Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1717/19 (Gojko Marković vl. SZ. „Bravarska radnja“-Bare Doboj)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1717/19

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP 1717/19, rješavajući apelaciju Gojka Markovića, vl. SZ „Bravarska radnja“ – Bare Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Gojko Marković, vl. SZ „Bravarska radnja“ – Bare Doboj.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu kao predmet broj 28 0 I 050401 18 I 3, a trenutno se vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku kao predmet broj 30 0 I 100549 19 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Srebreniku da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 30 0 I 100549 19 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Gojku Markoviću, vl. SZ „Bravarska radnja“ – Bare Doboj, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Srebreniku da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Markovića, vl.

SZ „Bravarska radnja“ – Bare Doboj, podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 14 Gž od 31. oktobra 2014. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gojko Marković, vl. SZ „Bravarska radnja“ – Bare Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja, podnio je 17. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 14 Gž od 31. oktobra 2014. godine, te zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu kao predmet broj 28 0 I 050401 18 I 3, a trenutno se vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku kao predmet broj 30 0 I 100549 19 I.

2. Apelant je 28. augusta 2019. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Gradačcu je 6. maja 2019, a od Općinskog suda u Srebreniku 11. maja 2020. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud u Gradačcu je odgovor na apelaciju dostavio 21. maja 2019, a Općinski sud u Srebreniku 21. maja 2020. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

6. Apelant je 24. novembra 2009. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak protiv tuženog (V. M.). Osnovni sud u Doboju je donio Presudu broj 85 0 P 009412 09 P od 21. augusta 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 14 Gž od 31. oktobra 2014. godine, te je parnični postupak okončan.

Izvršni postupak

7. Apelant je 30. decembra 2014. godine Općinskom sudu u Gradačcu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (V. M.) na osnovu vjerodostojne isprave – Presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 09 P od 21. augusta 2013. godine i Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 14 Gž od 31. oktobra 2014. godine radi naplate duga, v.s. 13.068,00 KM. Općinski sud u Gradačcu je 6. oktobra 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 28 0 I 050401 15 I na način i u obimu bliže navedenom u predmetnom rješenju o izvršenju. Izvršenik je 14. oktobra 2015. godine uložio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju u odnosu na troškove izvršenja. Općinski sud u Gradačcu je 9. novembra 2015. godine dostavio izvršenikov prigovor apelantu na odgovor. Općinski sud u Gradačcu je 21. februara 2017. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika. Iz stanja u spisu proizlazi da je na predmetno rješenje 6. marta 2017. godine izvršenik podnio žalbu, koja je 22. decembra 2017. godine dostavljena apelantovom punomoćniku na odgovor. Kantonalni sud u Tuzli je 14. juna 2018. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu u Gradačcu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud u Gradačcu je, odlučujući o prigovoru izvršenika, donio Rješenje broj 28 0 I 050401 18 I 3 od 20. decembra 2018. godine kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, te je izmijenio predmetno rješenje o izvršenju u dijelu odluke o dosuđenim troškovima apelanta, dok je u preostalom dijelu rješenje o izvršenju ostalo neizmijenjeno. Navedeno rješenje Općinskog suda u Gradačcu od 20. decembra 2018. godine je pravomoćno od 3. januara 2019. godine.

8. Predmetni spis je 28. januara 2019. godine dostavljen u nadležnost i postupanje Općinskom sudu u Srebreniku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu i zaveden je pod brojem 30 0 I 100542 19 I. Općinski sud u Srebreniku je 29. augusta 2019. godine odredio uredovanje sudskog službenika radi zapljene, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika za oktobar 2019. godine, te je istog dana donio i rješenje kojim je apelantov prijedlog za izricanje privremene mjere sa sudskom mjerom osiguranja odbacio kao nedopušten. Apelantov punomoćnik je 17. septembra 2019. godine na to rješenje izjavio žalbu, koju je Općinski sud u Srebreniku 19. septembra 2019. godine dostavio izvršeniku na odgovor. Kako sudskom izvršiocu nije bilo dozvoljeno da izvrši popis pokretnih stvari izvršenika, Općinski sud u Srebreniku je ponovo zakazao uredovanje za 7. novembar 2019. godine uz asistenciju sudske policije. Općinskom sudu u Srebreniku je treće lice (I. M.) 29. oktobra 2019. godine uložilo prigovor. Općinski sud u Srebreniku je zaključkom od 5. novembra 2019. godine dostavio prigovor trećeg lica strankama, a zatim donio zaključak kojim je uputio treće lice na parnicu, tj. da dokaže da mu pripadaju prava vlasništva na pokretnim stvarima koje su popisane 6. novembra 2019. godine.

9. Općinski sud u Srebreniku je 22. januara 2020. godine cio spis dostavio Kantonalnom sudu u Tuzli na odlučivanje o apelantovoj žalbi na rješenje o odbacivanju prijedloga za izricanje privremene mjere sa sudskom mjerom osiguranja.

10. Općinski sud u Srebreniku je formirao rezervni spis i zaključkom od 23. januara 2020. godine zakazao ročište prve prodaje za 28. februar 2020. godine, koje nije održano zbog bolesti sudskog izvršioca. Sudski izvršilac je 9. aprila 2020. godine greškom po dolasku sačinio zapisnik da prva prodaja nije uspjela jer se nije pojavio nijedan ponuđač. Punomoćnik trećeg lica je u spis Općinskog suda u Srebreniku uložio dokaze da je pokrenuo parnični postupak pred sudom, kao i da je 5. marta 2020. godine predložio da parnični sud donese mjeru osiguranja. Apelant je 20. aprila 2020. godine od Općinskog suda u Srebreniku zatražio zakazivanje prodaje pokretnih stvari izvršenika, te je Općinski sud u Srebreniku 18. maja 2020. godine zakazao ponovo ročište prve prodaje za 22. juni 2020. godine i taj je zaključak Općinski sud u Srebreniku dostavio strankama i objavio na oglasnoj ploči.

11. Prema stanju u spisu postupak je u toku pred Općinskim sudom u Srebreniku, te pred Kantonalnim sudom u Tuzli.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se također pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da mu je Općinski sud u Gradačcu 7. decembra 2018. godine dostavio rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, kao i da su mu zbog nerazumno dugog trajanja ovog postupka redovni sudovi izazvali nesrazmjerne troškove postupka koji su skoro dosegnuli visinu glavnog duga. Apelant je naveo da je tokom postupka urgirao pred redovnim sudovima s ciljem preduzimanja radnji u predmetnom izvršnom postupku, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud u Gradačcu je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, opravdavajući svoju pasivnost promjenom postupajućih sudija koji su bili zaduženi za rad na predmetnom izvršnom postupku.

14. Općinski sud u Srebreniku je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na parnični postupak

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

1. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 14 Gž od 31. oktobra 2014. godine, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

2. Ustavni sud ukazuje da je apelant 30. decembra 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 009412 09 P od 21. augusta 2013. godine i presude Okružnog suda u Doboju od 31. oktobra 2014. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema drugostepene presude kojom je postupak okončan jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. aprila 2019. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Okružnog suda u Doboju.

3. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

4. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

5. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

6. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

7. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

21. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je trenutno u toku pred Općinskim sudom u Srebreniku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 30. decembra 2014. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet i po godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Prema stanju spisa i odgovoru Općinskog suda u Gradačcu i Općinskog suda u Srebreniku, čini se da predmet sadrži određene elemente koji ga čine nešto složenijim. Naime, Ustavni sud uočava da je u predmetnom postupku, osim apelanta i izvršenika, učestvovalo i treće lice koje je sud uputio na parnicu, kao i da je apelant u toku postupka predložio donošenje privremene mjere sa sudskom mjerom osiguranja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njegovog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo kako na složenost tako i na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud u Srebreniku odlučio o apelantovom prijedlogu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja redovnih sudova u konkretnom izvršnom predmetu, te da je postupak od značaja za apelanta jer nastoji da realizira svoje novčano potraživanje radi naplate duga.

26. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda u Gradačcu, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu u Gradačcu trebalo oko deset mjeseci da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti s odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku, kao i da mu je trebalo oko godinu i četiri mjeseca da donese odluku o prigovoru izvršenika. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da je Općinskom sudu u Gradačcu trebalo oko devet mjeseci da izvršenikovu žalbu dostavi apelantu na odgovor. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da Općinski sud u Gradačcu u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje u predmetu promjenom postupajućih sudija koji su bili zaduženi predmetnim izvršnim postupkom. Ustavni sud prihvata da su te objektivne okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Srebreniku, Ustavni sud ukazuje da je tom sudu nakon primanja spisa kao stvarno i mjesno nadležnom trebalo oko sedam mjeseci da odredi uredovanje sudskog službenika radi zapljene, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika. U narednom periodu je odlučio o apelantovom prijedlogu za izricanje privremene mjere sa sudskom mjerom osiguranja, dostavio apelantovu žalbu izvršeniku na odgovor, ponovo zakazao uredovanje uz asistenciju sudske policije, odlučio o prigovoru trećeg lica, dostavio spis Kantonalnom sudu u Tuzli na odlučivanje o apelantovoj žalbi na rješenje o odbacivanju prijedloga za izricanje privremene mjere sa sudskom mjerom osiguranja, formirao rezervni spis i zakazao ročište prve prodaje koje nije održano, te ponovo zakazao ročište prve prodaje. Imajući u vidu početnu neaktivnost u postupanju Općinskog suda u Srebreniku, Ustavni sud nalazi da je, iako je u narednom periodu preduzimao procesne radnje sa adekvatnom ažurnošću, Općinski sud u Srebreniku doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivao i Kantonalni sud u Tuzli, koji je svoju odluku donio u razumnom roku, kao i da je 22. januara 2020. godine primio spis radi odlučivanja o apelantovoj žalbi. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedene periode pasivnosti Općinskog suda u Gradačcu i Općinskog suda u Srebreniku, Ustavni sud smatra da se radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se u odlučujućoj mjeri može pripisati postupanju općinskih sudova, koji u odgovorima na apelaciju nisu ponudili razloge koji bi opravdali tu dužinu.

8. Posmatrajući postupak u cjelini, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje duže od pet godina, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je dužini trajanja postupka doprinijela činjenica da Općinski sud u Gradačcu i Općinski sud u Srebreniku nisu efikasno postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost.

9. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Ostali navodi

27. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

10. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak, koji je hitne prirode, traje duže od pet godina, a u kojem periodu Općinski sud u Gradačcu i Općinski sud u Srebreniku nisu efikasno postupali, odnosno nisu u razumnim rokovima preduzimali raspoložive procesne radnje, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu neaktivnost.

32. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1717/19 (Gojko Marković vl. SZ. „Bravarska… | Sudska praksa | Aktio