Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1948/20 (Dž.S.)
Odluka donesena 02. 07. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1948/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine, u predmetu broj AP-1948/20, rješavajući apelaciju Dž. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dž. S. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 001566 20 Gž od 21.
februara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dž. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Džavid Slamnik advokat iz Doboja, podnio je 9. juna 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 001566 20 Gž od 21. februara 2020. godine.
2. Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom zbog propuštanja broj 85 U Mal 001566 06 Mal od 30. aprila 2009. godine obavezao tuženog (F.S.) da na ime ispunjenja obaveze isplate otkupne cijene stana u Doboju, osnovom ugovora o otkupu stana od 14. oktobra 2002. godine, isplati tužitelju (Fond stanovanja RS) iznos od 646,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Osnovni sud je Rješenjem od 19. avgusta 2010. godine obavezao tuženog da pored troškova dosuđenih presudom zbog propuštanja od 30. aprila 2009. godine u iznosu od 525,00 KM isplati i troškove postupka u iznosu od 821,20 KM.
4. Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 Mal 001566 06 Mal od 13. decembra 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 21. februara 2020. godine, odbacio kao nedozvoljen prijedlog apelanta (slijednika tuženog) za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda broj 85 0 Mal 001566 06 Mal od 30. aprila 2009. godine. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je apelant prijedlog za ponavljanje postupka podnio iz razloga određenih članom 255. stav 1. tačka 2) Zakona o parničnom postupku, jer je prvostepeni sud, prihvatajući prijedlog tužitelja da se tuženom tužba dostavi primjenom člana 348. Zakona o parničnom postupku, bez da je prethodno pokušao utvrditi adrese preko nadležnog organa, tuženom onemogućio da učestvuje u postupku i naložio mu izvršenje obaveze za koju nikada nije saznao, a koju obavezu je naslijedio apelant. Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud rješenjem odbacio kao nedozvoljen apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, jer nije izjavljen od strane stranke, njenog punomoćnika ili zakonskog zastupnika. Okružni sud je naveo da je prijedlog za ponavljanje postupka, čak i kada bi bio dopušten (a nije), u svakom slučaju neosnovan, jer nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani članom 255. stav 1. tačka 2) Zakona o parničnom postupku. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud u parničnom postupku, nakon vraćanja pismena, rješenjem od 7. maja 2007. godine vratio tužbu tužitelju kao neurednu i nepotpunu, kako bi naznačio tačnu adresu prebivališta ili boravišta tuženog (članu 348. Zakona o parničnom postupku), te da je tužitelj podneskom obavijestio sud da nije uspio da pribavi traženu adresu tuženog i predložio da se tuženom postavi privremeni zastupnik ili da se dostavljanje izvrši oglašavanjem. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud u skladu sa članom 348. Zakona o parničnom postupku rješenjem od 15. oktobra 2008. godine odbio prijedlog tužitelja za postavljanje privremenog zastupnika i odredio da će se dostavljanje izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u RS. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević