Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1843/20 (N. R.)
Odluka donesena 28. 10. 2020.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1843/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. oktobra 2020. godine, u predmetu broj AP-1843/20, rješavajući apelaciju Nijaza Rizvića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Rizvića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Mal 037 118 16 Gž od 2. oktobra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Rizvića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Mal 037118 18 Gži od 20. aprila 2020. godine; Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 Mal 037118 18 R 2 od 23.
januara 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Mal 037118 17 Gvl od 21. novembra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Rizvić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Mladen Marinčić advokat iz Livna, podnio je 26. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Mal 037118 18 Gži od 20. aprila 2020. godine, Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Mal 037118 18 R 2 od 23. januara 2018. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037118 17 Gvl od 21. novembra 2017. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037 118 16 Gž od 2. oktobra 2017. godine. Apelant je na zahtjev Ustavnog suda podnescima od 5. juna i 16. jula 2020. godine dopunio apelaciju.
Parnični postupak
2. Općinski sud u Livnu je presudom broj 68 0 Mal 037118 16 Mal od 20. maja 2016. godine obavezao apelanta da tužiocu (Zaštitni fond Federacije BiH) na ime regresnog duga isplati iznos od 744,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Osporenom presudom Kantonalnog suda od 2. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda od 20. maja 2016. godine. Postupak povodom apelantovog prijedloga za ponavljanje postupka
4. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za obnovu postupka od 12. oktobra 2017. godine godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 Mal 037118 17 Gvl od 21. novembra 2017. godine kojim je odbio apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda od 2. oktobra 2017. godine.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi koji se odnose na član 255. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) da apelantu nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, jer je iz zapisnika sa pripremnog ročišta od 13. juna 2016. godine i ročišta za glavnu raspravu od 10. maja 2016. godine, kojima je apelant lično prisustvovao, te žalbe koju je u ime apelanta podnio punomoćnik, vidljivo da je apelantu bilo omogućeno da stavlja prijedloge za svoje navede i da predlaže dokaze, pa su neosnovani apelantovi navodi u tom pogledu. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da se prvostepena presuda zasniva na lažnom iskazu i nalazu i mišljenju vještaka kao ispravi u kojoj je pečatom vještaka ovjeren neistinit sadržaj (koji se odnosi na član 255. stav 1. tačka 4. ZPP-a), jer se postojanje krivičnog djela dokazuje pravosnažnom presudom suda, pa kako apelantov prijedlog nije zasnovan na pravosnažnoj presudi (lažni iskaz), neosnovan je prijedlog za ponavljanje postupka. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani i apelantovi navodi koji se odnose na pogrešno utvrđene činjenice, jer su sve odlučne činjenice a na osnovu izvedenih dokaza stranaka pravilno utvrđene i raspravljene.
6. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda od 21. novembra 2017. godine.
7. Vrhovni sud je, odlučujući o prijedlogu Kantonalnog suda da u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom pod brojem 68 0 Mal 037118 17 Gvl postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu, rješenjem broj 68 0 Mal 037118 18 R 2 od 23. januara 2018. godine odredio Kantonalni sud u Širokom Brijegu za postupanje u predmetu Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037118 17 Gvl. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je opravdan razlog da se u odnosu na taj predmet odredi da postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu, zato što se zbog učešća sudija koji su postupali po žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, kao i odlučivanju o prijedlogu za ponavljanje postupka ne može sastaviti vijeće koje bi odlučivalo o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 21. novembra 2017. godine (član 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku). Vrhovni sud je odredio Kantonalni sud u Širokom Brijegu kao prostorno najbliži sud, a shodno načelu ekonomičnosti.
Izvršni postupak
8. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 68 0 Mal 037118 17 I od 7. februara 2018.godine odredio predloženo izvršenje tražioca izvršenja (Zaštitni fond Federacije BiH), protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave-presude Općinskog suda od 20. maja 2016. godine, na predmetu i sredstvima kako je predložio tražilac izvršenja u uređenom prijedlogu za izvršenje, te odredio troškove tražioca izvršenja u iznosu od 310,80 KM.
9. Općinski sud je rješenjem broj 68 0 Mal 037118 17 I od 30. marta 2018. godine odbio u cijelosti apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 7. februara 2018.godine.
10. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja od 30. marta 2018. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 Mal 037118 18 Gži od 20. aprila 2020. godine kojim je odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se apelantovi žalbeni prigovori odnose na parnični postupak u kojem je donesena izvršna isprava na osnovu koje je određeno izvršenje, te naglasio da takve prigovore sud u izvršnom postupku ne može preispitivati, niti su relevantni za izvršni postupak.
Apelacioni navodi
11. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 7. Evropske konvencije (ali ove navode nije posebno obrazlagao).
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
a)Protek roka (u odnosu na presudu Kantonalnog suda od 2. oktobra 2017.
godine)
13. S obzirom na to da iz dostavnice o uručenju presude Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037 118 16 Gž od 2. oktobra 2017. godine proizlazi da je apelantu 10. oktobra 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda od 2. oktobra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. maja 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
b)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037118 17 Gvl od 21. novembra 2017. godine)
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
c)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 68 0 Mal 037118 18 R 2 od 23. januara 2018. godine)
16. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je za postupanje u predmetu Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037118 17 Gvl određen Kantonalni sud u Širokom Brijegu, tj. osporava rješenje kojim je, dakle, odlučeno samo o procesnom pitanju. Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 3235/14 od 6. novembra 2014. godine).
d)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 Mal 037118 18 Gži od 20. aprila 2020. godine)
17. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).
18. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta, na osnovu pravosnažne odluke suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se postupci u kojima su donesene osporene odluke – rješenje Kantonalnog suda od 21. novembra 2017. godine, rješenje Vrhovnog suda od 23. januara 2018. godine i rješenje Kantonalnog suda od 20. aprila 2020. godine ne mogu dovesti u vezu s apelantovim pravom iz člana 7. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju navedenog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević