Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2250/19 (Laser d.o.o. Bihać)

Odluka donesena 23. 06. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2250/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. juna 2020. godine, u predmetu broj AP-2250/19, rješavajući apelaciju Laser d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Laser d.o.o. Bihać zbog dužine trajanja postupka u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 Ip 0589999 18 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Laser d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Osman Hadžić i Amela Hadžić Terzić iz Bihaća, podnio je 24. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 20 0 Ip 0589999 18 Ip.

2. Apelant je 14. decembra 2018. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Maxi Metro d.o.o. Cazin) na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 091360 18 Ps od 28. septembra 2018. godine. Kao sredstvo predložena je pljenidba novčanih sredstava sa računa izvršenika i prenos na apelantov račun. Općinski sud je 20. februara 2019. godine zaprimio podnesak apelatovog punomoćnika kojim uređuje prijedlog za izvršenje. Apelantov punomoćnik je radi okončanja predmetnog postupka 14. januara, 28. marta i 21. avgusta 2019. godine podnosio urgencije Općinskom sudu. Općinski sud je 22. avgusta 2019. godine donio zaključak kojim je naložio apelantovom punomoćniku da prijedlog za izvršenje ispravi i dopuni. Apelantov punomoćnik je 28. avgusta 2019. godine dostavio podnesak. Općinski sud je 17. septembra 2019. godine donio rješenje o izvršenju koje je dostavio banci na provođenje. Apelantov punomoćnik je 3. oktobra 2019. godine dostavio Općinskom sudu žalbu sa prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju. Općinski sud je 21. oktobra 2019. godine donio dopunsko rješenje o izvršenju koje je 24. oktobra 2019. godine dostavio banci na provođenje. Nadležna banka je 25. oktobra i 16. decembra 2019. godine dostavila podnesak kojim je Općinski sud obavijestila da je izvršila blokadu računa izvršenika po osnovu predmetnih rješenja o izvršenju, ali da trenutno na računima nema novčanih sredstava za realizaciju rješenja o izvršenju.

3. Iz stanja u spisu proizilazi da je postupak u toku.

Apelacioni navodi

4. Apelant je naveo tok predmetnog postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete.

5. Općinski sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da postupa prema planu rješavanja predmeta te smatra da je ažurno postupao s obzirom na broj predmeta sa kojim je zadužen postupajući sudija.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26) . Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.). U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

9. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da predmetni izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.

10. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, te je pozvan od suda da uredi i dopuni prijedlog, po kojem nalogu suda je blagovremeno postupio, što je u određenoj, manjoj, mjeri imalo uticaja na dužinu trajanja postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao više urgencija ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja jer pokušava na namiri potraživanja iz izvršne isprave.

11. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Općinskog suda kojem je trebalo oko osam mjeseci da predloženo izvršenje (14. decembar 2018. godine) vrati apelantu na ispravku i dopunu što svakako nije adekvatna ažurnost. Navedeni period, u odgovoru na apelaciju, Općinski sud pravda postupanjem u predmetima u smislu planova rješavanja predmeta. U vezi s obavezom postupanja po Planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud napominje da se te okolnosti prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka jer javna vlastima dužnost organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Međutim u nastavku postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetno rješenja o izvršenju, kao i dopunsko rješene o izvršenju bez odlaganja dostavio banci na provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je nadležna banka obavijestila Općinski sud da je izvršila blokadu računa izvršenika po osnovu predmetnih rješenja o izvršenju, ali da trenutno na računima nema novčanih sredstava za realizaciju rješenja o izvršenju. Dakle, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud, izuzev početne neaktivnosti, u predmetnom postupku ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, jer je navedena rješenja u razumnim rokovima dostavio banci na daljnje provođenje, pri čemu nije mogao da utiče na dinamiku namirenja predmetnih potraživanja. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u kojem na tok namirenja potraživanja Općinski sud nije mogao uticati, niti je odgovoran za priliv novčanih sredstava izvršenika Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2250/19 (Laser d.o.o. Bihać) | Sudska praksa | Aktio