Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4845/18 (A. M., L. H., S. K. i J. K.)

Odluka donesena 02. 07. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Troškovi postupka
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4845/18

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4845/18, rješavajući apelaciju Ane Matišić i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 2. srpnja 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli Ana Matišić, Ljiljana Hrgić, Stjepan Katava i Jure Katava.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnina, koji je okončan Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-31-2-751/18 od 28. lipnja 2018. godine.

Nalaže se Općini Kiseljak da, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Ani Matišić, Ljiljani Hrgić, Stjepanu Katavi i Juri Katavi u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima Ani Matišić, Ljiljani Hrgić, Stjepanu Katavi i Juri Katavi zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općini Kiseljak da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ana Matišić, Ljiljana Hrgić, Stjepan Katava i Jure Katava (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Kramar, odvjetnik iz Ilidže, podnijeli su 28. kolovoza 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog duljine trajanja postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnina okončanom Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 05-31-2-751/18 od 28. lipnja 2018. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Uprave i Službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina - Odjela za imovinskopravne poslove Općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Odjel) zatraženo je 15. travnja 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Uprava i Odjel su dostavili odgovore na apelaciju 23, odnosno 24. travnja 2020. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. U predmetu potpune eksproprijacije nekretnina apelanata opunomoćenik apelanata je 30. siječnja 2014. godine Odjelu dostavio troškovnik za zastupanje. U troškovniku je naveo da je Odjel u navedenom predmetu donio 14. siječnja 2011. godine rješenje o eksproprijaciji u kojem je određeno da troškove postupka snosi korisnik eksproprijacije JP Autoceste Federacije BiH (u daljnejm tekstu: korisnik eksproprijacije) a čija će se visina odrediti posebnim zaključkom.

6. Zaključkom Odjela od 19. svibnja 2014. godine, koji je potvrđen rješenjem Uprave od 3. listopada 2014. godine, odbijen je zahtjev apelanata za naplatu troškova zastupanja u navedenom predmetu. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 007567 14 U od 27. travnja 2015. godine uvažena je tužba apelanata u postupku upravnog spora, osporeno rješenje Uprave od 3. listopada 2024. godine i zaključak Odjela od 19. svibnja 2014. godine su poništeni i predmet je vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

7. U ponovnom postupku rješenjem Odjela od 2. srpnja 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Uprave od 9. listopada 2015. godine, odbijen je zahtjev apelanata za naplatu troškova zastupanja u navedenom predmetu. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 008852 15 U od 15. lipnja 2016. godine uvažena je tužba apelanata u postupku upravnog spora, osporeno rješenje Uprave od 9. listopada 2015. godine i rješenje Odjela od 2. srpnja 2015. godine su poništeni i predmet je vraćen prvostupanjskom organu na ponovno odlučivanje.

Postupak u kojem su donesene konačne odluke

8. U ponovnom postupku zaključkom Odjela broj 05-31-757/10-243 od 4. travnja 2018. godine utvrđena je visina naknade troškova pravnog zastupanja apelanata, te utvrđeno da ih snosi korisnik eksproprijacije, koje je dužan isplatiti u navedenom roku.

9. Uprava je Rješenjem broj 05-31-2-751/18 od 28. lipnja 2018. godine odbila priziv korisnika eksproprijacije protiv navedenog zaključka Službe.

10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je korisnik eksproprijacije u prizivu istaknuo da je na temelju njegovog prijedloga pokrenut postupak potpune eksproprijacije nekretnina u svrhu izgradnje autoceste Mostar-Sarajevo, dionica Vlakovo-Tarčin, te da je osporavanim zaključkom korisniku eksproprijacije naloženo da plati troškove pravnog zastupanja nastalih u navedenom postupku, sukladno dostavljenom troškovniku odvjetnika apelanata. Korisnik eksproprijacije je naveo da se troškovi mogu tražiti do donošenja rješenja kojim se odlučuje o glavnoj stvari, kako je to određeno člankom 112. stavak 4. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), a u protivnom, stranka gubi pravo na naknadu troškova. Također je istaknuo da se, sukladno članku 112. stavak 3. istog zakona, troškovi zastupanja nadoknađuju samo u slučajevima kada je zastupanje bilo nužno i opravdano, što po daljnjim navodima priziva nije slučaj u konkretnom predmetu, obzirom na to da raniji vlasnik ekspropriranih nekretnina prvostupanjskom organu nije dostavio niti jedan dokaz koji bi opravdao angažiranje opunomoćenika u postupku. Prizivom je dalje istaknuto da nisu ispunjeni uvjeti koji dokazuju da je u konkretnoj upravnoj stvari angažiranje odvjetnika bilo nužno i neophodno, pa da se trebala primijeniti odredba članka 112. stavak 1. ZUP-a. Na temelju navedenog prizivom je predloženo da se osporavani zaključak poništi.

11. Ispitujući prizivne navode Uprava je utvrdila da je osporavanim zaključkom prvostupanjskog organa, donesenim u ponovnom postupku, odlučeno tako što je utvrđena visina naknade troškova pravnog zastupanja, nastalih u postupku potpune eksproprijacije nekretnina čiji su raniji vlasnici apelanti, koje je zastupao opunomoćenik Dragan Kramar, odvjetnik iz llidže, što je detaljno obrazloženo tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporavanog zaključka. Istaknuto je da je prvostupanjski organ, uvažavajući navedene odluke Kantonalnog suda donesene u upravnom sporu u istoj upravnoj stvari, pozivom na odredbe članka 112. ZUP-a, osporavanim zaključkom utvrdio troškove pravnog zastupanja, nastale u postupku potpune eksproprijacije nekretnina koje je dužan naknaditi korisnik eksproprijacije.

12. Uprava je zaključila da je odluka prvostupanjskog organa pravilna i na zakonu utemeljena, da navodi priziva nisu mogli utjecati na drugačije odlučivanje, te da se priziv imala odbiti. Po mišljenju Uprave, nije se mogla zanemariti činjenica da je prizivom osporavana odluka, kojom je odlučeno o naknadi troškova pravnog zastupanja, donesena u izvršenju navedenih presuda donesenih u upravnom sporu, što ukazuje na postupanje sukladno članku 57. Zakona o upravnim sporovima, s tim da utvrđenje kakvo proizlazi iz obrazloženja istih presuda, a na koje se Odjel kao donositelj osporavanog zaključka u obrazloženju detaljno pozvao, navodima priziva koji su prilično uopćeni ničim nisu dovedeni u pitanje, pa ni osporeni. Na temelju izloženog, a sukladno članku 237. stavak 1. ZUP-a, Uprava je donijela navedenu odluku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti u apelaciji navode da im je u konkretnom postupku određivanja troškova zastupanja u postupku eksproprijacije prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti su naveli da su 30. siječnja 2014. godine Odjelu podnijeli zahtjev za naknadu troškova zastupanja. Navode da, budući da je Odjel bio dužan sukladno članku 115. stavak 4. ZUP-a donijeti poseban zaključak o troškovima, sukladno članku 239. stavak 2. bio je u obvezi donijeti novu odluku u roku od 15 dana od dana primitka odluke drugostupanjskog organa, te da je bio dužan postupiti po obvezujućoj presudi Kantonalnog suda. Postupak je trajao od siječnja 2014. godine do lipnja 2018. godine, dakle više od četiri godine, a što je pretjerano dugo razdoblje postupka radi zahtjeva za naknadu troškova zastupanja u postupku potpune eksproprijacije. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka pred organima Uprave i Kantonalnim sudom.

b) Odgovor na apelaciju

14. Uprava je u odgovoru na apelaciju navela da postupanjem tog upravnog organa nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije.

15. Odjel je u odgovoru na apelaciju naveo kronologiju cjelokupnog postupka i istaknuo da su navodi apelacije u odnosu na postupanje tog upravnog organa neutemeljeni.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Članak 115. st. 1. i 4.

(1) U rješenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rješenje određuje tko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti.

(4) Ako organ u rješenju ne odluči o troškovima, navest će se da će se o troškovima donijeti poseban zaključak.

17. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima sukladno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Članak 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je donijeti ga bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Sukladno članku18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je duljina trajanja postupka okončanog Rješenjem Uprave broj 05-31-2-751/18 od 28. lipnja 2018. godine koje je konačno rješenje u tom postupku. Zatim, navedeno rješenje apelanti su primili 12. srpnja 2018. godine, a apelacija je podnesena 28. kolovoza 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Apelanti ukazuju da im je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

I.Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. U odnosu na navode apelanata o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku potpune eksproprijacije nekretnina apelanata u kojem su apelanti tražili utvrđivanje troškova zastupanja koji je okončan rješenjem Uprave od 28. lipnja 2018. godine.

a)Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

28. Osim toga, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sustava (vidi, Europski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64, Izvješća 1997-IV).

29. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 30. siječnja 2014. godine, kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova pravnog zastupanja, pa do donošenja rješenja Uprave od 28. lipnja 2018. godine. Dakle, razmatrat će period od četiri godine i pet mjeseci.

c) Analiza duljine trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora priznavanja troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnina apelanata. Obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelante, jer se radi o naknadi troškova pravnog zastupanja u značajnijem iznosu.

32. Ustavni sud zapaža da su u tijeku predmetnog postupka upravni organi donosili odluke koje su u dva postupka upravnog spora pred Kantonalnim sudom bile poništene i predmet vraćen po treći put prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Ustavni sud zapaža da su postupci pred Upravom i Kantonalnim sudom provedeni u relativno kratkim rokovima, dok je prvostupanjski postupak pred Odjelom u tri seta postupaka trajao dvije godine i četiri mjeseca, što je u odlučujućoj mjeri odredilo ukupnu prekomjernu duljinu. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu duljinu predmetnog postupka koji je trajao četiri godine i pet mjeseci, od čega je postupak pred Odjelom trajao preko dvije godine, u konkretnom slučaju snosi Odjel kao organ Općine Kiseljak, koji nije proveo postupak bez nepotrebnog odugovlačenja sukladno standardima prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, na način kako je propisano ZUP-om (članak 14). Stoga, Ustavni sud smatra da je Odjel čijim je zaključkom od 4. travnja 2018. godine završen po treći put ponovljeni prvostupanjski postupak u odlučnoj mjeri odgovoran za predmetnu duljinu postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da su apelanti na bilo koji način doprinijeli predmetnoj duljini postupka.

33. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog duljine trajanja postupka priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnina, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

35. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (npr. Vidi, Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu Ustavnog suda (vidjeti Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1793/18 od 19. veljače 2020. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba ), ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba ) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 500,00 KM.

36. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Kiseljak u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je postupak priznavanja naknade troškova pravnog zastupanja u postupku potpune eksproprijacije nekretnina trajao više od četiri godine, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Odjelu - prvostupanjskom organu Uprave Općine Kiseljak, koji nije vodio postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku, te nije postupao sukladno standardima prava na pravično suđenje koji obvezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, učinkovito i bez nepotrebnog odugovlačenja.

39. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4845/18 (A. M., L. H., S. K. i J. K.) | Sudska praksa | Aktio