 Gž od 20. marta 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Prema stanju u spisu, apelant nije izjavio reviziju protiv osporene Presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 149375 20 Gž od 20. marta 2020. godine.
Apelacioni navodi
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te navodi da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Relevantni propisi
6. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
7. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
1. Revizija Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
(2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka.
[…] Član 321.
(1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora uzeće se taj iznos.
(2) U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naznačio.
[…]
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude drugostepenog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH protiv navedene presude. Naime, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku tužiteljka tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi da njenu i apelantovu bračnu tekovinu čine nekretnine pobliže označene izrekom prvostepene presude sa po ½ dijela, te da je njen tužbeni zahtjev usvojen u cjelosti. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je tužiteljka (budući da se predmetni tužbeni zahtjev nije odnosio na novčani iznos) kao vrijednost spora odredila iznos od 35,000.00 KM, te da je apelant prvostepenu presudu osporavao u cjelosti, a da je Kantonalni sud odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu. Dakle, iz navedenog proizlazi da je apelant imao mogućnost da protiv drugostepene presude izjavi reviziju, što apelant, prema stanju spisa, nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević