Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5914/18 (A. B. G.)
Odluka donesena 23. 06. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5914/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 06. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-5914/18, rješavajući apelaciju advokata Branka Gudala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je:
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se apelacija advokata Branka Gudala podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 012872 17 Kv 15-p od 9. jula 2018. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Advokat Branko Gudalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, podnio je 25. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 012872 17 Kv 15-p od 9. jula 2018. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere, precizirane u apelaciji.
2. Ustavni sud je na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP- 5914/18 od 6. decembra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Uvodne napomene
3. U krivičnom predmetu protiv optuženih Srđana Radulovića i drugih, zbog označenih krivičnih djela, apelant je bio izabrani branilac optuženog Srđana Radulovića.
4. Odlučujući o prijedlogu optuženog Srđana Radulovića od 19. maja 2014. godine za postavljanje branioca po službenoj dužnosti, Okružni sud je na osnovu člana 53. stav (1) u vezi sa stavom (4) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS), donio Rješenje broj 11 0 K 012872 14 K od 8. septembra 2014. godine kojim se navedenom optuženom u tom predmetu za branioca po službenoj dužnosti određuje apelant. U obrazloženju rješenja je navedeno da je označeni optuženi podnio zahtjev za postavljanje branioca po službenoj dužnosti (od 19. maja 2014. godine), navodeći da je slabog imovnog stanja i da nije u mogućnosti da se sam brani, te je predložio apelanta, koji je u dopuni molbe za određivanje branioca po službenoj dužnosti dostavio između ostalih i uvjerenja nadležnih institucija u vezi sa imovnim stanjem navedenog optuženog i njegovim radnopravnim statusom. S obzirom na navedeno, Okružni sud je istakao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 53. stav (5) ZKP RS, jer je zbog složenosti predmeta u interesu pravde da navedenom optuženom bude postavljen branilac (apelant).
5. Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 K 012872 14 K-p od 6. jula 2015. godine kojom je, između ostalih optuženih, optuženog Srđana Radulovića oglasio krivim zbog označenih krivičnih djela, te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. Također je tom presudom, između ostalog, odlučeno je da će se sud o troškovima postupka naknadno odlučiti posebnim rješenjem.
6. Apelant je u svojstvu postavljenog branioca podneskom od 13. februara 2016. godine, obavijestio Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) da je on sada izabrani branilac optuženom Srđanu Raduloviću, pa je zatražio da bude razriješen dužnosti branioca po službenoj dužnosti, te je u prilog tom podnesku dostavio punomoć, kojom ga je navedeni optuženi ovlastio da ga brani u postupku pred Vrhovni sudom u predmetu broj 11 0 K 012872 15 Kž 13.
7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 012872 15 Kž 13 od 17. februara 2016. godine apelant je razriješen kao postavljeni branilac optuženog Srđana Radulovića.
8. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 012872 15 Kž od 2. marta 2016. godine, između ostalog, je povodom žalbe optuženog Srđana Radulovića, po službenoj dužnosti preinačena prvostepena presudu u pogledu pravne ocjene djela i odluke o krivičnoj sankciji. Presudom je, također, određeno da u preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno i da je neosnovana žalba optuženog Srđana Radulovića u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima krivičnog postupka, s obzirom da pobijanom presudom prvostepeni sud nije odlučio ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose, nego je riješio da o troškovima krivičnog postupka odluči naknadno, posebnim rješenjem.
9. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-2127/16 od 22. marta 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), odlučujući po apelacijama apelanta i suoptuženog O.S., usvojio njihove apelacije, utvrdio povredu prava na pravično suđenje te je u odnosu na njih ukinuta presuda Vrhovnog suda od 2. marta 2016. godine u i predmet vraćen Vrhovnom sudu koji je obavezan da po hitnom postupku donese novu odluku.
Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda
10. Apelant je 7. aprila 2016. godine podnio Okružnom sudu opredijeljen zahtjev za naknadu i nagradu za rad branioca po službenoj dužnosti u označenom iznosu.
11. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K-p od 17. januara 2017. godine u stavu I. izreke apelantu-braniocu je određena naknada po osnovu nagrade i nužnih izdataka za odbranu optuženog Srđana Radulovića u označenom iznosu. Istim stavom je određeno da se označeni iznos ima isplatiti na teret budžetskih sredstava, a na apelantov žiro-račun naveden u izreci rješenja. Stavom II. izreke rješenja je obavezan osuđeni Srđan Radulović da na ime naknade branioca po službenoj dužnosti isplati označeni iznos u korist budžeta Okružnog suda, a nakon pravosnažnosti toga rješenja, u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je odlučeno kao u dispozitivu na osnovu člana 101. u vezi sa članom 96. stav (2) tačka ž) ZKP RS.
12. Okružni sud (vijeće) je, odlučujući o žalbi branioca optuženog Srđana Radulovića-advokata Milana Romanića izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 17. januara 2017. godine, donio Rješenje broj 11 0 K 012872 17 Kv 15-p od 9. jula 2018. godine kojim je žalbu uvažio i ukinuo prvostepeno rješenje.
