Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1803/20 (SAŠA TRADE d.o.o. Doboj)

Odluka donesena 02. 07. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni spor
  • Propisano zakonom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Porez
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1803/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 07. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 2. srpnja 2020. godine, u predmetu broj AP-1803/20, rješavajući apelacije „SAŠA TRADE“ d.o.o. Doboj, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio „SAŠA TRADE“ d.o.o. Doboj protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031442 20 Uvp od 10. travnja 2020. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031447 20 Uvp od 10. travnja 2020.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. SAŠA TRADE d.o.o. Doboj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Bogdan Golubović odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 20. svibnja 2020 godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031442 20 Uvp od 10. travnja 2020. godine (u odnosu na predmet AP-1803/20) i Presude Suda BiH broj S1 3 U 031447 20 Uvp od 10. travnja 2020. godine (u odnosu na predmet AP-1804/20).

2. U predmetnim postupcima, koji su okončani osporenim odlukama Suda BiH, utvrđeno je da se roba trgovačkog naziva „LED Paneli“ stavljena u promet prema (apelantovim) carinskim prijavama ispravno svrstava u drugu tarifnu oznaku, te su izmijenjeni podaci u carinskim prijavama. Također, obvezan je apelant da na ime uvoznih dadžbina isplati određene novčane iznose.

3. U obrazloženju odluka Sud BiH je naveo da je tužena (Uprava za neizravno oporezivanje) naknadnom kontrolom kod apelanta utvrdila nepravilnosti u pogledu svrstavanja robe – LED Paneli stavljene u slobodan promet po carinskoj prijavi, te je na osnovu Zapisnika o naknadnoj kontroli po službenoj dužnosti, provela postupak za izmjenu podataka i naknadnu naplatu uvoznih dažbina za predmetnu robu primjenom odredbi člana 75. Zakona o carinskoj politici BiH. Dalje je naveo da su u konkretnom slučaju kontrolom utvrđene nepravilnosti vezane za svrstavanje po carinskoj tarifi BiH, robe trgovačkog naziva „LED Paneli“, koja je prilikom stavljanja u slobodan promet po carinskoj prijavi svrstana u tarifnu oznaku gdje je stopa carine 5%, dok se prema važećoj carinskoj tarifi predmetna roba pravilno svrstava u tarifnu oznaku za koju je propisana stopa carine od 10%, pa se kao neosnovani pokazuju navodi tužbe, da nisu postojale pretpostavke propisane odredbom članka 75. Zakona o carinskoj politici BiH. S tim u vezi, ukazao je da je člankom 75. Zakona o carinskoj politici BiH propisano da carinski organi mogu na svoju inicijativu ili na zahtjev deklaranta da izvrše izmjenu prijave nakon puštanja robe uzimajući u obzir nove informacije koje su im na raspolaganju u slučaju kada se kontrolom prijave ili pregledom nakon carinjenja utvrdi da su propisi kojima se regulira određeni carinski postupak primijenjeni na osnovu netočnih ili nepotpunih podataka. Pri tome je istakao da u tijeku postupka carinjenja robe nije uvijek moguće provjeriti sve podatke, odnosno činjenice od kojih zavisi pravilnost obavljenog postupka, zbog čega je carinskim propisima carinskom organu dana mogućnost da i poslije okončanja postupka carinjenja robe, po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke, obavi naknadnu kontrolu tog postupka, kao i kontrolu poslovanja carinskih obveznika, i da ukoliko se pokaže da su carina i ostale uvozne dažbine obračunate na osnovu netočnih ili nepotpunih podataka, izvrši naknadni obračun i naplaćivanje carine i ostalih uvoznih dažbina, a što predstavlja specifičnost carinskog postupka. Konačno, Sud BiH je ukazao da je odredbama članka 107. Odluke o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici BiH propisano da je za točnost podataka navedenih u prijavi kao i za vjerodostojnost priloženih dokumenata, odgovoran carinski obveznik kao uvoznik robe, odnosno njegov zastupnik u carinskom postupku, što u ovom slučaju znači da posljedice utvrđenih nepravilnosti prilikom prijavljivanja predmetne robe za postupak stavljanja u slobodan promet koje se odnose na svrstavanje robe odnosno pripadajuću tarifnu oznaku Carinske tarife BiH padaju na teret apelanta, kao uvoznika robe.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije podnesene od istog apelanta i zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1803/20.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Sud BIH, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu, odnose na način na koji je Sud BiH utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Suda BiH, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da su osporene odluke zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupeka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1803/20 (SAŠA TRADE d.o.o. Doboj) | Sudska praksa | Aktio