Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-231/19 (H. G.)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-231/19

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 231/19, rješavajući apelaciju Hajrudina Gerovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Hajrudin Gerović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 042714 05 I od 22. marta 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrudin Gerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Amela Pejdah i Sanela Džanić iz Tuzle, podnio je 16. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije pravomoćno okončan Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 042714 05 I od 22. marta 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. februara 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. februara 2019. godine.

4. Ustavni sud je 11. juna 2020. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 8. jula 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „eFeN Tours” d.o.o. Tuzla na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-2121/03 od 15. aprila 2005. godine. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na žiroračunima otvorenim kod određenih banaka detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.

7. Općinski sud je zaključkom od 7. septembra 2005. godine naložio apelantu da za punomoćnika dostavi punomoć za prijem novčanih sredstava. Apelant je podneskom od 14. septembra 2005. godine postupio po zaključku suda.

8. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 1-2174/05 od 5. oktobra 2005. godine. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je Općinski sud rješenje o izvršenju blagovremeno dostavio apelantu, ali da se rješenje o izvršenju nije moglo dostaviti izvršeniku putem PTT usluge jer je izvršenik „odselio“ sa adrese navedene u prijedlogu za izvršenje. Nadalje proizlazi da je Općinski sud rješenje o izvršenju 11. oktobra 2005. godine dostavio Tuzlanskoj banci d.d. na provođenje, te da je dopisom od 13. oktobra 2005. godine Banka obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava, te da je navedeno rješenje o izvršenju proslijedila Zagrebačkoj banci d.d. na provođenje. Dalje proizlazi da je Općinski sud rješenje o izvršenju po drugi put pokušao da dostavi izvršeniku putem PTT usluge, i to na adresu koja je navedena u sudskom registru. Međutim, ni na tu adresu Općinski sud nije mogao izvršeniku da dostavi rješenje o izvršenju putem PTT usluge, te je rješenje o izvršenju izvršeniku dostavljeno putem oglasne ploče suda. Nadalje proizlazi da je Tuzlanska banka d.d. dopisima od 31. oktobra, 7. novembra, 8. decembra 2006, 15. novembra 2007, te 20. februara 2008. godine obavijestila sud da je djelimično izvršila pljenidbu izvršenikovih novčanih sredstava u određenim novčanim iznosima.

9. Tuzlanska banka d.d. je dopisom od 14. januara 2014. godine obavijestila sud da je izvršenikov račun blokiran, te da već duži vremenski period na njemu nema raspoloživih novčanih sredstava.

10. Općinski sud je zaključkom od 13. oktobra 2014. godine naložio apelantu da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja ili da dostavi podatke o broju izvršenikovog transakcijskog računa u komercijalnoj banci. Navedeni zaključak apelant je primio 31. oktobra 2014. godine. Podneskom od 5. novembra 2014. godine apelant je obavijestio sud da „vlasnik firme eFeM Turs“ i dalje neometano obavlja poslove, te je predložio da sud „izda nalog za privođenje na svim graničnim prelazima“ kako bi izvršenik izvršio svoje obaveze prema apelantu.

11. Nakon što je Općinski sud kod nadležnih banaka utvrdio da izvršenik na računima nema novčanih sredstava, zaključkom od 15. decembra 2015. godine je po drugi put naložio apelantu da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja ili da dostavi podatke o broju transakcijskog računa u komercijalnoj banci kod koje izvršenik ima otvoren račun. Po zaključku suda apelant je postupio 5. januara 2016. godine. Općinski sud je 15. marta 2016. godine navedeno rješenje o izvršenju dostavio NLB banci d.d. Sarajevo, te je 7. septembra 2016. godine pozvao Banku da se izjasni o provođenju rješenja o izvršenju. NLB banka d.d. Sarajevo je dopisom od 21. septembra 2016. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti provesti rješenje o izvršenju jer je izvršenikov račun ugašen.

12. Općinski sud je i od UniCredit banke d.d. zatražio informaciju o provođenju rješenja o izvršenju. UniCredit banka d.d. je dopisima od 29. septembra 2016. i 23. januara 2017. godine obavijestila sud da na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava.

13. Općinski sud je zaključkom od 17. marta 2017. godine po treći put naložio apelantu da u određenom roku dostavi podatke o broju transakcijskog računa u komercijalnoj banci kod koje izvršenik ima otvoren račun, uz upozorenje da će donijeti rješenje o obustavljanju postupka ako apelant u ostavljenom roku ne postupi po zaključku suda.

14. Općinski sud je rješenjem od 22. marta 2018. godine obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Protiv navedenog rješenja apelant je 14. juna 2018. godine izjavio prigovor. Općinski sud je rješenjem od 7. januara 2019. godine odbio kao neosnovan apelantov prigovor. Apelant je rješenje kojim je odbijen njegov prigovor primio 18. februara 2019. godine.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je ukazao da predmete rješava prema starosti inicijalnog akta, da je sud i pored velikog broja predmeta u postupku procesne radnje preduzimao u razumnom roku, te da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

18. Iz informacije koju je Ustavni sud 11. juna 2020. godine pribavio od Općinskog suda proizlazi da je predmetni postupak okončan nakon podnošenja apelacije.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

20. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan rješenjem Općinskog suda od 22. marta 2018. godine, ali je to rješenje postalo pravomoćno nakon podnošenja apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

24. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

29. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51). U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja postupka razmatrati period od 8. jula 2005. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Općinskog suda od 22. marta 2018. godine kojim je predmetni postupak obustavljen. Dakle, period od oko 12 godina i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

33. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od značaja kada je pokušavao da realizira svoja prava utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom.

34. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku, tj. u roku od 20 dana nakon što je apelant uredio prijedlog i postupio po zaključku suda. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud promptno, šest dana nakon donošenja, rješenje o izvršenju od 5. oktobra 2005. godine dostavio Tuzlanskoj banci d.d. na provođenje (11. oktobra 2005. godine), čime je sud, u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, proveo izvršnu radnju.

35. Ustavni sud, dalje, zapaža da je rješenje o izvršenju samo djelimično provedeno zapljenom određenog novčanog iznosa koji je izvršila Tuzlanska banka d.d., te da nakon 20. februara 2008. godine nadležne banke nisu mogle da provedu rješenje o izvršenju jer na određenim izvršenikovim računima nije bilo novčanih sredstava. Ustavni sud naglašava da nemogućnost provođenja rješenja o izvršenju zbog nedostatka novčanih sredstava na izvršenikovim računima predstavlja objektivnu okolnost na koju Općinski sud nije mogao da utječe i za koju nije odgovoran.

36. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud tri puta nalagao apelantu da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja ili da sudu dostavi broj transakcijskog računa koji izvršenik ima otvoren kod komercijalne banke. Međutim, ni takvim postupanjem Općinskog suda rješenje o izvršenju se nije moglo provesti jer izvršenik nije imao novčanih sredstava, te je Općinski sud predmetni postupak rješenjem od 22. marta 2018. godine obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku odlučio i o prigovoru koji je apelant izjavio protiv rješenja o obustavljanju postupka, koje je apelant primio 18. februara 2019. godine, tj. nakon podnošenja apelacije.

37. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, te činjenicu da je Općinski sud postupak završio provođenjem izvršne radnje u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku 11. oktobra 2005. godine, te da su na nemogućnost namirenja apelantovog potraživanja utjecale objektivne okolnosti jer izvršenik nakon 2008. godine na računima koje je imao otvorene kod određenih banaka nije imao novčanih sredstava, Ustavni sud zapaža da dužini trajanja postupka nije doprinijelo ponašanje Općinskog suda, već su to bile isključivo objektivne okolnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku nije imao duže periode pasivnosti, tj. procesne radnje je preduzimao blagovremeno, u skladu s procesnim zakonom i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

39. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju iz istih razloga također neosnovani.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

42. Imajući u vidu postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud u predmetnom postupku procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim zakonom i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da su na nemogućnost provođenja rješenja o izvršenju od 5. oktobra 2005. godine u odlučujućoj mjeri utjecale objektivne okolnosti jer izvršenik nije imao novčanih sredstava na računima kod određenih banaka, a na te objektivne okolnosti Općinski sud nije mogao utjecati, niti je za njih odgovoran.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-231/19 (H. G.) | Sudska praksa | Aktio