13. U obrazloženju drugostepenog rješenja je Okružni sud, prije svega opisao hronologiju postupka postavljanja apelanta kao branioca po službenoj dužnosti Srđanu Raduloviću. Pri tome je Okružni sud istakao da je Ustavni sud (odlučujući o apelacijama osuđenih) odlukom broj AP- 2127/16 od 22. marta 2018. godine uvažio apelacije, te ukinuo presudu Vrhovnog suda od 2. marta 2016. godine, nakon čega je Vrhovni sud svojim Rješenjem broj Kž-12872/18 od 17. aprila 2018. godine ukinuo Presudu Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K — p od 6. jula 2015. godine i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Kako se o troškovima postupka odlučuje po pravosnažnosti presude, a imajući u vidu da je ukinuta pravosnažna presuda na osnovu koje je doneseno prvostepeno rješenje (od 17. januara 2017. godine), Okružni sud je istakao da je navedenim prvostepenim rješenjem povrijeđen procesni zakon na štetu optuženog Srđana Radulovića, zbog čega je uvažavanjem žalbe odlučeno kao u dispozitivu drugostepenog rješenja.
14. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant ističe da je Okružni sud osporenom odlukom na štetu apelanta pogrešno primijenio odredbe člana
320. ZKP RS, budući da je protiv prvostepenog rješenja od 17. januara 2017. godine izabrani advokat optuženog Srđana Radulovića podnio žalbu u kojoj je pobijao stav II. izreke prvostepenog rješenja a ne njen stav I. Ovakvim postupanjem je, po ocjeni apelanta, Okružni sud postupio nepravično, jer je arbitrarno primijenio odredbe ZKP RS i onemogućio apelanta da ostvari svoje pravo na naknadu troškova krivičnog postupka u vidu nagrade i nužnih izdataka nastalih u krivičnom postupku. Pri tome, apelant ukazuje i da mu nikada nije dostavljena žalba optuženog Srđana Radulovića na odluku o troškovima krivičnog postupka i da za nju nije znao, pa je tako onemogućen da ravnopravno učestvuje u postupku prilikom donošenja osporenog drugostepenog rješenja. Slijedom navedenog, apelant predlaže Ustavnom sudu da usvoji predmetnu apelaciju, ukine osporeno rješenje Okružnog suda i predmet vrati tom sudu na hitan ponovni postupak, ili da osporeno rješenje preinači tako što će stav I izreke prvostepenog rješenja ostati na snazi. Konačno, uzimajući u obzir „hitnost rokova koji prijete da apelantu uskrate pravo na naknadu troškova postupka“ te zbog eventualne zastarjelosti, apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će Rješenje broj 11 0 K 012872 14 K - p od 17. januara 2017. godine u dijelu stava I izreke, ostaviti na snazi.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
16. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant postavljenim zahtjevom tražio isplatu naknade nagrade i nužnih izdataka nastalih u krivičnom postupku, u kojem je (rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K od 8. septembra 2014. godine) postavljen za branioca po službenoj dužnosti u to vrijeme optuženom Srđanu Raduloviću. Pri tome, Ustavni sud konstatuje da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvobitno o troškovima predmetnog krivičnog postupka trebalo biti odlučeno posebnim rješenjem na osnovu presude Okružnog suda od 6. jula 2015. godine, a koje rješenje taj sud nije donio ni u vrijeme kada je donesena presuda Vrhovnog suda od 2. marta 2016. godine (kojom je, između ostalog, potvrđena navedena presuda Okružnog suda u dijelu odluke o troškovima postupka), niti naknadno.
17. S druge strane, Ustavni sud konstatuje da je nakon donošenja odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP-2127/16 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2127/16 od 22. marta 2018. godine, kojom je ukinuta presuda Vrhovnog suda od 2. marta 2016. godine u dijelu koji se odnosi na Srđana Radulovića; dostupna na www.ustavnisud.ba), Vrhovni sud rješenjem od 17. aprila 2018. godine ukinuo presudu Okružnog suda od 6. jula 2015. godine i predmet vratio na ponovno suđenje. Iz navedenog, dakle, proizlazi da je u predmetnoj krivičnopravnoj stvari došlo do naknadno izmijenjenih pravnih okolnosti u pogledu ne samo u utvrđivanja krivičnopravne odgovornosti Srđana Radulovića, kojeg je apelant u jednoj fazi krivičnog postupka zastupao po službenoj dužnosti, već i u odnosu na odluku o troškovima, budući da je ukidanjem presude Okružnog suda od 6. jula 2015. godine stavljen van snage i pravni osnov za donošenje posebnog rješenja o troškovima krivičnog postupka.
18. Kako apelant nije obavijestio Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda da je nadležni sud donio odluku u ponovnom suđenju, niti u kojoj se fazi nalazi krivični postupak protiv Srđana Radulovića i drugih, Ustavni sud na osnovu stanja spisa predmeta zaključuje da je navedeni krivični postupak još u toku, tj. nije okončan. Također, Ustavni sud podsjeća da je u interesu ostvarivanja prava apelanata da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se sudbini troškova nastalih u ovom krivičnom predmetu, i to o njihovoj visini kao i ko je dužan da ih plati, može pravilno odlučiti tek po okončanju krivičnog postupka protiv optuženog Srđana Radulovića i drugih. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije okončanja navedenog krivičnog postupka čiji ishod uključuje i determinaciju apelantovih građanskih i imovinskih prava u vezi sa troškovima postupka. Pri tome, Ustavni sud napominje da osporeno rješenje Okružnog suda, kojim je uvažena žalba optuženog i ukinuto prvostepeno rješenje o troškovima postupka zbog novonastalih okolnosti vezanih za ukidanje presude Vrhovnog suda, kao i ova Odluka, ni u kojem slučaju ne lišava prava apelanta da predmetni (imovinski) zahtjev u vezi sa troškovima postupka, koje je imao tokom zastupanja Srđana Radulovića po službenoj dužnosti (na osnovu tzv. „siromaškog prava“ i zbog interesa pravde), ponovno ostvari u zakonom propisanoj proceduri pred nadležnim sudom nakon okončanja navedenog krivičnog postupka.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević