Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5641/18 (G. D.)

Odluka donesena 15. 07. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5641/18

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. jula 2020. godine, u predmetu broj AP 5641/18, rješavajući apelaciju Gorana Dojčinovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Goran Dojčinović.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 300011 19 I (raniji broj 071 01 07 004775).

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 I 300011 19 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Dojčinovića podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1265/05 od 13. februara 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Dojčinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Milorad i Dejan Đukić iz Banje Luke, podnio je 9. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1265/05 od 13. februara 2006. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071 01 07 004775.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 20. maja 2019. godine i 4. juna 2020. godine, dok je od Okružnog suda zatraženo 23. marta 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 30. maja 2019. godine i 19. juna 2020. godine.

4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. juna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Parnični postupak

6. Iz stanja u spisu proizilazi da je apelant kao tužilac 18. februara 1997. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv S.T. radi naknade štete. Osnovni sud je donio Presudu broj P-415/97 od 25. maja 2005. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te obavezao tuženog da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 7.333,00 KM. Navedena presuda je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-1265/05 od 13. februara 2006. godine.

Izvršni postupak

7. Apelant je 5. septembra 2007. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S.T.) na osnovu izvršnih isprava, Presude Osnovnog suda broj P- 415/97 od 25. maja 2005. i Presude Okružnog suda broj Gž-1265/05 od 13. februara 2006. godine, predlažući izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

8. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 071 01 07 00 4775 od 13. septembra 2007. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

9. Osnovni sud je popis i pljenidbu pokretnih stvari izvršenika zakazivao više puta, i to: 14. marta, 17. aprila, 17. jula i 3. oktobra 2008. godine, 21. jula 2009. godine, 28. januara, 30. aprila i 27. jula 2010. godine i 14. oktobra 2011. godine.

10. Osnovni sud je dva puta donio zaključak o prodaji pokretnih stvari (28. januara 2010. i 21. septembra 2011. godine). Na zapisnicima je konstatovano da pokretne stvari nisu prodate, jer nije bilo kupaca.

11. Apelant je podneskom od 5. oktobra 2018. godine predložio da se izvršenje sprovede zabilježbom, procjenom i prodajom nepokretnosti u svojini izvršenika.

12. Osnovni sud je donio Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 071-0- 1-07-00477 od 18. oktobra 2018. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

13. Izvršenik je 1. novembra 2018. godine izjavio prigovor protiv rješenja Osnovnog suda od 18. oktobra 2018. godine u kojem je isticao da izvršenje nije moguće sprovesti na predloženoj nepokretnosti, jer je ona zajednički stečena imovina u braku izvršenika i njegove supruge. Izvršenik je dalje predložio da se izvršenje predloži na njegovoj plati, koju on ostvaruje u restoranu „Klašnjik“ u Banjoj Luci, te je prigovorio i iznosu glavnog duga, imajući u vidu da je plaćao predmetno dugovanje prema tražiocu izvršenja.

14. Osnovni sud je Rješenjem broj 071 0 I 07 00 4775 od 14. decembra 2018. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika. Osnovni sud je usvojio prigovor izvršenika u dijelu u kojem je naveo da je isplatio dio duga u toku izvršnog postupka, pa je umanjio glavni dug za uplaćeni iznos, a obavezao izvršenika na isplatu preostalog glavnog duga (od 2.993,00 KM) sa zakonskom zateznom kamatom, kao i na zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni dio glavnog duga (bliže opisano u stavu I dispozitiva ovog rješnja). Osnovni sud je odbio prijedlog izvršenika da se izvršenje sprovede na njegovoj plati, jer je odredbom člana 71 Zakona o izvršnom postupku propisano da, ako je izvršenik kao drugo sredstvo izvršenja predložio izvršenje na plati, penziji, invalidnini ili drugom stalnom novčanom primanju, sud može prihvatiti prijedlog uz uslov da izvršenik učini vjerovatnim da će potraživanje biti namireno u roku od jedne godine od donošenja rješenja o njegovom prijedlogu. Shodno navedenoj zakonskoj odredbi, a kako izvršenik nije dostavio nijedan dokaz o navedenom, te kako se tražilac izvršenja tome protivi, Osnovni sud je odbio prijedlog izvršenika kao neosnovan. Osnovni sud je, takođe, odbio prigovor izvršenika kojim traži da se izvršenje na predmetnoj nepokretnosti proglasi nedopuštenim, jer ona predstavlja zajedničku imovinu stečenu u braku s njegovom suprugom, zato što je uvidom u izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova broj 4584/2 utvrđeno da je izvršenik vlasnik predmetne nepokretnosti sa 1/1 dijela.

15. Izvršenik je protiv rješenja Osnovnog suda od 14. decembra 2018. godine izjavio žalbu, te je predmet, nakon dostavljanja žalbe na odgovor, proslijeđen Okružnom sudu 5. februara 2019. godine.

16. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 300011 19 Gž od 18. juna 2019. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršenika izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda od 14. decembra 2018. godine i potvrdio predmetno rješenje.

17. Supruga izvršenika (B.T.) je u svojstvu trećeg lica podnijela prigovor Osnovnom sudu u kojem je navela da joj kao supružniku izvršenika pripada ½ predmetne nepokretnosti, slijedom čega je izvršenje na ½ predmetne nepokretnosti nedopušteno, pa je od Osnovnog suda zatražila da obustavi izvršenje na predmetnom stanu.

18. Osnovni sud je zaključkom od 18. oktobra 2019. godine uputio B.T. na pokretanje parničnog postupka protiv apelanta radi utvrđenja da je izvršenje na predmetnoj nepokretnosti nedopušteno.

19. B.T. je podneskom od 11. novembra 2019. godine obavijestila Osnovni sud da je 8. novembra 2019. godine protiv izvršenika i apelanta podnijela tužbu radi utvrđenja „da je stekla pravo suvlasništva na predmetnoj nepokretnosti u dijelu ½, te da je izvršenje na ½ predmetne nepokretnosti nedopušteno“. Navedenim podneskom je od Osnovnog suda zatražila da zastane s izvršnim postupkom do okončanja parničnog postupka.

20. Prema dostavljenom odgovoru na apelaciju i dokumentaciji iz spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Osnovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok parničnog i izvršnog postupka, ističući da je parnični postupak trajao skoro devet godina, dok izvršni postupak traje više od 11 godina, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

22. Osnovni sud je naveo tok postupka kako je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te da smatra da je u kontinuitetu preduzimao radnje i da je predmetna apelacija neosnovana.

23. Okružni sud je naveo da su, imajući u vidu trajanje postupka pred tim sudom, navodi iz apelacije neosnovani i predložio da se ona odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 63.

Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 125.

Bezuspješan pokušaj pljenidbe (1) Ako se pri pljenidbi ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će o tome obavijestiti tražioca izvršenja koji nije bio prisutan pljenidbi.

(2) Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan predložiti da se pljenidba ponovo provede.

(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.

25. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 48.

[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda broj Gž-1265/05 od 13. februara 2006. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18 stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

28. Ustavni sud ukazuje da je apelant 5. septembra 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Osnovnog suda broj P-415/97 od 25. maja 2005. i Presude Okružnog suda broj Gž-1265/05 od 13. februara 2006. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude, jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. oktobra 2018. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Okružnog suda.

29. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

35. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 5. septembra 2007. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period od oko 12 godina i 10 mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

37. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je u toku predmetnog postupka došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja na način da je izvršenje prvobitno određeno na pokretnim stvarima izvršenika, a onda na nepokretnim stvarima zabilježbom, procjenom i prodajom nepokretnosti u svojini izvršenika, pa Ustavni sud nalazi da se radi o relativno složenom postupku.

38. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, kao i apelantovo ponašanje u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u kratkom roku postupio po apelantovom prijedlogu za izvršenje, te odredio predloženo izvršenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u narednom periodu od oko četiri godine preduzimao određene procesne radnje (više puta zakazivao i održao ročišta za popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika), te da pri tome nije koristio svoja procesna ovlašćenja radi okončanja predmetnog postupka propisana relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku (član 125). Ustavni sud, takođe, zapaža da Osnovni sud, nakon što je Okružni sud donio odluku o žalbi (18. juna 2019. godine), osim što je zaključkom uputio B.T. na pokretanje parničnog postupka, nije preduzimao nikakve radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka, niti je postupio po podnesku B.T. od 11. novembra 2019. godine (u kojem je tražila da taj sud zastane s predmetnim izvršnim postupkom do okončanja parničnog postupka). Pri tome Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije ponudio razloge kojima bi opravdao ovako dugo trajanje predmetnog postupka. Što se tiče Okružnog suda, Ustavni sud ne nalazi da je taj sud svojim postupanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, budući da je u relativno kratkom roku donio odluku o žalbi. S druge strane, što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je, nakon bezuspješne prodaje, odnosno popisa i pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari (u toku 2011. godine), apelant tek nakon sedam godina predložio da se izvršenje sprovede zabilježbom, procjenom i prodajom nepokretnosti u svojini izvršenika, što je nesumnjivo uticalo na dužinu trajanja predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu da predmetni postupak traje oko 12 godina i 10 mjeseci, da nije izvjesno kada će predmetni izvršni postupak biti okončan, kao i ponašanje Osnovnog suda (nekorišćenje procesnih ovlašćenja radi okončanja postupka, te neopravdane periode pasivnosti), Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, bez obzira što postoji i određeni apelantov doprinos.

39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

40. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja (posebno apelantov doprinos trajanju predmetnog postupka), Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, te nalaganje predsjedniku Osnovnog suda da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer postupak, koji je hitne prirode, traje oko 12 godina i 10 mjeseci, a pri tome Osnovni sud nije ponudio razloge kojima bi opravdao ovako dugo trajanje predmetnog postupka.

44. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5641/18 (G. D.) | Sudska praksa | Aktio